A. J. Fikry – put do sreće - Gabrielle Zevin - biser od knjige za knjigoljupce

Izdavač: Lumen "

Sve što trebate znati o nekoj osobi saznat ćete iz odgovora na pitanje: Koja vam je knjiga najdraža?"

Ovo je pravi biser - knjiga o knjigama, knjižari, knjižaru, čitanju, ali možda i više knjiga o ljubavi i o tome kako u životu doista nikada nije kasno za prijateljstvo, ljubav i mala čuda. Stvarno nije. Mnogi će reći da je knjiga Gabrielle Zevin "A. J. Fikry - put do sreće" jedno prekrasno "ljubavno pismo svijetu knjiga i knjižara i izdavačima" odnosno, ljudima koji nam promijene život kad nam daju preporuku za neku knjigu. Kad nam doslovno u ruke stave neku knjigu. Jer nam ta knjiga, bez obzira je li to "Pipi Duga Čarapa", "Sto godina samoće", "Ponos i predrasude", "Zločin i kazna", "Majstor i Margarita" ili "Rob" otvori srca i osvijetli um. Mlada spisateljica Gabrielle Zevin ovom je knjigom osvojila svijet i zaljubljenike u knjige kako već dugo, dugo nijedna knjiga nije. I, evo je sada i kod nas u izdanju "Lumena". Na otoku koji se zimi kupa u izmaglici, iznad trijema viktorijanske kućice stoji natpis – "Nitko nije otok. Svaka je knjiga jedan svijet." To je lokalna knjižara čiji je mrzovoljni vlasnik, A. J. Fikry taj natpis sam postavio u neka, sretnija vremena. Nije da on više ne misli da je tako, ali je, nekako, na značenje natpisa zaboravio jer Fikryjev život nije više onakav kakav je zamislio da će biti. Njegova je žena Nic poginula, djece nisu imali i ostao je sam; izdavaštvo je pogodila kriza pa tako i knjižaru. Nema prijatelja osim jednog agenta-akvizitera kojem to ne bi priznao ni za živu glavu a tih nekoliko ljudi koji paze na njega ne smatra važnima. Sve to mu ne znači mu mnogo. Jedina mu je utjeha i možda, karta za odlazak i iz svijeta knjiga i s otoka, rijetko izdanje prve zbirke pjesma Edgara Allana Poea – "Tamerlan" o slavnom vojskovođi koji je nama poznatiji kao Timur Lenk. To je zaista jedna od najdragocjenijih i najrjeđih knjiga na svijetu jer je Poe napisao taj knjižuljak kao klinac (misli se da je imao samo 14 iako se često navodi da je imao 17 ili 18). Tiskano ih je samo 50, a na koricama piše da je autor – Bostonac. Do danas je sačuvano samo 12 primjeraka. A. J. poznaje, voli i razumije knjige i sad vam je već jasno da nije "samo" knjižar koji prodaje knjige turistima na otočiću Alice. A ne, nikako - on je stručnjak, ljubitelj i poznavatelj književnosti. A. J. nije lijep, mlad, zanosan ni simpatičan muškarac. Zagazio je u 40-e, mrzovoljan je i nabusit, ali zavolimo ga. Uz to, na otoku nema mnogo ljudi s kojima bi se on družio. Otok Alice ne vrvi ljudima osim ljeti kad dolazi more turista jer je to omiljeno odredište življa države Massachusetts. Dane A. J. provodi usamljen i ponekad, u kasne večeri, nakon neukusnog obroka (slavna "TV dinner"“), on iz staklene vitrine izvadi "Tamerlanea" i ispija čašu za čašom sve dok mu život i usamljenost ne postanu manje nepodnošljivima. No, Fikry jednog dana otkrije da je njegova dragocjena knjiga – ukradena. Knjiga nije osigurana, nema osumnjičenih, svi se na otoku poznaju, a i ne shvaćaju baš da je ta knjiga strašno vrijedna. Fikry se ionako, otkako je Nic poginula sve više udaljava od svih koji bi mu voljeli pomoći. Od Lambiasea, dobroćudnog šefa policije koji u Fikryju nalazi prijatelja koji doslovno proširuje njegove vidike; od Ismay, šogorice koja ga svako malo spašava od samog sebe i koja u njemu vidi kakav bi njen muž, Daniel Parish, zapravo trebao biti. Naravno tu je i šogor Daniel, pisac čiji je prvi roman bio hit i koji sad živi između stare slave i bezbrojnih afera, te Amelie, pomalo ekscentrična, ali idealizma puna nova terenska agentica izdavačke kuće Knightley Press koja Fikryju bane na vrata s popisom novih izdanja za njegovu knjižaru.

Ne, Fikry nije simpatičan, nije antipatičan, on je samo iznureno gunđalo. Svi ti ljudi ne dižu ruke od njega, osobito ne Amelie koju ne prestraši odrješitost otočkog knjižara. Kad objašnjava nadobudnoj Ameliji koje knjige ne voli, to je jedan od najzabavnijih mini traktata o knjigama. Fikry voli i razumije knjige, razumije se u knjige, poznaje svaku od njih u slovo i hrbat, ali kad ga mi kao čitatelji zatičemo (i upoznajemo) on nije najbolja slika sebe. Ne nalazi više gušt u knjigama i sve što vidi je da se svijet strašno brzo mijenja.

Galerija likova koji pred našim očima rastu i napreduju a zaplet oko Fikryja je – životan. Na početku svakog poglavlja prvo je bilješka o nekoj od najsjajnijih pripovijetki ili priča iz književnosti, bilo Francisa S. Fitzgeralda ili Roalda Dahla, Flannery O Connor, ili Salingera, Irwina Shawa ili Čehova... Uz to, on spominje brdo knjiga i zanimljivo je da je uz knjigu i na knjiškoj, ali i na Zevinovoj web stranici (a i na niz drugih) objavljen popis djela koje A. J. spominje.

Tako je tu i "Veliki Gatsby" i "Lolita" i "Lovac u žitu", "Ponos i predrasude", "Jane Eyre" i "Povijest ljubavi" Nicole Krauss. "Nitko nije otok. Svaka je knjiga jedan svijet." Kako je jedno ljeto na otoku Alice navodno proveo Herman Melville naravno da je to obilježeno pločom, i da se spominje "Moby Dick". Tu su i "Orkanski visovi", "Lav, vještica i ormar" i ostale "Kronike iz Narnije", serijal o Harryju Potteru i Sumrak sagu. Fikry ima istančan ukus i prati sve što izlazi pa su tu reference i na "Kradljivicu knjiga", krimiće Jamesa Pattersona (one o Alexu Crossu), a spominje i druge knjige poput "Gospodara prstenova", "Romea i Julije", "Hamleta", "Macbetha", Millerove "Vještice iz Salema", Poeov "Pad kuće Usherovih", dragu "Anne od Zelenih zabata" i "Malu princezu" Francis Hodgson Burnett. Pa "Zbogom oružje", "Tess d’Urbervilles" Thomasa Hardyja i... Zašto? Zato jer mu na vrata knjižare dolazi čudan "paket". Malen je, ali po težini, jako velik. Upravo taj paket dat će mogućnost i priliku Fikryju da sve pogleda ispočetka i da svoj život popravi, pokrene. To naravno sve promijeni što, ubrzo, primijete i otočani, ali i Amelie koja svog klijenta vidi u novom svjetlu. Knjige ponovo pokrenu krvotok i ubrzaju krv Fikryju koji sada živi život kakav nije mislio da će (više ikad) imati. Fikry bi možda prije zavolio i volio da je znao kako. Voli knjige, ali je zaboravio (za)voljeti ljude. Sada se sve mora promijeniti. A onda udarac sudbine i novo iskušenje: Fikry sad im zadatak više – svoje znanje o knjigama mora podijeliti i zato je tu toliko referenci na knjige – ukratko – što svakako valja pročitati. Tako se nježno i gotovo neprimjetno spominju knjige i priče - spominje priču Daltona Trumboa ( o kojem je upravo snimljen film), "Arhipelag gulag" Solženjicina, "Alice u Zemlji čudesa" Lewisa Carrolla a spominje i Guillaumea Apollinairea, Andréa Bretona, Hemingwaya, Steinbecka... Kako je tu "Doba nevinosti" Edith Wharton, "Solomonova pjesma" Toni Morrison i prekrasna knjiga E. M. Forstera "Howards End" tako su i priče Marka Twaina, knjige, priče, novele, romani... Ali, saznajemo i da drugi čitaju i nevjerojatno je da su čitatelji tražili Zevinovu da objavi i popis knjiga koje oni čitaju. Tako policajac Lambaise ima svoju listu (i book club) – i čita knjige Jefferyja Deavera, Jamesa Pattersona, Jo Nesbøa, Elmorea Leonarda, Waltera Mosleya i Cormaca McCarthyja. A pojavio se i Ismayin popis: Ruins by Jess Walter, "The Sheltering Sky" kod nas preveden kao "Zaklon od neba" Paula Bowlesa, "Engleski pacijent" Michaela Ondaatjea, "Portret jedne dame" Henryja Jamesa, "Jedi, moli, voli" Elizabeth Gilbert, "Kamo ideš Bernadette" Marie Semple, "Moja Afrika" čiji je autor naveden kao Isak Dinisen, dakle pseudonim Karen Blixen što je mali propust, a tu su i "Pod suncem Toskane" (Frances Mayes) i "Put u Indiju"E. M. Forstera. Dio ljepote ove knjige je i u tome što Zevinova opisuje likove kakvi jesu, kakvi bismo voljeli da budu – oni su duhoviti, životni i uvijek zabavni. Iznenađujuća i dirljiva, ova je knjiga zapravo nezaboravna priča o promjenama, drugim prilikama, ljudima koji prolaze kraj nas a ne vidimo ih, o transformaciji i uz to prekrasna priča koja nam pokazuje zašto čitamo i zašto volimo čitati. Velika, velika preporuka! Recimo i ovo: Prvo izdanje legendarne Poeove prve knjige i najslavnija rijetkost u američkoj književnosti pojavilo se na aukciji 2009. i procijenjeno je da vrijedi između 500 i 700 000 USD, a prodana je za 667 500 USD i tako postala jedna od samo dvije koje su u privatnim zbirkama. Jedan su primjerak, neuglednog pamfleta na 40 stranica, našli 1988. na prodaji antikviteta u New Hampshireu (jer se o knjizi nije mnogo znalo sve dok Poe nije umro) pa je jedan novinar objavio tekst "Jeste li vidjeli Tamerlane na vašem tavanu?" I zaista, par je knjiga pronađeno na prašnjavim tavanima!!! Tko je kupio "Tamerlanea" 2009. nije objavljeno. Knjigu zovu i "svetim gralom" i "crnim tulipanom američke književnosti." Jedan primjerak ima – "naš" Fikry i zna da vrijedi barem 400 000 USD.

Gabrielle Zevin napunila je 38 godina, rođena je u New Yorku, a prvi je roman, "Elsewhere" objavila 2005. Iduće je godine nominirana za nagradu Quill, dobila je Borders i ušla je u odabir Književnog kluba Barnesa & Noblea. Knjiga je prevedena na više od 20 jezika. Kad je napisala scenarij za "Conversations with Other Women", film u koje su glumili Helena Bonham Carter i Aaron Eckhart nominirana je za najbolji scenarij, za nagradu "Independent Spirit Award". S knjigom "A. J. Fikry - put do sreće" koja se u originalu zove "Sabrana djela A. J. Fikryja" stekla je svjetsku popularnost.

Napisala: Sandra Veić Sukreški