Roald Dahl – jedan od najvećih pisaca za djecu 20. stoljeća
Jedna od najomiljenijih knjiga za djecu, "Charlie i tvornica čokolade" britanskog pisca Roalda Dahla, ove godine slavi 50. rođendan. Majstor kratke priče, esejist, scenarist, pisac za djecu i odrasle, ratni veteran, pilotski as i pukovnik zrakoplovstva te obavještajni časnik upravo je zbog dječjih knjiga postao slavan i priznat i danas ga smatraju jednim od najvećih pisaca za djecu 20. stoljeća. Uz to je suradnja s ilustratorom Quentinom Blakeom jedna od najsretnijih u književnosti za djecu. Dahlove su knjige postale i kazališne predstave, filmovi, opere i glazbene predstave pa je jasno da je riječ o iznimnom autoru.
VELIKA MIŠJA ZAVJERA
Rođen je 13. rujna 1916. u Liandaffu, u Cardiffu, britanskom Walesu kao jedini sin norveškog emigranta Haralda koji je u Englesku došao 1880-ih. Majka, Sofie Magdalene došla je za Haraldom, udala se 1911. i rodila mu četvoro djece - Astri, Alfhild i Else, a sina su nazvali po istraživaču Roaldu Amundsenu koji je bio norveški nacionalni heroj. U djetinjstvu je mali Roald iskusio velike nesreće. Sestra Astri umrla je sa sedam godina od upale slijepog crijeva kada je Roald imao tri godine, a nekoliko tjedana kasnije umro je i 57 godišnji otac od upale pluća koju je dobio nakon ribarenja u Antarktiku. Iako se mogla vratiti obitelji u Norvešku Sofie je odlučila ostati u novoj domovini i ispoštivati odluku muža da djeca završe britanske škole koje je smatrao najboljima na svijetu. Ali, sin nije mislio tako pa je s osam godina s četvoricom prijatelja izbačen iz škole jer su stavili mrtvog miša u staklenku okruglih bombona tzv. gobstoppersa u lokalnom dućanu sa slatkišima koje je držala vlasnica koju je Roald opisao kao "staru i užasnu ženu". Za ovaj su nestašluk dječaci imali i kodno ime - "Velika mišja zavjera 1924". Ta ga je mišja zavjera koštala seljenjem u internat koji je bio najbliži domu, ali do kojeg je morao putovati trajektom. Roald je školske dane opisao neugodnima, patio je za domom, pisao mami pisma svaki tjedan u kojima joj nije priznao da je strašno nesretan jer su školski cenzori svako pismo čitali. U autobiografiji "Dječak: Priče iz djetinjstva" (Boy: Tales of Childhood) opisao je svoje iznenađenje kada je, nakon mamine smrti 1967., našao sva internatska pisma povezana zelenom trakom. Koliko god da je patila što joj je sin u internatu, mama je poštivala tatinu želju da se sin školuje. Ni kasnije nije imao sreće sa školovanjem jer je školom vladao čeličnom rukom grozni ravnatelj, (kasnije nadbiskup Canterburryja) koji je u Dahlu poljuljao vjeru. U tom dječaku nitko nije mogao naslutit da će jednog dana postati pisac. Čak je jedan učitelj dao opasku o malom Roaldu, kako "nikada nije upoznao osobu koja uporno piše riječi koje znače nešto sasvim drugo od onog što bi trebale značiti." Dahl je bio izuzetno visok, 1,98 cm i stršao je u školskim klupama. Bavio se raznim sportovima, bio kapetan sportskih školskih klubova (fives i squash), volio je knjige i fotografiju, a za vrijeme škole koja je bila u blizini tvornice čokolade u Cadburyju počeo je sanjariti kako će izmisliti novu čokoladu pa će ga, ne samo gospodin Cadbury osobno pohvaliti, već će njegovo ime zauvijek biti upisano u povijest - čokolade. Otuda i knjiga sa sličnim zapletom, ali i čokolada u svakom njegovom romanu za djecu. Charlie, naravno. Ako je patio u školi, njegova su ljeta bila zaista sretno doba. Uvijek je ljetovao u Norveškoj s maminom obitelji i imao je samo sretne uspomene (osim kada mu je liječnik izvadio tonzile) o kojima piše u autobiografiji. Homage je dao svojoj baki jer glavni junak "Vještica" (The Witches) iz 1983. mali Britanac ima baku u Norveškoj, ali je lik oblikovao po mami koja je bila izvrsna pripovjedačica norveških legendi i priča.
AFRIČKA AVANTURA I RATNE (NE)ZGODE
Prvi posao, nakon školovanja i putovanja preko Atlantika te planinarenja po Newfoundlandu bio je za naftnu kompaniju Shell za koju je radio od 1934. Nakon dvije godine treninga šalju ga u Mombasu, Keniju, Dar-es-Salaam, Taganjiku (današnju Tanzaniju) i tamo živi sjajno. Ima luksuzan stan, kuhara i osobne sluge, a po terenu upoznaje i divlje životinje od kojih pamti crne mambe i lavove. Kada je izbio Drugi svjetski rat Dahl ulazi u vojsku kao poručnik koji zapovijeda jednim vodom u udaljenoj koloniji, ali krajem 1939. stupa u britansku avijaciju, Royal Air Forces, u kojoj će nakupiti niz avantura, izazova, postati pilot, napredovati, prisilno zbog gubljenja goriva sletjeti usred pustinje, jedva preživjeti pad aviona (napuknuta lubanja, smrvljen nos, privremeno slijepilo), i završiti na liječenju u Aleksandriji. Imao je šest operacija na kralježnici a oba kuka su mu zamijenili s čeličnima. Nije ga to prizemljilo. Letio je na Hurricaneima, sudjelovao u mnogo akcija, rušio nacističke avione, sudjelovao u zračnoj bitci za Atenu, a kad se zbog strašnih glavobolja onesvijestio poslali su ga u Englesku kao vojnog invalida. No, nije imao mira - radio je kao instruktor, a kad je 1942. upoznao podsekretara zračnih snaga, lorda Balfoura, ovaj je Dahla, impresioniran njegovom karijerom pilotskog asa te komunikativnošću, inteligencijom i britkošću, postavio kao pomoćnika attachea britanskog veleposlanika u Washingtonu.
NESREĆA KOJA JE DAHLU RAZVILA MAŠTU
Dahl je bio iznenađen i impresioniran bogatstvom Amerike nakon iznurene i izgladnjele Engleske no mnogo manje impresioniran veleposlanikom i kolegama. Nakon samo deset dana Dahl se osjeća nevažnim, dosađuje se na poslu. Kad nakon napada na Pearl Harbour Amerika ulazi u rat on je, kako sam kaže "usred predratnog cocktaila u Americi". Doduše, već neko vrijeme radi i obavještajne poslove, od pisanja propagandnih materijala do operativnih poslova, a upoznao je i Iana Fleminga pa će kasnije vrlo upućeno pisati o povijesti obavještajnih službi. Kako to već bude, jedan će mu susret preokrenuti život. Upoznao je tada uglednog pisca C. S. Forestera (napisao je knjige povijesne tematike, a proslavila su ga dva romana Afrička kraljica i Dobar pastir) koji je za The Saturday Evening Post trebao napisati priču o ratnim iskustvima Roalda pa je zamolio veterana da sam zapiše neke svoje anegdote. Kad je pročitao što je Dahl napisao objavio je priču bez ijedne izmjene. Jedino je umjesto Dahlova naslova "A Piece of Cake" stavio svoj "Kako sam srušen iznad Libije" iako to nije bilo točno. Za priču je Dahl dobio honorar od tisuću USD, a neki reći kako je "jedna zrakoplovna nesreća stvorila velikog pisca". U to je bio uvjeren i sam Dahl. On je zaista vjerovao kako mu je trauma glave promijenila način razmišljanja i razvila maštu. Američki san se nastavljao pa je 25 godišnji mladić upoznao niz književnih genija poput Marthe Gellhorn, Lillian Hellman i Noela Cowarda. Istovremeno, mnogo njegovih poznanika rade za druge vlade, a cijeli je svijet špijunsko leglo. Njegovo ga pisanje, apsurdne priče i ratno iskustvo dovode u - Hollywood.
GREMLINI, DISNEY I RAZNE KONTROVERZE
Prva knjiga koju je napisao bili su "Gremlini" koje je objavio 1943. a inspiracija je folklor zrakoplovaca jer RAF-ovi piloti krive gremline za kvarove u zrakoplovima. Dahl je knjigu poslao Eleonor Roosevelt koja je, oduševljena, pročitala "Gremline" unucima. Walt Disney je odmah kupio prava, ali nikada nije snimio film. S braćom Disney Dahl "lumpa" po gradu, a navodno ih je vezao zajednički prezir prema Židovima i neke seksualne avanture. Poznato je da je u kratko vrijeme Dahl imao toliko seksualnih veza da se o tome počelo otvoreno pričati, a Gellhorn je rekla kako misli da Dahl zapravo mrzi žene a nju podnosi samo zbog Hemingwaya. Za "Ladies Home Journal" napisao je članak u kojem je tvrdio kako je uspješnost heteroseksualne veze 70 posto zbog spola, a samo 30 posto zbog ljubavi i poštovanja. U jednom je interviewu čak objasnio kako bi za neke žene bilo jako dobro "kad bi se moglo napraviti ono što radi jedna vrsta pauka koja zamota ženku u paučinu, i pare se". U početku je Dahlovo pisanje prožeto politikom: vjeruje u svjetski poredak, simpatizira Hitlera, Mussolinija i naciste, u njegovim je knjigama mnogo pohlepnih Židova, a 1951. je čak s prijateljem posjetio Berchtesgaden. To mu se i danas jako zamjera. Nisu mu se sviđali Židovi, osobito cionisti. Prijatelji su mu doduše bili komunisti koji su bili pod povećalom McCarthyja, a on je toliko želio živjeti u Americi da ih se odrekao iako teška srca. Bio je dobar i s Dashiellom Hammettom koji ga je na upoznao s Patriciom Neal, filmskom glumicom koja se oporavljala od skandalozne veze s oženjenim Garyjem Cooperom. Nije joj se dopao Dahl što je ovog nagnalo da je poželi imati pod svaku cijenu. Počeli su se viđati iako ona nije ušla u vezu iz ljubavi koliko iz nekog uzajamnog osjećaja da jedno drugo trebaju, a i oboje su željeli djecu. Osobito Patricia koja je Cooperovo dijete pobacila što si nikada nije oprostila. Ukratko, vjenčali su se, Dahlu je krenula spisateljska karijera, ali u New Yorkeru, kultnom magazinu novim se urednicima ne sviđaju ni Dahlov stil, ni ideje. Srećom, prolazi dobro i u Americi i Engleskoj pa sigurnih prihoda ulazi u brak s Patriciom 1953. u New Yorku. Njihov je brak potrajao 30 godina, a imali su petoro djece.
SVE ZBOG JEDNOG DJEČAKA
Kad je Olivia imala pet a Tessa tri godine, dobili su sina Thea Matthewa. Dadilja djece živi s Dahlovima tri godine, postala je dio obitelji pa je čak krsna kuma Theu. Jednoga dana u kolica stavlja četveromjesečnog Thea, na uzicu stavi psa i, baš kao svakog dana, krenu po malu Tess u vrtić. Neoprezno je krenula preko prijelaza i na kolica je naletio taxi. Umjesto da zakoči, vozač se uspaničio, pritisnuo papučicu gasa i istrgnuo kolica iz ruku dadilje takvom snagom da su letjela kroz zrak 12 metara i udarila o parkirani autobus. Theo je imao slomljenu lubanju. Roald je pisao, a Patricia je bila kod frizera, taman je završila snimanje filma "Doručak kod Tiffanyja" i oboje su čuli sirene, ali nije im palo na pamet da to ima ikakve veze s njima. U bolnici ne samo da su liječnici bili uvjereni da će dječak umrijeti, već se nisu mogli dogovoriti ni kako ga liječiti. Očajan je Dahl u bilježnicu zapisao u detalje što se dogodilo, napravio analizu kako bi mogao razlučiti što je na stvari. Dječak je ležao u šatoru s kisikom u komi, u nekoliko operacija izvlačili su tekućinu koja mu se nakupljala oko mozga jer je jedna od posljedica bila hidrocefalus koji je pak izazivao napade, slijepilo i oduzimanje niza funkcija. Nitko nije znao koliko je mozak oštećen ali, kako više nisu mogli ništa napraviti, liječnici su odlučili dječaka pustiti iz bolnice pred Božić. Tjedan dana kasnije Patricia i Roald su uznemireni - Theo je miran, tih, ne smije se, reakcije su mu usporene. Za Novu godinu susjeda psihijatrica i njen muž postave dijagnozu - dijete je počelo gubiti vid jer se tekućina ponovo nakupila i pritišće mozak. Dahlovi su odjurili u bolnicu i liječnici su u posljednji čas uspjeli isisati tekućinu. Ugradili su malenome pumpicu koja će daljnje nakupljanje preusmjeriti na srce odakle će im je biti lakše odstranjivati. Theu se vratio vid i liječnici ih pošalju kući. No ne zadugo. Pumpica se začepila, mali ima konvulzije, ponovo izgubi vid i odjure u bolnicu, liječnici odstrane tekućinu... i tako u devet mjeseci šest puta. Svaki puta svi strahuju da će dijete trajno oslijepiti i da se mozak jednom više neće oporaviti. Dahl je potpuno napustio pisanje i bacio se na rješavanje problema. Rezultat je bio razvoj ventila "Wade-Dahl-Tilla", poznatijeg kao "WDT" koji isisava tekućinu koja se nakuplja u mozgu. Wade je inženjer hidraulike kojeg je Dahl 1950. zamolio da napravi minijaturni parni stroj jer je čovjek izrađivao savršene modele zrakoplova i perfekcionist kakav je bio, izrađivao je minijaturne hidrauličke pumpe za gorivo. Till je dječji neurokirurg a Dahl je - "naš" Dahl. Sve je podredio Theu. Pokušavao je pisati u svojim ciganskim drvenim kolima koje je kupio 1960-ih i postavio ih u vrt. Kad su se djeca naguštala, Dahl je u njoj pisao. Prva knjiga koja je "izašla" iz kola bila je "Danny, šampion svijeta" 1975. i od tada je sve knjige pisao tamo. S kućom su kola bila povezana svjetlosnom signalizacijom. Ako je lampica zasvijetlila jednom, Theo je imao neki manji problem, a ako je zasvijetlila dva puta bio je hitan slučaj. Često je zasvijetlila dva puta. Unutar godine dana ventil je bio usavršen: samo dva centimetra dugačak, sa šest čeličnih dijelova. Till je jednogodišnjem Theu ugradio pumpicu u svibnju 1962. i radila je - savršeno. Theu se stanje toliko popravilo da je više nije trebao, a oko 3000 djece koristilo je pumpicu, sve dok tehnologija nije napredovala. Nikada nisu zaradili ni centa od WDT ventila već su ga dali na korištenje čovječanstvu.
U knjizi "Georgova čudesna medicina" dječak stvori lijek od kreme za brijanje, laka, ulja za strojeve, pastu za cipele i antifriz, doda malo praška protiv buha kako bi izliječio svoju baku. Tu knjigu Dahl posvećuje "liječnicima ma gdje oni bili". To je bila Dahlova zahvala liječnicima. Za Thea je napisao "Charlie i tvornica čokolade".
CIJEPLJENJE JE VAŽNO
Dječak se oporavio, prohodao i zbližio roditelje koji su se, svaki na svoj način, gušili u kolopletu krivnje, oprosta, traženja krivca za nesreću. Patricia snima film "Hud" s Paul Newmanom, kad je kod kuće brine o djeci, vrtlari i život im se vraća u normalu. No, iz škole se vraća Olivia jer su izbile ospice. Theov imunitet je i dalje slab pa su Pat i Roald zabrinuti jer tada nije bilo cijepljenja. Iz Amerike je Pat nabavila malu količinu gama globulina koju daju krhkom Theu. Olivia je dobila ospice, ali se oporavila. I taman kad su mislili da je opasnost prošla Olivia je letargična i žali se na glavobolju. Liječnik tvrdi kako je sve u redu. Roald piše u kolima, a malena spava. Odjednom je dobila strašne konvulzije pa jure u bolnicu. Olivia je bez svijesti, u užasnim satima čas je pri sebi, čas joj je još gore i usprkos svim nastojanjima umire. Encefalitis kao posljedica ospica mogao se spriječiti da su imali dovoljno gama globulina, kažu im. Smrt sedmogodišnje kćeri strašan je udarac, a Dahlu se teško miri s time kako ništa nije mogao napraviti. Encefalitis uzrokovan ospicama pojavi se u jednom u 1000 slučajeva što ga ne tješi već nagna na akciju. Nakon tragedije Dahl je strastveni zagovarač cijepljenja protiv ospica. Objavio je 1986. javno pismo roditeljima (i djeci) u kojem opisuje kako je, 25 godina prije, 1962. njegova kćer Olivija oboljela od ospica i kako je u 12 sati od prve nesvjestice umrla. Pismo jednostavnim jezikom objašnjava učestalost komplikacija, što je i kako najbolje. Na kraju kaže kako je Oliviji posvetio dvije knjige; prvu "James i velika breskva" dok je bila živa, a "BFG" je posvetio njenoj uspomeni.
BORBA ZA PATRICIJU
Patricia je dobila Oscara za film "Hud" i ponovo je trudna, godinu dana nakon rođenja Ophelie. Ima 39 godina i čeka četvrto dijete. U Americi snima posljednji film velikog Johna Forda "Sedam žena" i cijela je obitelj s njom. Četvrti je dan snimanja i Pat ima strašne glavobolje, vidi dvostruko i odjednom padne u nesvijest. Ne znajući, doživjela je niz moždanih udara zbog aneurizme.
U bolnici je odmah operiraju. U komi je tri tjedna a Roald se ne miče od njene postelje i ponavlja "Pat, to sam ja, Roald" - i tako satima. Ona ne zna tko je, otpala joj je kosa, imala je na oku povez jer je izgubila vid, djeca su prestravljena mamom koja ih ne prepoznaje i koja ne može govoriti, hodati, jesti. Roald angažira najbolje liječnike, terapeute, uvodi rigorozna pravila ponašanja, ne dozvoljava ženi da se opusti. Preseli obitelj u Britaniju u Great Missenden, vodi je na psihoterapiju u RAF-ovu vojnu bolnicu. Roald nije prihvatio prognozu liječnika da je Patricia osuđena na život u postelji nepokretna i nijema. Svaki dan u kuću dolaze prijatelji od 9 do 12 i od 14 do 17 sati i s njom rješavaju križaljke, puzzle, vježbaju matematiku, slikaju. Nakon svih nesreća Pat i Roald su se zbližili, ali sada je Pat ona kojoj treba njega, dan i noć. Ona je potpuno drugačija osoba i iako se oporavlja a ponude za filmove stižu ne može glumiti. Odbija i ulogu Mrs. Robinson u "Diplomcu" i u Sellersovom "Što je novo, mačkice". Kako svi znaju kroz što Pat prolazi ona postaje heroina. Zamole je za govor koji joj napiše Roald jer joj je Hollywood organizirao "Večer s Patriciom Neal" na kojoj će skupljati novac za djecu s oštećenjima mozga. Ona s terapeutom vježba mjesecima govor koji izazove ovacije. Rodila je zdravu kćer, vratila se glumi, čudesno se oporavila, ali brak je bio uništen. Dahl se bacio na propagiranje cijepljenja, a knjigu "The BFG", što je skraćenica od "Big Friendly Giant" posvećenu kćeri neumorno propagira. Veliki div je zapravo on koji priča svojoj djeci priče prije spavanja. O Patricijinoj nevjerojatnoj borbi snimljen je i film "Priča o Patriciji Neal", a bračni par Dahl glume Glenda Jackson i Dirk Bogarde. Par se razveo 1983. i Dahl ženi Patricijinu najbolju prijateljicu, Felicity "Liccy" Crosland nakon što su neko vrijeme ljubovali. Felicity se odrekla svoje karijere nakon udaje i preselila u Dahlov dom u Great Missendenu. Tek kada je Patricia umrla izašla je i mračnija strana svijeta Roalda Dahla na vidjelo. Bio je ženskaroš, okrutan i emotivni zlostavljač. Dok je radio u veleposlanstvu i tulumario po New Yorku, Dahl je postao veoma brzo poznat kao muškarac pod čije se noge bacaju žene prema kojima je bio grozan. Voljele su ga i bogatašice i jet-seterice, a čim je primijetio da se neka zaljubila bio bi grozno okrutan. Bio je mizantrop. Istovremeno, obožavao je djecu.
KAKO SVOJA SRCA PRETVORE U KAMEN...
Patrica mu je zapela za oko i iako to nije bila u početku nježna ljubavna priča njih su dvoje imali odanost koja se rijetko nalazi. Kad je bila paralizirana, poluslijepa i nijema Dahl nije priznavao poraz. Iako će ga zauvijek proganjati što nije mogao spasiti kćer, Dahl se okrenuo novoj ženi, a Patricia će kasnije reći: "U srednjoj dobi, muškarac želi biti neodoljiv mlađim ženama. Kako svoja srca pretvore u kamen i manje više ubiju vlastiti brak ne znam, ali upravo to naprave." Kasnije je otkrila da je Roald ljubovao s Liccy deset godina i da su čak i djeca to znala. Ne samo to. Liccy je u njihovoj kući bila draga gošća, mlada udovica koju je Dahl upoznao na nekom snimanju uvukla se u obitelj i Patricija je smatrala Liccy svojom prijateljicom. Liccy joj se povjeravala i pričala kako je zaljubljena u čovjeka koji ima četvoro djece, a Pat je komentirala kako je to slično njoj i Roaldu. Liccy je rekla kako taj njen ne voli svoju ženu, a Pat nije ni pomislila da je priča o njoj. Sve dok jedne večeri, u casinu, Liccy otvoreno nije rekla: "On je moj. Ti si ga izgubila. Idi do đavola." Kad je Pat pritisnula Roalda on je priznao aferu, ali je rekao kako je to okončao. Povjerovala mu je, na njegov nagovor kupila kuću u Americi da bi dvije godine kasnije shvatila da je muž i dalje vara s Liccy. Razveli su se, a Patricia je kasnije priznala kako joj je on slomio srce. Vratila se glumi, s vremenom preboljela Dahla i čak su bili u korektnim odnosima. Napisala je autobiografiju "As I Am" 1988., a u Knoxvilleu u kojem je odrasla, 1978. je otvoren Patricia Neal Rehabilitation Center specijaliziran za njegu pacijenata nakon moždanih udara, ozljeda kičme ili mozga. Ona je, do svoje smrti 2010. redovito posjećivala bolnicu i pacijente, zagovarala važnost intenzivnih tretmana. Umrla je u 84 godini.
NEOBIČAN JE SVAT TAJ DAHL
Dahl je bio otvoren i iskren čovjek koji je bez zadrške izražavao svoje mišljenje, pa time i nerijetko okrutan. Bio je načitan i upućen i nije se libio reći što misli. Nesreće su mu uvijek izazivale spisateljsku blokadu. Prva knjiga o "Jamesu i velikoj breskvi" donijela mu je umjeren uspjeh i tek je s "Charliejem i tvornicom čokolade" dobio priznanje, ali nijedan izdavač nije želio tiskati knjigu u Engleskoj. Mislili su da je u njoj za djecu previše čudnih stvari. Dahl je pisao i polupornografske tekstove za Playboy, neko vrijeme napustio je pisanje za djecu i baca se na pisanje mračne priče, a vesele ga uspjesi žene u Hollywoodu. Nakon Patricijinog kolapsa Dahl se prisilio nakon rođenja kćeri pisati kako bi izdržavao obitelj. Iako brine on je zapravo na nju ljut i često joj se ruga pred prijateljima i - ganja druge žene. Ljubav koju je nekada imao za Pat prebacuje na djecu. Piše nekoliko scenarija s više ili manje uspjeha, a njegov scenarij za "Charlie i tvornicu čokolade" nije se svidio režiseru koji je s novim scenaristom izmijenio i ime dijelove knjige. Dahl je bijesan. Ali, film je privukao čitatelje ne samo te, već i ostalih Dahlovih knjiga, pa su u jednom trenutku 1968, izdavači dužni Dahlu isplatiti više od milijun dolara! Prisiljen je, radi optužbi da je rasist, promijeniti Oompa-Loompas iz crnih Pigmejaca u male ljude. Uvalio se u aferu, ipak ostao s Patricijom, ali ga je financijski pokopala gradnja bazena za njenu rehabilitaciju. Uz to pije, novac ne dolazi brzinom kojom bi on to volio, izbace ga iz kluba jer je vrištao da kako je moguće da toliko Židova može ovdje jesti. Njegova prijeka narav i stavovi počinju mu srozavati ugled. Preklinje Patriciju da mu dozvoli da viđa ljubavnicu, mnogi ga se prijatelji klone, a najmlađa kćer Lucy ovisnica je o kokainu. Kad se napokon oženio za Felicity to mu je prva sretna veza s nekom ženom. Ispunio je obvezu ugovora za četiri knjige, surađuje s ilustratorom Quentinom Blakeom i ponovo je uspješan. Nije ništa naučio od životnih lekcija, pa je ponovo bahat, svađa se, vrijeđa suradnike i šefove izdavačke kuće pa mu na kraju vlasnik izdavačke kuće uputi pismo u kojem ga otvoreno naziva "neciviliziranim zlostavljačem".
KAKO PIŠE DAHL?
Prvo, uvijek je pisao olovkom po žutom papiru, no to je samo trivia. Knjige koje piše Dahl u najmanju su ruku neobične. BFG prvobitno nije bio friendly već je slovo f bilo kratica za nešto drugo, div je kanibal koji je puštao plinove. Veliki ljudi ne vole kad dječji junaci nisu savršena mala djeca, pa je Dahl, kao i Astrid Lindgren dobivao mnogo kritika. Pippi nije draga i dobra djevojčica u divnim haljinicama, a Dahlovi su likovi poprilično neobična djeca. Ali - djeca. Diva koji otme djevojčicu neki je nemaštoviti veliki čovjek iščitao kao pedofila, ali je srećom izdavač bio čovjek koji je razumio maštu. Neki su poslije tvrdili da je div opis Patricije koja je nemoćna ležala u postelji. Svašta ljudima padne na pamet kad se prime one "što je pisac htio reći". Što je Dahl htio, to je Dahl i napisao, a srećom izdavač s kojim radi dobro poznaje opus nezgodnog pisca i ne vidi ništa loše ni ružno već samo nevjerojatnu maštu što u Dahlovom slučaju i jest tako. Dahl piše "Vještice" i "Matildu" što mu je zacementiralo reputaciju najboljeg i najpopularnijeg dječjeg pisca. Shvatio je da su se vremena promijenila pa ponovo piše dijelove koji su sada rasistički, uznemiravajući. Tako je i kod "BFG" i kod "Vještica", urednik napravio dosta izmjena i to onih bez kojih danas ne bismo mogli zamisliti Dahlove knjige. Dahlu je jasno da su se vremena promijeeila i da neke stvari treba promijeniti, a u predgovoru se unaprijed ispričao "jer žene u ovoj knjizi mnogo toga pretrpe". Feministkinje su naime digle buku jer su ženski likovi u Dahlovim romanima uvijek skončale loše. U jednom interviewu dao je neprimjerene i antisemitske komentare što je izazvalo gomilu pisama jednog razreda iz San Francisca u kojima mu pišu kako vole njegove knjige ali su - Židovi pa ga mole, može li promijeniti mišljenje? Dahl koji izlane sve i svašta već 1980. ozbiljno pobolijeva, ali i dalje su oko njega skandali. Izjavio je kako nema ništa protiv Židova ali ima protiv Izraela nakon što je pročitao knjigu koja je opisivala rat u Libanonu 1982. A s druge strane, usprkos tim grpznim i neugodnim izjavama ostao je prijatelj s mnogim Židovima uključujući i s filozofom Berlinom koji je rekao kako svi znaju da Dahl "lupi što mu padne u nekom trenutku na pamet". Dahl je odbio 1986. Orden Britanske Imperije jer je želio viteški naslov kako bi njegova žena bila Lady Dahl. A kad je Salman Rushdie dobio nagradu, a islamski svijet objavio fatwu na Rushdija, Dahl je bio otvoreno protiv kolege. Ljudi se ponovo distanciraju od Dahla.
STARA PRZNICA ZLATNOG SRCA
Dahlovi su čudna svojta. Roaldov je otac tjerao ženu da pješači u visokoj trudnoći kako bi se nerođeno dijete "zarazilo ljepotom" krajolika, pa je i sin pokupio taj način razmišljanja. Nije se libio izreći svaku svoju misao i bio je nevjerojatno uporan. "Naše je djetinjstvo bilo kao bajka, počelo je mračno, ali se završilo sveopćim pomirenjem" zapisao je. Patricia i Roald su se pomirili nakon razvoda. Dahl je bio neugodan tip kad ga je "prehitilo". Vrijeđao je svoju djecu. Ženu. Prijatelje. Suradnike. Izdavače. Bio je "dobrodušni sadist", kako su ga jednom nazvali. Njegova je mračna strana bila najmračnija, a svjetla, veoma svjetla. Djeca su kasnije morala na svoj način "odraditi" tatine ispade. Tessa je padala u depresije i alkohol, s kćerkom se u 19 godina selila 17 puta. Spisateljica je, a njena je kćer poznati model Sophie Dahl. Lucy je scenaristica, Ophelia je napisala biografiju slavnog tate, a Theo je scenarist.
Dahlova djeca danas čuvaju tatinu ostavštinu. On je umro sa 74 godine od bolesti krvi, mijelodisplastičnog sindroma, u Oxfordu. Posljednja rečenica koju je rekao Opheliji bila je: "Ne bojim se, znaš. Samo ćete mi strašno faliti". (posljednja ali manje pristojan riječ bila je psovka kad je dobio injekciju). Sahranjen je diskretno, na groblju crkve svetog Petra i Pavla. Njegova je unuka rekla kako su djedu napravili "vikinški pogreb" jer je spaljen s tenisicama, dobrim burgundcima, čokoladama, olovkama HB i cirkularnom pilom. U njegovu je čast 1996. u muzeju Buckinghamshirea otvorena "Galerija za djecu Roalda Dahla" a 2005. otvoren je i "Roald Dahl Museum and Story Centre" čije stranice možete naći na internetu. Dobio je "svoj" trg. Osim knjiga Dahl je ostavio nevjerojatno nasljeđe na poljima neurologije, hematologije i opismenjivanja. Nakon smrti njegovu je misiju nastavila Felicity kroz "Roald Dahl's Marvellous Children's Charity" koja se prije zvala "Roald Dahl Foundation". Osim nagrade"za duhovite dječje knjige" još je jedan pojekt napravljen kako bi se očuvala uspomena na pisca - prva plava ploča postavljena je 2009. na zid, no ne obilježava kuću u kojoj je pisac boravio, pisao, živio ili umro kako se inače čini. To je kuća u kojoj je nekada bila prodavaonica slatkiša u kojoj su podmetnuli onog mrtvog miša i zbog koje je Roald izbačen iz škole. Ploču su otkrile Dahlova udovica Felicity i sin Theo. Do danas je prodano više od 100 milijuna Dahlovih knjiga, a prevedene su na 50ak jezika. Kad je 2003. u Velikoj Britaniji provedeno istraživanje najomiljeniji knjiga ikada samo su Dickens i Terry Pratchett imali više knjiga u Top 100. Dahlovih je bilo četiri, a u top 200 čak devet!
ZONA SUMRAKA
Ne smijemo zaboraviti ni njegove filmske izlege. Kako mu se nije dopao scenarij i promjene u prvom filmu "Charlie i Tvornica čokolade", pisao je i nastavak ali nikada nije završio scenarij. Dahl je bio inače plodan scenarist. Njegov je scenarij za zabavan i otkačen film "Chitty Chitty Bang Bang". U njemu je lik Child Catcher koji je proglašen jednim od najstrašnijih zlikovaca u dječjoj literaturi ikada. On sam je obožavao Kiplinga, Makepeacea, Thackeryja, Fredericka Marryata i Dickensa i bio veliki poklonik horora tzv. ghost stories a tvrdio je da je "Trolls" Jonasa Liea najbolja priča ikada napisana. Ostatak je to norveških priča o trolovima koji su dio norveške nacionalne baštine koju je upijao kao dječak preko mame. Pisao je i scenarij za seriju koja je kasnije prerasla u "Zonu sumraka" za CBS i 1961. napisao je čak 14 epizoda. Zanimljivo je da, dok nije imao svoju djecu, nije pisao za djecu. Napisao je scenarij za film po romanu frenda Fleminga "Samo dva put se živi" (You Only Live Twice). Počeo je pisati kratke priče za odrasle koje su kasnije objavljene kao "Tales of the Unexpected".
Na kraju, Roald Dahl je obožavao čokoladu. Nikada nije jeo čokoladne kolače ili sladoled od čokolade, ali je obožavao pravu čokoladu. Tvrdio je kako svako dijete mora pamtiti nekoliko godina, ai ne onih vezanih za bitke, donošenje političkih zakona ili dolska na vlast kraljica i smrt kraljeva. Po njemu je tako bila važna 1905. godina kada je Cadbury napravio Diary Milk čokoladu, a 1910. jer je izašla "Bourneville Bar" čokoladica. I godina 1921. je važna jer su "izbacili" onu s voćem i orašastim plodovima, "Fruit and Nut", a 1932. je nastao Mars, pa 1936. Maltesersi. A važna je i 1937. kad su na svijet došli Kit Kat i bonboni Smarties. Te godine je pamtio Roald Dahl.
Napisala: Sandra Veić Sukreški
