Druga polovica Auguste Hope – Joanna Glen – roman o odrastanju unatoč teškim udarcima sudbine

Kakvo ugodno iznenađenje je ova knjiga! Jednostavno ima "ono nešto". 

Debitantski roman Druga polovica Auguste Hope bio je u užem izboru za nagradu Costa i autoricu Joannu Glen je vinuo u visine. Emotivna i dirljiva pričau prati Augustu i Juliju Hope, sestre blizanke koje ipak nemaju zajednički rođendan. Ali koliko god bile različite drže se zajedno kao slijepljene i ne mogu zamisliti život jedna bez druge. Julija je rođena u zadnjim satima srpnja, a Augusta u zoru prvog kolovoza. Tako su i dobile imena – po mjesecima u kojima su rođene. Augusta je vedriji sanjar, često drska i voli proturječiti svojim roditeljima i učiteljima, stalno čezne za dalekim krajevima. Julia je sretna tu gdje je odrasla, ljepša je, smirenija i prilagodljivija no rijetko želi izaći iz svoje rutine. Kad  imaju 14 godina, dogodi se nesreća koja njih dvije malo po malo sve više udaljuje. Augusta sve manje razumije svoju sestru blizanku i ne može doprijeti do nje, što će joj se tragično osvetiti deset godina kasnije. Zanimljivo je prikazan i odnos roditelja sa svojim blizankama. Augusta ima nadimak "Vilin konjic" zbog svog stalno zaposlenog uma i stalne potrebe za promjenom - najveći joj je san pobjeći iz zagušljivog malog engleskog grada i nastaniti se u sunčanoj Španjolskoj.

Simbolika ne može biti izraženija kad je u pitanju Augusta koja svo vrijeme teži transformaciji i duhovnoj obnovi i samoostvarenju. U legendama američkih starosjedioca, "Indijanaca", vilin konjic je simbol uskrsnuća i obnove nakon teškoća. Prema kraju knjige bit će vam jasno zašto je Augusta dobila taj nadimak i kako će sve više širiti svoja krila. Stoga i ova lijepa naslovnica ima smisla.

Ono što je još zanimljivo u ovom romanu je što autorica vješto pripovijeda i vuče dvije paralelne priče. Jednu o obitelji Hope u Engleskoj, a druga o mladiću neobičnog imena – Parfait (parfait na francuskom znači savršen) - koji je iz Burundija i koji, nakon što izgubi oba roditelja, bježi u Europu s jednim od svoje braće nalazeći azil u Španjolskoj. Kopneni put do Maroka već je težak, ali put preko Atlantika do Španjolske traži svu njihovu snagu. Obje priče se paralelno protežu od 1990-ih do danas i bave se djetinjstvom i adolescencijom protagonista do mlade odrasle dobi. Nevjerojatno koliko Augusta i Parfait imaju slične živote i sudbine iako su s dva različita kontinenta. Poglavlja su kratka zbog čega je promjena perspektive konstantno posebno nagla sve dok se životi Auguste i Parfaita ne preklope. Ovo je prije svega roman o odrastanju unatoč teškim udarcima sudbine koji je ispričan s puno osjećaja i empatije. Jako mi se svidio početak i djetinjstvo iz ugla buntovne Auguste. Nesreća uglavnom ostaje neizgovorena od strane glavnih likova ali upravo to daje posebnu čar ovoj knjizi. Iznenadila me ta nepredvidljivost dok sam ga čitala. Koliko god da je melankoličan ipak na kraju daje nadu i svjetlost. Dvoje ožalošćenih ljudi koji pate od tereta krivnje moraju se nositi s grižnjom savjesti pronalazeći jedno u drugom utjehu. Svi ljudi koji izlaze ili ulaze u naše živote to čine s razlogom. Sudbina uvijek paralelno s našim izborima vuče konce. To je itekako vidljivo u ovom romanu. Zbog izbjegličke problematike i  Brexita roman je izrazito aktualan u sadašnjem vremenu velikih migracija i bjegova. No nada uvijek i snažno odjekuje u ovoj priči, nada u ispunjenje najvećih snova i želja, nada da će sve biti bolje i da nas sve čeka sretnija budućnost - nakon čitanja postaje jasno zašto je riječ nada  - HOPE, prezime glavne junakinje. Zato je pravo je vrijeme za čitanje ove knjige.