Jules Verne: književnik koji je predvidio budućnost
Dvadeset tisuća milja ispod mora? Put u središte Zemlje? Tajanstveni otok? Put oko svijeta u 80 dana? Djeca kapetana Granta? Naravno, sve smo pročitali. Ili, većinu. Napisao ih je Jules Verne, punim imenom Jules Gabriel Verne rođen 8. veljače 1828. na umjetnom otočiću Feydeu na rijeci Loirre koji je potpadao pod francuski grad Nantes. Ne možemo se ne zapitati kako je moguće da netko u 19. stoljeću piše o letećim strojevima, podmornicama, neboderima, putu na Mjesec vođen "samo" vizijom, maštom i proučavanjem znanstvenih dostignuća? Možemo li danas mi ili netko od nas, na temelju svih znanstvenih otkrića predvidjeti, precizno, što će biti za 150 godina? Sigurno roditelji maloga Julesa nisu mogli ni pomisliti da će dječak, za kojeg su zacrtali da postane pravnik jednoga dana biti poznat cijelom svijetu kao književnik koji je imao viziju svijeta o kakvom nisu mogli ni sanjati. Verne je živio u doba Industrijske revolucije i fascinirala ga je geografija, znanost, putovanja i strojevi. Rođen je u kući koju je posjedovala baka, mamina mama, dama Sophie Allotte de la Fuye. Otac, Pierre je iz Provence, a majka Sophie bila je Nantežanka iz obitelji pomoraca i brodovlasnika. Nakon Julesa, par je dobio i sina Paula a potom tri kćeri, Annu, Mathildu i Marie. Kad je napunio šest godina mali Jules kreće u školu, a učiteljica mu je Madamme Sambin udovica pomorskog kapetana koji je nestao 30 godina prije. Osim što ih je podučavala, zaneseno je pričala svojim učenicima kako je njen muž negdje nasukan i da će se sigurno jednog dana vratiti, baš poput Robinsona Crusoea. Malenog su se Julesu dojmile učiteljičine priče i kasnije je, u knjigama, često koristio Robinzijadu - u "Tajanstvenom otoku", u "Školi za Robinsone" i "Drugoj domovini".
PRVI BRODOLOM
Jules je krenuo u katoličku školu kako je želio njegov religiozni otac. Malom se ubrzo zamjerila i geografija i grčki i latinski, pa i pjevanje i recitiranje. Iste godine tata je kupio ladanjsku kuću, zapravo vikendicu u selu Chanteney, (danas dio Nantesa), na rijeci. Manje fasciniran školom, a daleko više rijekom i brodovima Jules ljetuje u kući ujaka, umirovljenog brodovlasnika, i beskonačno igraju "Game of the Goose" koju će kasnije, u dvije knjige, učiniti besmrtnima. Za jedan su franak braća Paul i Jules mogli iznajmiti brod i jedriti. Jednom su imali brodolom i na nekom otočiću čekali oseku kako bi mogli odšetati kući. I to je istina a ne ona legenda kako se, s 11 godina, potajno ukrcao na neki brod kojim je želio otploviti u Indiju i donijeti koraljnu ogrlicu rođakinji Caroline. Nije istina ni da je brod pristao u jednom mjestu u kojem ga je sustigao otac a mali mu morao obećati da će nadalje putovati "samo u mašti". Istina je samo to sretno nasukavanje. Jules je dobio još jednu sestricu, obitelj se seli i mali ponovo mora u školu. Nakon što je s mukom završio školu on i Paul pohađaju licej. Jules diplomira retoriku i filozofiju pa u Rennesu postaje bakalaureat i dobije ocjenu, "dosta dobar". S 19 godina počinje ozbiljnije pisati, poput svog uzora Hugoa, ali otac smatra da prvorođeni sin mora nastaviti advokaturu a ne pisati. Šalje ga u Pariz gdje Jules upisuje pravo ali nije to jedini razlog. Roditelji ga žele maknuti od Caroline u koju je Jules zaljubljen.
SRCOLOMI
Jules i Caroline su zaljubljeni, ali se ona po želji roditelja mora udati za 40godišnjeg muškarca s kojim će izroditi petoro djece. Julesova tuga a kasnije i ogorčenje trajat će godinama. Osjećao se izdanim. Položio je sve ispite i prije druge studentske godine vratio se kući da bi se pripremao za daljnje ispite, jer provincijalci naime tada uče kod kuće, a ispite polažu u Parizu. Upoznao je Rose Herminie Arnaud Grossetière, djevojku godinu dana stariju od sebe i opet se smrtno zaljubio. Napisao joj je 30 pjesama, ali njeni roditelji ignoriraju ljubav mladića s nesigurnom budućnosti pa kćer silom udaju za deset godina starijeg veleposjednika. Jules je van sebe, majci piše pismo prepuno halucinacija, polupijan je i očajan. Zbog ova dva srcoloma, svaku će djevojku kasnije u njegovim knjigama na silu udavati, a toliko je zamrzio i Nantes da i o tome piše u jednoj pjesmi punoj ruganja. Vratio se u Pariz, a otac mu je dozvolio da unajmi stan koji dijeli sa studentom, također Nantežaninom.
BURNI PARIZ, BOLEST I DUMASOVI
Vrijeme je političkih promjena, Francuska revolucija izbija, s trona je zbačen Louis Phillippe I, vlast preuzima Druga Francuska republika. Iako je prijelaz vlasti gotov grad ključa, demonstracije se nastavljaju, barikade niču gradom i Pariz je u nemirima. Predsjednik Francuske je Louis-Napoleon Bonaparte, grad je živ, buran i sve je to provincijalcu fascinantno. Koristeći obiteljske veze ušao je u visoko društvo, u salone u kojima se okupljaju književnici i, iako je marljivo studira pravo Jules više voli kazalište. Piše drame, fasciniran je knjigom Hugoa "Notre Dame de Paris" čije stranice i stranice zna napamet. Drugi mu je izvor inspiracije cimer, mladi skladatelj Aristide Hignard kojem piše tekstove za glazbena djela i njih su dvojica najbolji prijatelji. Roditeljima piše samo kad zaškripi s novcima, ali se žali i na strašne grčeve u trbuhu. Danas se misli kako je obolio od kolitisa što je mnogo članova obitelji po maminoj liniji imalo. Kako je izbila kolera svi strahuju da je Jules zaražen a nakon što dobije četiri napada facijalne paralize nastala je panika. Razlog je na sreću bila "samo" upala srednjeg uha. Jules je dobio poziv za vojsku u koju nije primljen zbog bolesti što ga je spasilo od mnogih neprilika jer je bio izraziti pacifist. No, sa zdravljem će imati problema cijeli život. Osim strašnih bolova Jules ima još jedan problem - zaljubljen je u pisanje, knjige, a obitelj se ne miri s idejom da im sin postane "nekakav pisac", tako da Jules diplomira pravo 1851. Na sreću, upoznao je Alexandrea Dumasa i postao je dobar prijatelj s Dumasom sinom kojem je i pokazao rukopis komedije "Pokidane slamke"(Les Pailles rompues). Zajedno su preradili komad, a stari im je Dumas pomogao da u Nacionalnoj operi postave komediju. Godinu dana kasnije, 1851. Jules je upoznao glavnog urednika Pierre-Michel-Françoisa Chevaliera zvanog "Pitre-Chevalier" koji je glava magazina "Musee des families". Chevalier je trebao nekoga tko će mu pisati članke o povijesti, zemljopisu, znanosti, tehnologiji i Verne je oduševljen idejom.
JEDANAEST NEŽENJA
Jules je rado zaronio u istraživanja, osobito voli geografiju, jer ideja urednika da članci budu zanimljivi i edukativni. Verne mu je ponudio povijesnu avanturističku priču "Prvi brodovi meksičke mornarice" koji je napisao u stilu Fernimora Coopera ("Posljednji Mohikanac") pa napisao "Putovanje balonom" a informacije mu dao tada najpoznatiji "balonist". Dumas sin upoznao je Vernea s umjetničkim direktorom kazališta "Lyrique", koji mu je ponudi posao tajnika. Taj vlasnik, Seveste, nije nudio veliku plaću, ali Verne je sretan jer ima priliku raditi s uglednim libretistom tog kazališta, blizu je pozornice, može pisati. S desetoricom prijatelja Verne je osnovao klub neženja koji nazovu - "Jedanaest neženja" ("Onze-sans-femme"). Pariški život za mladog je Vernea divan, ali otac očekuje da se sin vrati pravu i Jules se s njim svađa objašnjavajući kako je pisanje jedino u čemu će uspjeti a kulminacija je kada otac ponudi sinu vlastitu praksu u Nantesu sve ne bi li ga maknuo od "tih gluposti". Verne odbija, ostaje u Parizu, u nacionalnoj knjižnici kopa danonoćno po arhivima, upoznaje istraživača Jacquesa Aragoa (koji je oslijepio ali je i dalje išao na ekspedicije) i sprijatelje se. Verne sluša pametne i duhovite opise putovanja i otkrije - putopise. U magazinu mu objave članak o Limi, jednočinku i nekoliko pripov'jetki, ali ga nikada ne potpišu pod tekst. Na kraju se Jules posvađa s vlasnikom i prestaje pisati za magazin sve dok Pietre-Chevalier nije umro 1863. Dok je pisao za magazin Verneu je palo na pamet da izmisli novu vrstu romana kojeg je nazvao "Roman de la science", "znanstveni roman" u koji bi mogao uklopiti velike količine fakata u zanimljivoj fabuli. O tome je pričao i s Dumasom sinom koji ga je podržao pa je čak i sam pokušao napisati sličnu - koju nikada nije završio, "Isaac Laquaedem". Jules Verne je na početku onoga po čemu ga pamtimo danas. Kolera ponovo izbija i 1854. i pokosi Sevestea, sada već dobrog prijatelja Vernea a, iako je imao ugovor samo na godinu dana, Verne je u kazalištu još nekoliko godina poslije smrti prijatelja. Piše komade, glazbene komedije od kojih većina nikada nije izvedena.
LJUBAV, BRAK I PRVI ROMAN U svibnju 1856. Verne putuje u Amiens jer je vjenčani kum prijatelju iz djetinjstva, Augusteu Lelargeu i gost je mladenkine obitelji. Tamo se zagleda u mlađu sestru Honorine de Viane Morel, 26 godišnju udovicu s dvoje male djece. Zaljubi se, a da bi mogao imati stalne prihode preko noći je ušao u posao s bratom koji se bavi financijskim posredovanjima. Otac Verne je skeptičan, ali dozvoli promjenu zanimanja sinu koji je sada financijski siguran, oženi Honorine jako brzo, u siječnju iduće godine. Posao ga je odmaknuo od kazališta ali ne i od pisanja - dizao se rano ujutro, prije posla na pariškoj burzi i pisao. "Klub neženja" i dalje postoji iako su se svi poženili, a Verne odlazi u knjižnicu i piše podatke na kartice, sistem po kojem će raditi do smrti. U srpnju 1858. je dobio priliku da brodom, s nekadašnjim cimerom Hignardom, putuje od Bordeauxa do Liverpoola i potom u Škotsku. Sve im je plaćeno i ovo je prvi Julesov put van Francuske. Drugo im je putovanje do Stockholma a posjete i Christianiju (Oslo) i Telemark, no Verne ostavi Hignarda u Danskoj ne bi li stigao do Pariza jer Honoire rađa. Nije stigao na rođenje svog, jedinog biološkog djeteta, sina Michela. Naravno, nije rekao ženi kako je kupio ogroman teleskop i kako želi letjeti balonom.
MRAČNI ROMAN O 20. STOLJEĆU
Svaki pisac treba dobrog izdavača. Preko znanca 1862. Verne je upoznao Pierrea-Julesa Hetzela koji je objavljivao djela Balzaca, George Sand, Hugoa i drugih već slavnih pisaca a ima ideju za izdavanja magazina visokog profila u kojem će zabava biti u kombinaciji sa znanstvenim. Verne svoj rukopis "Putovanje balonom"pokaže Hetzelu koji ga oduševljen objavi 1863. "Magazin za obrazovanje i zabavu" (Magasin d'Éducation et de Récréation) počinje izlaziti, a Hetzel ugovorom osigura Julesa - godišnje mu pisac treba isporučiti tri sveska. Ne plaća mnogo, a oduševljeni Verne prihvaća i do kraja života će sva njegova djela prvo u nastavcima objavljivati u "Magasinu". Prvo je bilo "Avanture kapetana Hatterasa". Za Hetzela će pisati 40 godina a godišnje će dobivati oko 4000 današnjih dolara. Hetzel je nagovorio Vernea da napiše "Voyages Extraordinaires", popularnu seriju avanturističkih romana u kojima će objediniti geografiju, fiziku, astronomiju i sva saznanja iz moderne znanosti. Hetzel promijeni neke dijelove, čak i kraj no Verne pristane na sve, uzbuđen što mu, kao piscu, objavljuju romane. Hetzel je ipak odbio jedan Verneov roman - "Pariz u 20. stoljeću" jer mu se učinio pesimističkim pogledom na budućnost koja je prokleta napretkom tehnologije. Roman mu je bio presubverzivan za obiteljski magazin. U tom romanu, mladić živi u gradu staklenih nebodera, brzih vlakova, automobila na plin, kalkulatora i sa svjetskom komunikacijskom mrežom, ali ne može naći sreću i tragično završi. Hetzel je mislio da će "crni" roman uništiti Verneovu karijeru i savjetovao mu je neka ga objavi, ali tek za 20 godina. "Nitko neće vjerovati tvom proročanstvu" na marginama je zapisao Hetzel pa je Verne spremio rukopis u sef gdje ga je otkrio njegov prapraunuk tek 1989. Objavljen je 1994. a istovremeno je objavljeno i mnogo priča i romana iz sefa, po prvi puta. Kad je umro, Verne je imao gotovih 15 romana.
20 000 MILJA POD MOREM I TAJNOVITA POVIJEST KAPETANA NEMA
Nije to jedini problem koji Jules Verne ima sa svojim izdavačem. Kad je napisao "20.000 milja ispod mora" Hetzel opet želi mijenjati neke stvari u romanu. Ono što je kasnije kapetan Nemo u originalu je poljski znanstvenik koji se želi osvetiti Rusima koji su ubili njegovu obitelj za vrijeme Siječanjskog ustanka 1863. Mudri izdavač ne želi razljutiti rusko tržište i traži da Nemo bude protivnik ropstva i trgovanja ljudima. Nakon dosta svađa Verne pristane, ali prošlost kapetana Nema u knjizi obavije tajnom. Možda Nemo je osvetnik, ali to je znao samo Verne. Nakon ovog slučaja Verne i dalje sluša primjedbe Hetzela ali ih uglavnom ne posluša.
PAZIN KAO SPOREDNI JUNAK U ROMANU JULESA VERNEA
Objavio je još nekoliko nastavaka "Voyagesa". To je slavni "Put u središte zemlje" 1864., pa godinu kasnije "Od zemlje do mjeseca" i "20 000 milja pod morem" 1869. Na kraju, "Put oko svijeta u 80 dana" koji na svjetlo dana izlazi prvi puta 1872. Sada Verne može živjeti od svog pisanja no većina prihoda dolazi mu od adaptacija koje je napravio za kazalište. Napisao ih je s Adolpheom d'Enneryjem "Put oko svijeta u 80 dana" i "Michael Strogoff". Nama je knjiga "Michael Strogoff" zanimljiva jer se događa u - Pazinu. U pazinskom Kaštelu, u Pazinskoj jami odvija se važan trenutak za glavnog junaka. Pazin već godinama slavi Dane Julesa Vernea koji počinju 26. lipnja jer je to dan kada trojica zarobljenika bježe iz tornja Pazinske tvrđave i plutajući po Pazinčici dospiju do Limskog kanala, nadomak Rovinja. (Trebamo li reći da je djevojka u romanu na silu udana?)
PROBLEMI SA SINOM
S bratom je Verne koji je napokon ispunio svoj san i kupio mali brod, "Saint-Michele" a kasnije će ga zamijeniti s uvijek većim brodom. S bratom je 1867. otputovao i u Sjevernu Ameriku i iako je bio samo tjedan dana, oduševila ga je i zemlja i ljudi. Dobio je i visoko priznanje i od 1870. je Chevallier. Sve knjige koje su izlazile po magazinima, uključujući i Hetzelovima kasnije su tiskane kao knjige. Verne je imao velikih problema sa sinom. Dječak je bio jako neposlušan i stalno je upadao u nevolje pa ga je Jules po tadašnjim odgojnim metodama poslao brodom na 18 mjeseci ne bi li ga more smirilo i ukrotilo. Po nekima je sina poslao u jednu koloniju a po drugima na put oko svijeta. Michela to nije ukrotilo ni smirilo već se zaljubivši se s 19 godina u jednu glumicu s njom i pobjegao. S tatom se pomirio nakon tri godine, a onda ponovo pobjegao od žene, s novom ljubavnicom, 16 godišnjom Jeanne Reboul. Prije nego je dobio razvod od žene Michele i Jeanne su dobili dvoje djece. Bez posla i zanimanja Michele je upao u dugove a s ocem se pomirio nakon dugo, dugo vremena. Ipak, kad su se smirile strasti i dovoljno vremena izgladilo nesporazume, zajedno su radili na nekim romanima. I Michel je bio pisac a kako je bio zadužen za nasljeđe Julesa Vernea danas znamo da je dopisao i dovršio neke romane i izdao ih pod očevim imenom. Sam je napisao nekoliko knjiga, smatraju ga dobrim piscem ali nije kao tata. Zanimljivo je da je Verne bio odgajan kao katolik ali je 1870. postao deist. Neki vjeruju da se deistička filozofija ogleda u Vernovim knjigama jer često spominje božansku providnost, a rijetko koncept Krista. Ugledan, slavan i star jedne se večeri Verne vraćao iz kluba. Išao je kući, 9. je ožujak 1886. Odjednom, pred Vernea iskoči 25 godišnji nećak, Gaston, u ruci drži pištolj i puca u ujaka Julesa. Prvi je metak promašio ali drugi je pogodio pisca u lijevu nogu. Na sreću bilo je samo to, ranjavanje, a uspomenu na taj užasan događaj Jules će imati do smrti jer je šepao. Incident je zataškan a Gaston je ostatak života proveo u umobolnici jer je, pretpostavlja se, bio mentalno bolestan. Pucao je u Julesa jer je želio da "ujak postigne besmrtnost". Vernea je to jako potreslo. Potom, je umro Hetzel. Nakon smrti prijatelja Verne je pao u veliku tugu i kažu, depresiju. Umrla je i Julesova majka, a zbog tog niza smrti i nesreća, Verne je počeo pisati mračnije romane. Verne je ušao 1888. u politiku, izabran je za gradskog vijećnika Amiensa gdje je služio 15 godina i uveo mnoga poboljšanja. Ali nikada više nije bio veseo čovjek. Obolio je od dijabetesa i 1905. umro je u svojoj kući u ulici koja danas nosi njegovo ime. Njegov je sin Michel nadgledao objavljivanje dviju tatinih knjiga: "Svjetionik na kraju svijeta" i "Invaziju s mora". Nastavljeno je i tiskanje "Nevjerojatnih putovanja" a, kasnije se ustanovilo, tekst je Michel dosta mijenjao pa su originali krajem 20. stoljeća ponovo tiskani. Tiskanje je preuzelo Société Jules Verne: "Tajna Wilhelma Storitza", "Lov na zlatni meteor", "Magellania", "Prekrasni žuti Dunav" i "Zlatni vulkan". Verne je pisao fikciju, futurističke romane a da sam nije mnogo toga iskusio. On je čitao, proučavao, raspravljao sa znanstvenicima, pričao s onima koji su imali iskustva.
NACIONALNO BLAGO FRANCUSKE
Verne je danas nacionalno je blago Francuske. Preveden je u svim europskim zemljama. Nije ništa manje popularan a 109 godina nakon smrti i dalje raspiruje maštu tisuća djece. Moramo se zapitati kako bi, da je doživio, razmišljao i o čemu bi pisao nakon što se mnogo njegovih ideja ostvarilo. Ljudi razgovaraju mobilnim telefonima, koriste računala, sateliti putuju svemirom, imamo Internet i društvene mreže, a tehnologija je zavladala svijetom. Verne je najprevođeniji autor na svijetu od 1979. a bolji su od njega samo Agatha Christie i William Shakespeare. Jedan je od trojice očeva znanstvene fantastike - osim Vernea tu su i H.G. Wells i Hugo Gernsback. Prvi su poklonici Julesa Vernea bili George Sand i Theophile Gaitier, ali gotovo odmah poslije prve objavljene prve priče zavoljeli su ga i pisci i čitatelji, ali i znanstvenici. Suvremenici poput geografa Viviena de Saint-Martina i Julesa Claretiea, kritičara hvalili su Verneaa koji je ostavio svijetu 70ak knjiga. Ray Bradbury jednom je rekao: "svi smo mi, ovako ili onako, djeca Julesa Vernea" i nije pogriješio. Vernova su djela utjecala na mnoge istraživače, na admirale koji su rekli kako ih je neka knjiga vodila ka nekom cilju, potaknula je neke da postanu oceanografi, znanstvenici pa se među poklonicima Julesa Vernea nalazi i graditelj podmornica, oceanograf, pionir avijacije, autor prvog uspješnog helikoptera i raketa, astronauti, istraživač, astronom, speleolozi, poneki general a čitali su ga i Gagarin i Marconi, Nansen i von Braun i naravno J. J. Cousteau. Voljeli su ga i Rimbaud, nadrelisti, Jean Cocteau, Antoine de Saint-Exupéry, Tolkien, Sartre... Jer, nikako se ne smije podcjenjivati utjecaj knjiga na formiranje karaktera, snova, vrlina. No, bilo je i onih drugih. Zola ga je kritizirao, a francuska ga Akademija nije primala u članstvo. U jednom je trenutku, poslije Verneove smrti čak stalo tiskanje njegovih djela ali čitatelji, mladi, školarci i dalje su čitali Verneove knjige pa je pomalo počela revalorizacija djela da bi na kraju dobio svoje, zasluženo, mjesto u književnosti. Prvo su o njemu eseje objavljivali ugledni francuski pisci 1960. i 1970., nastavili su novinari pa su se knjige ponovo tiskale, a krajem 1970-ih ušao je na sveučilišta kao kolegij, i odonda je Verne prihvaćen kao dio francuske književnosti. Van Francuske, što zbog loših prijevoda što zbog loših filmskih adaptacija smatran je dječjim piscem. I to se promijenilo od kako su se od sredine 1980-ih pojavili dobri prijevodi koji su rehabilitirali Vernovu reputaciju. Moramo reći i kako ima nekih nelogičnosti u knjigama Julesa Vernea, no nitko mu to nikada nije zamjerio. Ali evo njih nekoliko... U možda najomiljenijoj Vernovoj knjizi, "20 000 milja pod morem" radnja se zbiva 1868. tri godine prije završetka Američkog civilnog rata kada se susrećemo prvi put s Nemom. Ponovo se Nemo pojavljuje u "Tajanstvenom otoku" u kojem rat još uvijek traje. Kada pred kraj romana Nemo umire, godina je 1866. Kod "Djece kapetana Granta" vrijeme radnje je nakon građanskog rata, a lik koji zapne na otoku poslije se, u "Otoku" pojavljuje pred kraj rata. No, ne možemo reći da nas to jako pogađa.
Po Verneu je nazvan restoran u Eiffelovom tornju, jedan krater na mjesecu, kuća u kojoj je živio u Nantesu je muzej, a postoje i vlakovi, i brodovi, čak i jedna svemirska letjelica - Jules Verne ATV u kojem su bile dvije, rukom pisane stranice iz Hetzelove dvostruke edicije iz priče "Od zemlje do Mjeseca" i "Oko Mjeseca". Sigurno bi se to Julesu jako dopalo. Jules Verne je umro malo poslije svog 77. rođendana, nakon nekoliko dana u komi, u 15.10 u Amiensu, slijep. Ono što i danas zbunjuje i impresionira je točnost Verneovih predviđanja. Podmornica koju opisuje nije bila tada ni u nacrtima, transsibirska željeznica nije postojala a njegovi likovi putuju njome. Pisao je o automobilima, zrakoplovima, raketama i kapsulama. On je, kažu, izmislio budućnost.
