Košarica
Izbornik

J. R. R. Tolkien i 122 godine nakon rođenja jedan od najdražih

J. R. R. Tolkien i 122 godine nakon rođenja jedan od najdražih

Johna Ronalda Reuela čovjeka koji se krije iza svima poznatih inicijala JRR kao malog zvali su Ronald. Kasnije John Ronald ili Tollers. Na kraju J. R. R. T. No danas je on "Professor" i svi ljubitelji njegove trilogije odmah znaju o kome je riječ. On je bio profesor, i valjda je do danas ostao - najomiljeniji. Što se Tolkiena tiče postoje samo dva tabora. u prvom su oni koji obožavaju svaku riječ koju je napisao. U drugom su oni koji još nisu pročitali njegove knjige. Trećeg nema. U svakom slučaju o njemu se danas piše i priča više nego li ikada uglavnom zbog ekranizacija i "Gospodara prstenova", slavnih "LOTR" filmova (Gospodar prstenova) i "Hobita" ali, ako smo sasvim iskreni, njegove knjige su od dana jedan postale popularne i do sada zanimanje nije palo ni za mrvicu. Sada ga upoznavaju i nove generacije. I tako treba biti.

TOLKIENOVO PODRIJETLO PLAVE KRVI Život ovog filologa, pisca i pjesnika, sveučilišnog profesora bio je buran. Rođen je 3. siječnja 1892. u Južnoj Africi, u Bloemfonteinu, u engleskoj zanatlijskoj obitelji koja se bavila izradom satova, ura i klavira u Londonu i Birminghamu. Tolkienovi su doselili u Englesku u 18. stoljeću iz Njemačke i brzo se asimilirali. Zanimljive su obiteljske predaje o njihovom porijeklu. Po obiteljskoj legendi u rodbinskim su vezama s plemićkom kućom Hohenzollern, a u Englesku su pobjegli kao izbjeglice pred invazijom Fredericka Velikog kada je zauzeo Sasku. Prezime Tolkien dolazi od staropruskog, izumrlog jezika, tollkühn a znači neoprezan, u smislu ludo odvažan. Iskopali su i da je izvorno prezime bilo von Hohenzollern, ali je za opsade Beča predak, George von Hohenzollern izveo prepad na Turke i dobio nadimak Tollkühn. Obitelj je kažu, brakovima bila povezana i s francuskim plemstvom. Francuska verzija Tollkühna bila je - Téméraire, a obitelj je anglizirala prezime kako bi izbjegli giljotini za vrijeme Francuske revolucije. Kopajući po arhivima neki tvrde da je prezime bilo Tolkynen po selu blizu Rastenburga u istočnoj Prusiji, današnjoj Poljskoj i da je derivat staropruskog. U svakom slučaju pobjegli su u Englesku.

LJUBAVNA PRIČA TATE I MAME TOLKIEN Budući tata Arthur zaljubio se kada je imao 31 godinu u 18 godišnju Mabel Suffield, a njen se otac strašno protivio zarukama. ali, uspjeli su se vjenčati. Tolkienovi su na početku braka živjeli u Orange Free State, on je radio kao bankar a s Mabel je preselio u Južnu Afriku kad su ga unaprijedili za voditelja ureda u afričkom Bloemfonteinu. Možda i da se maknu od njene obitelji koja i dalje nije bila sretna s kćerinim odabirom.  Jer zbog njih je vjenčanje odgođeno na dvije godine. Komunicirali su preko Mabeline sestre koja je sestrina pisma zaljubljenom Arthuru davala na željezničkoj stanici. Zaljubljeni preko ušiju vidjeli bi se povremeno na zabavama na kojima bi Arthurove sestre svirale glasovir, naravno obiteljski proizvod. Mabelin je otac bankrotirao pa je "omekšao" no kad su se mladi napokon vjenčali 1891. i dalje je bio protiv Arthura jer je smatrao da Tolkienovi nisu dovoljno dobri za Suffieldove. Možda vam se čini da je ovo jako detaljno, ali pričekajte malo jer se jako slična stvar dogodila i Ronaldu.

POSJET ENGLESKOJ KOJI SE NEPLANIRANO PRODUŽIO Tolkienovi imali su još jednog sina, Hillaryja Arthura Reuela, dvije godine mlađeg od J.R.R.-a koji je bio vesela i zdrava beba. Naš je JRR naime  bio nježno dijete i često bolestan. Kad je s mamom i bratom došao u posjetu engleskim rođacima zdravlje mu se poboljšalo pa se misli da ga je uništavala klima. Odjednom se sve preokrenulo jer je  tata koji je trebao doći za njima, također boležljiv, naglo umro od "krvarenja". Mabel je bila u strašnom šoku, kao i dječaci no s vremenom je odlučila izgraditi život u Engleskoj: prvo je živjela s dečkima kod roditelja u Birminghamu pa je našla jeftinu kuću od opeke u selu Sarehole. Ono što je trebala biti posjeta domovini ispala je selidba. Iz Afrike je mali Ronald donio dvije uspomene ili možda duboko u sebi, unutra cijelo jedno more. Kao malen imao je iskustvo koje obožavatelje Tolkiena neće jako zaprepastiti - ugrizao ga je pauk. Otrov je isisala dadilja i tako mu spasila život. Pauk je bio tzv. baboon pauk i, iako je kasnije tvrdio da se ne boji pauka, nekako su divovski pauci uvijek našli mjesto u njegovim knjigama. I to ne kao pozitivni likovi. Drugi je bio otmica. Kao bebu oteo ga je sluga iz kuće, na jedan dan. Mladi ga je sluga, misleć kako je Tolkien prekrasna beba uzeo i odveo da bi ga pokazao. Vratio ga je slijedećeg jutra. Da, sad su neke stvari jasnije.

IDEALNO DJETINJSTVO Mama Mable odlučila je dječake sama podučavati dok ne stasaju za najbolju, King Edward školu. Znala je francuski, njemački, latinski, slikala je i crtala, svirala glasovir. Dječaci su imali krasno djetinjstvo - u blizini je bio mlin, rijeka, livade, jezerce, brali su gljive, naučili su narječje Worcestershirea pa kantu za smeće zvali miskin a pamučno predivo gamgee. Sela i seoca, idilična farma tete Jane Bag End (da ta, iz knjige) kojima su bezbrižno tumarali kasnije će Tollers opisati u knjigama. Bio je on pametna glavica. S četiri je godine znao čitati, ubrzo i odlično pisati. Volio je latinski, nije volio francuski, nije volio glasovir jer su mu riječi bile muzikalnije. Crtao je drveće, vježbao krasopis, mnogo je čitao, najviše o Indijancima, kralju Arthuru, vilama..  "Otok s blagom" ili "Alice u zemlji čudesa" nije volio iako mu je Alice bila "uznemiravajuća, ali zanimljiva". Zna se i da je s rođacima imao topao odnos sve do 1900. dok se nije dogodio skandal. Mama Mabel i njena sestra May prešle su na katoličanstvo što je djeda Suffielda dovelo do bijesa. Bio je baptist, unitarist i smatrao je da su ga osramotile. Muž od tete May zabranio joj je da ikada nogom kroči u njihovu kuću ne odustane li od promjene vjere, a novac koji je davao Mabel i dečkima, ne bog zna kakav iznos ali im je dobro došao, ukinuo je. No Mabel je bila odlučna žena. Poučavala je dječake, otvorila pansion, poučavala Tollersa i botanici, naučila ga da promatra prirodu i biljke. Radila je od jutra do mraka odlučna da dečki dobe dobro obrazovanje. Sa sedam godina Ronald je bio spreman za školu, ali nisu ga upisali već je morao čekati još jednu godinu. Bilo mu je zamorno putovati do grada pa se preselio s mamom i bratom u grad i to je dečkima teško palo. S deset godina opet cirkus - Mabel se više nije sviđala crkva, škola je bila preskupa pa je Tollersa preselila u školu koja je bila blizu crkve koju je sada voljela. Katoličko obrazovanje dobila su obojica dječaka s tim da je Ronald bio daleko bolji od vršnjaka. Učio je grčki, čitao Shakespearea i slušao profesora koji je originalnom srednjovjekovnom engleskom čitao "Canterburyjske priče". To mu se jako dopalo. Ali, život je bio težak i nije bilo obilja, naprotiv, više je falilo nego li su imali. 

Mama se razboljela od dijabetesa, tako su dijagnosticirali 1904., pa su na ljeto bili u crkvenom oporavilištu i izgledalo je da će biti dobro. No u studenom je pala u dijabetičku komu i 14. studenog umrla sa samo 34 godine. Inzulin još 20 godina neće biti izumljen i dijabetes pa 1 od kojeg je oboljela nije bio izlječiv. Ronald je s 12 godina i ostao siroče. Kasnije će zapisati kako je majka bila "mučenica koja se ubijala radom ne bi li sinovima omogućila pristojan život. I vjeru". Skrbništvo je majka prepisala ocu Francisu Xavieru Morganu koji ih je morao, kako je mama oporučno naredila, podići kao dobre katolike.

OTAC FRANCIS  I GROZNA TETA Otac Francis morao je pažljivo izabrati kod koga će dječaci biti da ih ne vrate na protestantizam i na kraju je odabrao tetu Beatrice Suffield koja nije imala religijskog žara. Nije ona bila neka mila teta već babetina koja je spalila sve mamine stvari - pisma, papire, osobne stvari ne misleći da bi dječacima uspomene na mamu mogle biti važne. Ronald je užasno patio za mamom, selidba mu se nije dopala jer je iz one seoske idile sada živio u industrijskom kvartu. Mlađi brat, Hillary lakše se prilagodio. Otac Francis bio je i dalje prisutan u životu dječaka, brinuo za njih, kao zamjenski otac i na kraju je Hillary upisao King Edward, a Ronald je  školi našao prvog prijatelja - metodista Christophera Wisemana. Oba su dječaka obožavali rugby, raspravljali bi o religiji bez tenzija, a uz to je Ronald uronio u filologiju, u Beowulfa, pričama o zmaju Fafniru i vitezu Sigurdu koji je strašnu zvijer pobijedio. Što se oca Francisa tiče od njega je Tolkien naučio sve o praštanju, dobročinstvima, pomaganju ljudima i velikodušnosti. Prvo je Tollers išao u King Edward, školu u Birminghamu pa u St. Philip 1903. a kad je dobio stipendiju vratio se na King Edward. Bio je jedan od kadeta dok je bio učenik u St. Philipu pa je bio u špaliru pri krunjenju kralja Georgea V. a mjesto koje je dobio za stražu bilo je - ispred Buckinghamske palače. Zamislite tadašnje turiste - mogli su fotografirati mladog vojnika koji će kasnije postati jednan od najpoznatijih pisaca!

JEZIČNI MAG I POLUTAJNO DRUŠTVO Sve što je Tollers, kako ga je mama naučila promatrao, završit će u njegovim djelima. Oni mračni tornjevi koje je opisivao u djelima? Njih je gledao dok je živio u Edgbastonu. Mračne slike prerafaelita i još nekih slikara na njega su imale utjecaj - često je obilazio muzeje i sve što je kasnije tako divno opisao bila je mješavina slika, djetinjstva na selu i posjeta galerijama, arhitekture u čijim je sjenama odrastao i svega što je primjećivao. Ali ono što je fascinantno je ljubav prema jezicima i to ne samo poznatima već i onima koje je sam - izmislio. Sa sestričnama Mary i Marjorie izmislio je novi jezik - animalic koji je bio sastavljen od životinjskih imena. Na primjer, želite li nekome reći da je magarac trebate izgovoriti: pas slavuj djetlić 40. Jednostavno, zar ne? Drugi jezik koji su izmislili Mary i Ronald (jer je druga sestrična Marjorie bila malo zaostala pa ih nije mogla pratiti) bio je nevbosh. Pjesmica "Dar fys ma vel gom co palt" glasi ovako: "Hoc Pys go iskili far maino woc? Pro si go fys do roc de Do cat ym maino bocte De volt fact soc ma taimful gyroc!" A znači: "Bio jedan starac koji je pitao - kako bih mogao nositi svoju kravu? Jer, ako je zamolim da uđe u moju košaru to bi izazvalo strašnu svađu." Htio je Ronald smisliti "teži" jezik pa je riječi tvorio kao grčke. Potom je uronio u zbirku španjolskih knjiga oca Francisa i napravio jezik naffarin. To ga je izmorilo pa se odmarao čitajući gotski jezik i neke pisce i odlučio smisliti ni manje ni više već - vlastitu abecedu. Još dok je bio na Edwardu našao je Tolkien trojicu prijatelja - Roba Gilsona, Geoffreya Bachea Smitha i spomenutog Christophera Wisemana i zajedno su osnovali polutajno društvo TCBS , Tea Club and Barrovian Society, jer su obožavali piti čaj u obližnjoj čajani i potajno, u školskoj knjižnici. Nakon završetka škole ostali su u vezi i imali važan sastanak gdje je Tolkien shvatio kako ga pisanje pjesama najviše zanima. Ljetne je praznike 1911. proveo u Švicarskoj što je bio temelj putovanjima jednog hobita mnogo kasnije. Njih je 120 klinaca pješačilo od Interlakena do Lauterbrunnena i 57 godina poslije Tolkien se prisjetio te avanture, pogleda na vječni snijeg vrha Jungfrau i Silberhorn i kako su kroz mali Grindenwald preko Scheidegga došli do Meringena, pa preko Grimsel Passa kroz gornjeg Valaisa do Briga sve do glečera Aletscha došli do Zermatta. Veliki put i velike uspomene, zar ne? A i nekako nam zvuče poznato... Poslije švicarske ture Tollers je počeo na jesen studirati na Exteru pri Oxfordu klasičnu filologiju da bi 1913. prešao na engleski jezik i književnost i diplomirao 1915. kao najbolji u klasi.

A ONDA - EDITH Otac Francis ponovo se pojavio s odlukom da dječaci presele kod gospođe Faulkner jer im s tetom nije bilo bajno. Bili su ukratko, nesretni. Nisu kod Faulknerove bili jedini podstanari - tu je već stanovala i djevojka koja je, baš poput njih dvojice, bila siroče. Edith Bratt bila je tri godine starija i obožavala je glasovir koji je vješto svirala no Tolkiena to nije zanimalo. On je obožavao jezike što pak nije zanimalo nju. Ali dobro su se slagali i zajedno krali hranu iz kuhinje, odlazili čajanu i u šešire posjetitelja na čijem su prvom katu sjedili, ubacivali šećer. Ljeto nakon upoznavanja shvatili su da su - zaljubljeni. Ocu Francisu nije se to dopalo - starija, protestantica "zbunila" je njegovog štićenika katolika i zabranio je da se s njom viđa ili komunicira dok ne postane punoljetan, dakle do 21. godine. Ronald i Edith otišli su na vožnju biciklima što su uspjeli izvesti u tajnosti pa su se, popivši čaj u jednom selu, odvojeno vratili. Žena koja ih je posluživala javila je domaćici koja je pak javila ocu Francisu i ovaj je bio zaprepašten. Nastao je cirkus jer je Tolkien popustio u učenju, ali se kasnije držao zabrane. No, oba su brata napustila kuću Faulknerove jer više nije dolazilo u obzir da su blizu Edith. Ronald je htio je dokazati kako Edith nema veze s njegovim ne baš super rezultatima pa je prionuo učenju iako je bio potišten, osjećao se iscrpljeno, slabo i plašio se velike konkurencije na Oxfordu. Sreo se s Edith tajno i za 21. rođendan joj je poklonio sat, a ona njemu za 18. nalivpero i taj nevini susret izazvao je još jedan cirkus jer su ih opet vidjeli. Slučajno su se sreli dva puta, ali otac Francis to nije priznavao i zaprijetio je da će mu onemogućiti studiranje ako ne prestane slučajno ili namjerno viđati Edith. Tollers je učio kao lud, pao na prijemnom za Oxford i dalje bio u King Edwardu, s nekoliko prijatelja nadgledao školsku knjižnicu, osnovali su dva kluba... Obožavao je rugby i jednom je slomio nos, jednom razrezao jezik pa je zato cijeli život nerazgovijetno govorio. Ali, ne samo zbog ozljede već jer su mu misli išle sto na sat. Obožavao je debatirati na latinskom, zagovarao je grčki, govorio gotski, anglosaksonski i to na debatama - svi su bili šokirani. Na ponovnom pokušaju dobivanja stipendije je uspio, dobio je 60 GBP godišnje za Exeter. Obožavao je Oxford i svoj college Exeter, a premalo novaca nije ga obeshrabrilo. Bilo mu je teško, često je upadao u dugove jer je želio pratiti svoje imućne kolege. Priznao je kasnije kako je obožavao duge razgovore sve do jutra, i pivu. Osnovao je klub Apolaustics. Zavolio je germansku književnost, komparativnu filologiju, a profesor ga je poticao da uči i velški. No jedva je čekao 3. siječnja 1913. jer je to bio njegov 21. rođendan. Ponoć je otkucala, on je zgrabio pero i napisao pismo Edith nadajući se da ga nije zaboravila, da se nije udala. Tri je godine čekao da bi ona otpisala - zaručena je! Ronald je bio shrvan. Htio je zaboraviti Edith za koju je bio uvjeren da će mu biti ženom, ali nije mogao pa se na kraju ukrcao na vlak i otišao k njoj moliti je da se predomisli. Dočekala ga je na peronu i razgovarali su cijeli dan. Uspio je u namjeri jer je Edith vratila zaručniku (inače jedinom mladiću kojeg je osim Ronalda poznavala) zaručnički prsten. To je bio prvi krug. Drugi je tek počeo: obitelji su bile ljute i nisu pristajale na brak, ali uvidjevši da su jako zaljubljeni posustali su. Čak im je i otac Francis, doduše nevoljko, dao blagoslov. Edith se, naravno, preobratila na katoličanstvo. Mladi se par u početku dosta svađao - njemu je na faksu bilo zabavno a njoj je doma bilo dosadno. Nisu se poznavali. Morala je otići od kuće zbog preobraćenja i živjela je s nekom rođakinjom prilično dosadnim životom. Ali, i to se smirilo. A onda je vjenčanje moralo biti odgođeno jer je buknuo Prvi svjetski rat.

VELIKI RAT Tolkien nije bio oduševljen ali se mogao pripremati za vojsku dok je bio na faksu pa je vodio dvostruki život vojnika i studenta i 1915. dao posljednji ispit na studiju engleskog i književnosti kao najbolji student. U vojsci je dobio čin drugog poručnika, u bataljunu u kojem je služio nije bilo nijednog njegovog prijatelja, usavršio je signaliziranje (Morse, golubovi i signalne rakete). Tolkien i Edith su se napokon vjenčali, otišli na bračno putovanje, a onda je Tollers morao, nakon samo tri mjeseca braka, u Francusku, na front. Sva vojna oprema mu je nestala dok je stigao u Calais pa je nešto kupio, nešto posudio, jedva upotpunio i vrlo brzo su ih poslali na Sommu. Ta, po mnogima možda i najužasnija bitka u prvom je danu završila s 20 000 mrtvih, s rovovima punim mrtvih mladića, sa zemljom natopljenom krvlju i s krikovima umirućih, zvukovima smrti i rata koje nijedan od preživjelih nije zaboravio mnogo godina kasnije. Svi prijatelji s faksa su poginuli, sam je Tolkien obolio od rovovske groznice pa su ga poslali kući na liječenje. Početkom 1917. Edith je bila trudna, on se trebao vratiti na front ali, razbolio se. U studenom su dobili prvog sina -  John Francis Reuel razveselio je mladi par. Tata Tolkien je počeo redovito pisati pa je po Edith napravio lik vilenjakinje Luthien. Kad je napokon završio rat preselili su u Oxford. Još dva sina dobili su 1920. i 1924., Tolkien je puno predavao na raznim  katedrama i cijelo vrijeme pisao. Radio je na rječniku, bolovao, oporavljao se, pisao... Kćer su dobili 1929. a sve što je naučio, znao, proučavao jednog se dana posložilo.

Ocjenjujući ispite što baš nije volio, dosađivao se i vidio kako je jedan student ostavio praznu stranicu. Na njoj je napisao: "U rupi u zemlji živio je hobit" i sve ostalo je, kako se kaže, povijest.

TOLKIEN I LEWIS Danas je legendarno prijateljstvo koje je imao s kolegom koji je napisao "Kronike iz Narnije", podjednako popularnu seriju knjiga, s C. S. Lewisom. I Tolkien i C. S. Lewis predavali su na Oxfordu i družili se dok još nijedan nije počeo pisati svoje romane. Raspravljali su o religiji, o jeziku, islandskim sagama, anglosaksonskim stihovima i ljubavi prema kulturi sjevera. Kad je Tolkien pozvao Lewisa da se pridruži književnom krugu "The Coalbiters", "ugljenožderačima", prijateljstvo se intenziviralo. Nalazili bi se svakog tjedna, čitali islandske epove u originalu, na staronorveškom i raspravljali. Obojica su počeli pisati i o tome su često razgovarali pa je možda moguće reći kako su jedan drugom bili prva publika i kritika. Nisu baš bili podržavani od ostalih kolega koji pisanje nisu smatrali bogznakakvom razonodom, osobito ne o ormaru u koji grupa djece uđe i završi u Narniji ili o grupi hobita koji žive u Međuzemlju. Za ljubitelje jednog ili drugog a možda i obojice zgodan je podatak da je Tolkien jedan od svojih likova temeljio na Lewisu - Treebeard, vođa Entsa ima mnogo odlika Lewisa - od gromkog glasa, naviku da pročišćava grlo, načina na koji izgovara riječi... Nisu bili nježni jedan prema drugome, što se pisanja tiče. Tolkienu se nije dopao "Ormar, vještica i lav" jer je mislio da je to prealegorijiski i preoštar opis dobra i zla. Lewis je po prvom susretu u dnevnik upisao o Tolkienu kako "nema lošeg u njemu, samo ga treba jednom ili dva puta tresnuti". Ali njih su dvojica bili dobri i veliki prijatelji nevezano za razlike u mišljenjima. Koliko je bilo njihovo prijateljstvo svjedoči i pismo koje je Tolkien napisao svojoj kćeri kada je Lewis umro:"Do sada sam imao normalan osjećaj kao i mnogi ljudi moje dobi - da sam poput starog drveta koje gubi svoje lišće, jedan po jedan list: ali ovo je kao da me je netko sjekirom opalio blizu korijena." A tada više nisu bili dobri. Iako je Tolkien bio katolik a Lewis protestant i obojica su nekoliko desetljeća poučavali na Oxfordu, malo su se razišli kada se Lewis zaljubio u Amerikanku ali, i dalje su se i redovito sastajali s drugim prijateljima u pubu Eagle and Child u Oxfordu. Nazvali su se Inklings, "Tintići" i raspravljali o svojim knjigama. Lewis je 1961. nominirao svog prijatelja za Nobelovu nagradu ali kako je jedan iz odbora naveo, Tolkien nije dobio Nobelovu jer "nije ni u kojoj mjeri doveo pripovijedanje do najviše razine". Ha! Što se odnosa Tolkiena i Lewisa tiče tu je bilo svega. Prvo se, dakle, nisu oduševili jedan s drugim. Potom su postali najbolji prijatelji i bili jako bliski i to toliko da je gospođa Tolkien bila ljubomorna na prijateljstvo svog muža i Lewisa. Tolkien je nagovorio Lewisa da i on prijeđe na katoličku vjeru. Ali, prijateljstvo se "ohladilo" kad je Tolkien mislio da se Lewis ponaša protukatolički i skandalozno. E sad, skandal? Sjećate li se filma "Zemlja sjenki", "Shadowlands", s Anthonyjem Hopkinsom i Debrom Winger? On je profesor, ona pjesnikinja, zaljube se i vjenčaju. To je bilo tako, a razvedenu američku pjesnikinju s dvoje djece Tolkien nije mogao probaviti. Lewis, do tada stari dečko oženio je ženu koju je zaista volio, bili su beskrajno sretni, no ona se razboljela i umrla, što je na kušnju stavilo Lewisovu vjeru. Nakon toga njih dvojica više nisu bili bliski kao što su bili, ali se i to s vremenom poravnalo. Kada je Lewis umro, Tolkien je bio zaista slomljen.

BEREN I LUTHIEN Za života je Tolkien postao imućan i nikada nije prestao raditi zarađivati i jer je bio vrijedan, ali i zbog siromaštva iz mladosti i djetinjstva. Edith i on bili su u sretnom braku. Preselili su u gradić na obali da bi se spasili od vojske obožavatelja LOTR-a koji su im kucali na vrata. Edith koja nije voljela slavu i nikada se nije družila sa susjedima pa je na oxfordske domjenke nisu ni zvali tek je sada došla na svoje. Sada već 80 godišnjakinja priređivala je zabave za svog muža u čemu pak on nije uživao, ali je njoj za ljubav sve pretrpio. Radio je u svojoj sobi, šetao uz more koje je obožavao i odlazio u crkvu.

Edith se razboljela s 82 godine od upale mokraćnog mjehura i umrla krajem studenog 1971. Tollersu je puklo srce jer su bili zajedno 60 godina. Po njegovoj želji na nadgrobnom spomeniku ispod njihovih imena pišu i "LOTR" imena - "Beren" i "Luthien" - to je slavni par ljubavnika koje je oblikovao po njima samima. Tugu je suzbijao posjetima djeci i unucima, vratio se u Oxford, dobio mnoge počasne naslove, ali tuga zbog Edithine smrti nije nestajala. U petak ujutro, 31. kolovoza 1973. preveli su ga hitno u bolnicu s akutnim krvarenjem čira na želucu. Slijedećeg dana infekcija se proširila. Jedan je sin bio u Francuskoj, drugi u Švicarskoj pa su uz njega bili samo John i Priscilla. Umro je 2. rujna rano ujutro u dobi od 81 godine. Nesumnjivo je Tolkienova ljubav bila filmska priča. Uvijek su jedno o drugome brinuli i "svjedoci" će navesti mnogo dokaza, svakodnevnih malih stvari koje su pokazivale tu ljubav. Na kraju, on je zbog nje preselio u provinciju pod stare dane iako bi radije ostao blizu Oxforda, knjižnica i prijatelja. Voljeli su obiteljski život, djecu, smiraj dana u domu, naklapali bi o najsitnijim detaljima iz života svoje djece, a kasnije i unuka. Kad se vratio u Oxford često je ručao s 12 godišnjim unukom koji je zapisao kako je djed uvijek izgledao tužan. Jednom mu je i rekao kako se "osjeća strašno usamljenim jer je s voljenom ženom proveo 50 godina" a nje više nije bilo.

I JOŠ NEKE STVARI O PROFESORU Drugi svjetski rat donio mu je neželjenu pažnju nacista. Kako je proučavao staronorveški i njemačku povijest, jezike i kulturu postao je jako popularan među nacistima. Ovi su pak, znamo, bili opsjednuti s ponovnim stvaranjem stare njemačke civilizacije. Tolkien je bio zgrožen nacistima, Hitlerom i njihovim idejama i nije se libio to javno objaviti. Čak je razmišljao o zabrani izdavanja "Hobita" na njemačkom, a onda ga je njemački izdavač, Rutten&Loeing Verlag, u skladu s nacističkim zakonom, pitao može li dati neki certifikat da je arijevskog podrijetla. Napisao je dva pisma i rekao svom britanskom agentu i izdavaču da može, što se njega tiče poslati koje želi. Prvo je bilo taktičnije, a drugo iskrenije: "Koliko sam shvatio upitan sam jesam li židovskog porijekla i mogu samo odgovoriti da mi je žao što izgleda, nemam predaka među tim darovitim ljudima." Naravno, izdavač je poslao ono "pristojnije". Sinu je napisao: "U ovom ratu imam osobnu kivnost što bi me, vjerojatno, napravilo boljim vojnikom s 49 godina nego li sam bio s 22: protiv tog malog rumenog ignorantskog Adolfa Hitlera (koji) uništava, kvari, zloupotrebljava i zauvijek baca kletvu na taj plemeniti sjevernjački duh, vrhovni doprinos Europi koji sam uvijek volio i pokušao sačuvati do danas, u pravom svjetlu."

AUTOMOBILE NIJE VOLIO Tolkien je imao samo jedan auto u životu jer je mrzio automobile. Kupio je Morrisa Cowleya 1932. i nazvao ga "Jo" po prvim slovima na registraciji. Za najjednostavnijih putovanja autom, do sestre, imao je niz nezgoda - srušio je komad zida, dva puta je udario u zid. Kad je jednom sjeo u auto vikao je "“Charge ‘em and they Scatter", "Napad i razbucat ćemo ih!" što je stvarno smiješna slika. Kad je vidio što ispušni plinovi rade zemlji i krajoliku, te što čini izgradnje novih prometnica prestao je voziti automobil. Zafrkavaju se pa kažu, kako je Tolkien bio loš vozač, da je bilo vozačkih ispita njemu bi sigurno rekli "You shall not pass", ali njega je zaista mučila ekologija. Do kraja života koristio je ili bicikl ili željeznicu.

GOSPODAR PRSTENOVA, SLAVNI LOTR LOTR je napisao sa samo dva prsta. Doduše, pisao je knjigu 14 godina. Hobita je napisao 1937. i na slijedeću knjigu obožavatelji su morali dugo čekati: tek je sredinom 1950-ih izašla prva knjiga "Prstenova družina", "The Fellowship of the Ring". Valja reći kako LOTR nije trilogija. Bila je to jedna knjiga objavljena u tri djela. Dakle, LOTR je jedna knjiga koja ima šest priča i dodatak. Ponekad se objavljuje kao jedna, ponekad kao tri, a ljudi je zovu trilogijom. Razlog tiskanja u tri knjige bila je skupoća papira u to vrijeme pa je izdavač odlučio tiskati knjigu u tri djela, u tri knjige da se smanji cijena papira i time cijena knjige. Prvi je "dio" objavljen u Engleskoj u srpnju 1954. a u Americi u listopadu. Izdavanje "prvog" djela bilo je obilježena problemima. Umjesto Tolkienovih "elven" ispravili bi u "elfin" a "dwarves"u "dwarfs". Tolkien je izmislio riječi i jezik, ali uporno su to ispravljali pa se cijeli život borio s izdavačima da vrate originalno pisanje (tako je kod nas "purist" u jednim novinama narod Šerpe preveo u lonce). Drugi, "Dvije kule" izašao je u Engleskoj u studenom 1954. a u Americi u travnju 1955. Treći je dio knjige izašao s velikim kašnjenjem jer je Tolkien obećao dodati prvom djelu index i informacije o jeziku, osobito o jeziku vilenjaka. Na kraju nije bilo indeksa već samo isprika izdavača. Treći je dio napokon izašao u listopadu 1955. u Engleskoj, a u siječnju 1956. u Americi.

FRODO ILI SAM Tolkien je razmišljao da je Sam glavni junak, a ne Frodo. Tvrdio je kako je pravi heroj Sam i kad bolje razmislite tako i jest: Sam je pobijedio pauka ljudoždera, sam je ušao u kulu prepunu orkova, odolio je iskušenjima prstena i nosio Froda do vulkana doslovno na leđima dok je bio gladan, žedan. Tako da to ima smisla. Ali ipak je Frodo postao junak i glavni lik. Tolkien je bio filolog, ozbiljno je shvaćao i proučavao jezike, bio je profesor, cijenjen i poštovan, a pisanje mu je bilo - hobby.  Prva je publika bila u obitelji - napisao je priču o Froddu, Samu i Gandalfu za svoju djecu. Osim toga, poticao je američke čitatelje da bojkotiraju piratske kopije koje su osvanule u Americi. Najbolje od svega, sva ta duga dopisivanja urodila su plodom: tvrtka koja je izdala kopiju, neautorizirane romane na kraju je dala "donaciju" Tolkienu i odustala od daljnje prodaje LOTR-a. Kad su sina Michaela regrutirali za Drugi svjetski rat u rubriku za zanimanje svog oca napisao je "čarobnjak". Rekao je da mu je išlo na jetra duljina formulara pa je htio biti duhovit. Ne znamo kako su reagirali regrutni časnici. Bio je konzervativac i kritizirao je Staljina i Hitlera i njihove režime. Istovremeno je bio liberal i jednom je rekao kako naginje sve više i više - anarhiji. Jedna od najdražih uzrečica bila mu je : "Never laugh at live dragons, Bilbo, you fool! - Nikada nemoj ismijavati živog zmaja, Bibo, ti ludice." A koliko je "LOTR važan" u književnosti govori i ovo: 1999. korisnici Amazona izglasali su "Gospodara prstenova" za najpopularniju knjigu milenija. "LOTR" je i druga najprodavanija knjiga na engleskom dok je "Hobit" na trećem mjestu. Oko 200 milijuna knjiga je prodano u 150ak godina a "LOTR" i "Hobit" u 250 milijuna. Najljepša kovanica u engleskom po Tolkienu je cellar door - podrumska vrata što je dio i Tolkienovog pokušaja da objasni tvrdnju da je velški melodiozan. Bio je vrijedan pa je godišnje imao između 70 i 136 predavanja iako je imao ugovor za samo 36. Najbolje je, kažu, bilo kako je predavao. Nije bio uobičajeni profesor na kojeg su studenti navikli. Da, bio je miran, nije volio javnost ni pažnju. Ali, na tulum bi došao odjeven kao polarni, bijeli medvjed ili kako anglosaksonski ratnik vitlajući sjekirom. U dućanu bi plaćao - zubalom. Tolkien je sebe smatrao profesorom, znanstvenikom pa tek onda piscem. Uspjeh romana ga je zatekao. Godinama je odbijao, kritizirao i rezao adaptacije svojih djela i nije vjerovao da je epsku priču moguće prenijeti na neki medij, osim papira. Mislio je da su obožavatelji trknuti, ludi i da ne shvaćaju njegov rad. Vjerojatno bi ga užasnuli fanovi filma koji se odijevaju kao Bilbo ili Legolas. Najvažniji mu je bio njegov rad, a tu je broj jedan bio Beowulf.

Prvi svjetski rat Tolkien je preživio u uniformi potporučnika 11. bataljuna britanske ekspedicijske jedinice (British Expeditionary Force) u Francuskoj. Vidio je neke od najkrvavijih rovovskih bitki, i tu prokletu Sommu. Vrijeme koje je proveo u rovovima pomoglo mu je da vjerno opiše nevolje Sama i Froda na putu do Mordora. Kasnije će reći kako je samo jedan od njegovih najboljih prijatelja preživio rat, a svi ostali su poginuli. To ga je pogodilo, ali mu dalo i svojevrsnu budnost i svjesnost tragedije što se vidi u njegovim romanima. Kasnije je rekao da je stvarajući lik Sama za inspiraciju imao obične vojnike kojima je bio zapovjednik i koji su iskusili strašne stvari u ratu. Dobio je tzv. rovovsku groznicu (trench fever od koje su nakon ugriza stjenica patili vojnici u ratu, a osim Tolkiena imao ju je i Lewis i Milne, njemačka vojska za vrijeme pohoda na Rusiju u Prvom svjetskom ratu, te vojska u Flandriji, Francuskoj, Poljskoj, Galiciji, Italiji, Makedoniji..) i to ga je spasilo od vjerojatno, sigurne pogibije jer je većina ljudi iz njegove jedinice poginula.

KNJIGE KOJE JE UREDIO SIN Podjednako ga objavljuju - i kada je živio i nakon smrti. Tolkien je za života doživio slavu i priznanje iako nije bio zadovoljan svojim pisanjem. Stalno je nešto dopisivao, bilježio, uređivao, revidirao, kompilirao a da se nije opterećivao s objavljivanjem. Većinu je "sredio" sin Christopher nakon tatine smrti, a bilo je na desetke rukopisa. Najslavniji posthumni roman je "Silmarillion", a drugi su "Povijest Međuzemlja", "Nezavršene priče", "Hurinova djeca" i "Legenda o Sigurdu i Gudrunu."

POLIGLOT Filolog se zabavljao, vježbao i izmislio nekoliko jezika, između ostalog i jezik Queneya, načina na koji izgovara riječi vilenjački i Sindarin jezik. Oba je koristio u svojim romanima. Na njima napisao pjesme i poeme. Radio je na rekonstrukciji izumrlih jezika, na zapisivanju. Na primjer srednjovjekovnog velškog i lombardijskog. Njegova pjesma "Cvijeće drveća" "BagmÄ“ BlomÄ" možda je prvi originalni  rad napisan na gotskom u posljednjih tisuću godina. Poliglot kakav je bio, a govorio je najmanje 20 jezika, izmislio je i neke nove. Najviše je volio "mrtve" jezike, dakle one koji su manje više izašli iz uporabe poput staroengleskog, srednjovjekovnog velškog ili lombardskog. To ogromno znanje pomoglo mu je u šifriranju poruka za Edith za vrijeme Prvog svjetskog rata: dešifrirajući Tolkienova pisma znala je kako se i gdje na fronti nalazi. Za vrijeme Drugog svjetskog rata pozvali su ga da dođe i pomogne u dešifriranju njemačkih poruka jer netko poput njega razbit će šifru. Pristao je ali ga na kraju nikada nisu pozvali.

RJEČNIK Dobio je 1918. posao na Oxford English Dictionaryju, Oxfordskom rječniku engleskog jezika kojeg su počeli "slagati" 1879. Do Tolkiena nisu postojale neke riječi - nakon Tolkiena jesu! U The Oxford Dictionary osam je riječi koje je engleskom poklonio Tolkien, između ostalog, warg i hobit.

STVARNOST KOJU JE PRETOČIO U ROMANE I Hobit i LOTR imaju mnogo biografskih dijelova kao i povijesnih. Znamo da je književnicima osobito važno osobno iskustvo pa nije drugačije ni s Tolkienom Na primjer, njegova je teta imala farmu koja se zvala Big End što je u knjizi ime Bilbove kuće. Beren i Luthian grubo su razdvojeni, baš kao Tolkien i njegova Edith. Ljeto 1911. proveo je u planinarenju s 11 prijatelja po švicarskim planinama. Iskustvo koje je imao u Prvom svjetskom ratu koji je, po načinu ratovanja, žrtvama i užasu do danas ostao najgori u povijesti čovječanstva bilo je presudno za opise bitki u Međuzemlju. "Hobit" je bio veliki komercijalni uspjeh pa su izdavači, Allen&Uwin tražili Tolkiena nastavak. Dvanaest godina kasnije ništa - ispravci, prepravci, uvod, dodaci od 104 detaljno razrađenih stranica odgodili su izdavanje knjige i sve do 1954. ljubitelji "Hobita" čekali su na  - novu knjigu koja je zapravo, postala slavna više nego je itko mogao pomisliti ili sanjati, stekla kultni status, izuzetno vjerne obožavatelje - Gospodarevu družinu, početak LOTR-a. Ali ni "Hobit" nije bila prva knjiga već "Silmarillion" koju je počeo pisati 1914. a završio oko 1926. Pokušao je objaviti "Silmarilliona" s "Gospodarom prstenova" ali su izdavači smatrali da je previše keltska. "Silmarillion" je više pozadinska priča koju je na kraju završio Tolkienov sin Christopher uz pomoć Guya Gavriela Kaya i knjiga je objavljena četiri godine nakon Tolkienove smrti, 1977. Osim Don Quijotea i Priče o dva grada (Cervantes i Dickens), LOTR je treća najprodavanija knjiga fikcije svih vremena! Jedina je osoba koja se pojavila na dva popisa - na BBC-jevom popisu sto najvećih Britanaca (100 Greatest Britons) 2002. i najvećih sto Afrikanera 2004. , a 2009. Forbes je Tolkiena proglasio petom osobom koja nakon smrti najviše zarađuje u SAD-u. I još nešto. Obožavao je svoju djecu pa im je napisao prezgodnu knjigu "Letters From Father Christmas" koja je prevedena i kod nas. Strašne nevolje ima starac jer osim svinjarija Bijelog medvjeda ima problema ii s goblinima. Ako do sada niste djeci pod bor stavili ovog, dječjeg, Tolkiena, svakako preporuka za slijedeći Božić.

I pitanje. Jeste li pročitali "The Fall of Arthur" koji je napokon otisnut 2013? S gotovo tisuću stihova oponaša Beowulfov staroengleski jezik na modernom engleskom.

Po Engleskoj je postavljeno sedam plavih plaketa, ploča koje obilježavaju mjesta koja je posjetio, predavao, bio inspiriran ili živio i još dvije - jedna obilježava mjesto na kojem se oporavljao od rovovske groznice a druga mjesto gdje je stanovao.

Nije volio potpisivati svoja djela pa danas, ona rijetka koja jest potpisao, dosižu na aukcijama velike svote.  

8d38bed1ed3ab9699aebfa1860e38554

Za vas pripremila i napisala: Sandra Veić Sukreški

 42dee9bdabe00edfe056212498e6d068

Pretraga

Tečaj €/kn: 7,53450 2022-11-30 17:49:25