Ivan Sergejevič Turgenjev je klasik, svjetski, ne samo ruski - rođen na današnji datum

Ivan Sergejevič Turgenjev je klasik, svjetski, ne samo ruski. U Rusiji je stvar jasna – dio je obvezne školske lektire, poznaje ga svaki Rus kao i Dostojevskog, Tolstoja, Čehova na primjer, a Turgenjevljev je doprinos razvoju ruske književnosti znatan. Možda i više od ijednog književnika promovirao je rusku književnost na Zapadu a imao i veliki utjecaj na poetiku zapadnoeuropskog romana. Njegovo je djelo prožeto ljubavlju prema domovini i prema običnom puku. Možda ga školarci ne cijene, ali ga moraju pročitati, no vrate li mu se nakon desetak godina ili kasnije o Turgenjevu će dobiti sasvim drugi dojam. I shvatiti zašto je "velik". U djetinjstvu je putovao po cijeloj zapadnoj Europi, i to kao četverogodišnjak. Roditelji su otišli na putovanje u zapadnu Europu i sa sobom poveli sina. Nije se sjećao mnogo detalja, ali je imao par slika koje su mu se urezale u sjećanje. Jedna od njih je neugodan događaj pri posjeti zvjerinjaku u Berlinu. Dječak je tada zamalo pao u jamu s medvjedima. Vidio je i kako mu uzimaju mjere za lijes. Turgenjev se jako razbolio, a njegovi se roditelji nisu nadali da će preživjeti pa je stigao mrtvozornik s metrom. Brrr! Turgenjev je bio visok i naočit muškarac. Sa svojih 192 cm bio je doista pojava i uvijek je bio tema razgovora. Volio je svijetle boje, kravate neobičnih boja, zlatne gumbe – a u to vrijeme nije bilo uobičajeno nositi takve stvari. Turgenjev nije obraćao pažnju na mišljenja drugih, volio je blistati.

Turgenjev je bio i pomalo opsjednut čistoćom. Bio je podložan maničnoj strasti za redom, mogao se presvlačiti nekoliko puta dnevno i pospremiti sobu svaki dan. Barem jednom. Prije nego što bi krenuo na posao, posložio je stvari na stol, a bilo koja sitnica mogla bi ga izluditi i toliko izbaciti iz takta da nije mogao pisati. Bio je svestran - uz lov, književnost i glazbu, volio je i šah pa su ga zvali najboljim šahistom među piscima. Imao je fenomenalno pamćenje, pažnju, želju za pobjedom što ga je učinilo nenadmašnim igračem.

Borio se i za čistoću ruskog jezika i pozvao sunarodnjake da ne koriste strane riječi: "Nemamo što uzeti onome koji je siromašniji od nas". Turgenjev je u mladosti mrzio kmetstvo, a protiv njega se borio - književnošću. Njegovo djelo "Bilješke lovca" opisuje stvarnu sliku položaja ruskih kmetova. Ali Ivan nije stao na književnosti već se pridružio Ministarstvu gdje se bavio pitanjima vezanima za kmetstvo. Poznat je slučaj kada je književnik branio kmeticu od njezinih gospodara, zbog čega je i kažnjen. Protiv njega je pokrenuta parnica. Najbliži prijatelji Turgenjeva bili su književni kritičar Visarion Grigorijevič Bjelinski i pjesnik Nikolaj Aleksejevič Njekrasov. Bjelinskom je Ivan odlučio pokazati svoje prvo djelo, ne nadajući  se pohvalama, ali ovaj je pohvalio Turgenjevljev književni talent. Kasnije je njihovo poznanstvo preraslo u snažno prijateljstvo, a Turgenjev je postao kum sinu Bjelinskoga. Mnogo kompliciraniji odnos imao je s Njekrasovom. Prijateljstvo je trajalo deset godina, od 1840. do 1850., a onda se nešto dogodilo. Postali su neumoljivi neprijatelji. Razlog njihove svađe je nepoznat, postoji više verzija ali je nemoguće točno reći koja je istina.

Turgenjev nije bio "građanin koji poštuje zakon". Mnogima je bilo neugodno njegovo anti-kmetsko raspoloženje. On je naime svjedočio događajima u Francuskoj 1848., imao prijateljske odnose s ruskim revolucionarima Herzenom i Bakunjinom. Nakon Gogoljeve smrti poslao je članak u Moskovske novine, gdje je nesmotreno dotaknuo smrt Puškina i Ljermontova. Nazvao je ovu trojicu književnika velikima što je tada bio kraljev prerogativ. Cenzor je obavijestio Nikolu I. da je Turgenjev nepouzdan pa je 1852. književnik je poslan u zatvor, a mjesec dana kasnije na svoje imanje. Zabranjeno mu je napuštanje teritorija provincije Orol. Kućni pritvor trajao je 1,5 godinu. A godine 1861. kad su Lev Nikolajevič Tolstoj i Turgenjev održavali prijateljske odnose i zajedno su posjetili Fet  izbio je veliki skandal. Turgenjev mu je govorio o svojoj kćeri koja je živjela u Francuskoj i bavila se dobrotvornim radom. Djevojka je krpala i štopala odjeću siromaha. Tolstoj je to ponašanje nazvao lažnim i neiskrenim, „kazališnom pozornicom“, na što mu je Turgenjev grubo odgovorio. Lev Nikolajevič zatražio je ispriku, a zatim je poslao pismo i izazvao Ivana Sergejeviča na dvoboj s oružjem, "da bude siguran". Dvoboj se nije održao. Srećom. No, postoji verzija da je pravi razlog svađe odnos Turgenjeva i Tolstojeve sestre Marije koja je bila udana i ostavila je muža zbog Turgenjeva, ali nije došlo do dvoboja.

Zgodan i naočit Turgenjev je mogao imati bilo koju ženu, no srce mu je ukrala Pauline Viardot, operna pjevačica. Ta mu je ljubav podijelila život na "prije" i "poslije", Susret je za njega bio koban, a život nakon susreta bolan. Pauline Viardot upoznala je naočitog Rusa dok je imala turneju po talijanskim opernim kućama. Bila je udata, nije bila krotka i skromna, imala je više ljubavnika, a jedan je od njih bio i Turgenjev. Doduše, mnogi vjeruju da je ta ljubav bila platonska, ali postoji potvrda da je sve išlo puno dalje od pisama i nevinih sastanaka. Turgenjev je navodno bio i otac Polina sina. Bio je spreman dati za nju cijeli svijet, sprijateljio se čak s njenim mužem. A  posljednje godine života proveo je u Francuskoj s obitelji Pauline i svoje kćeri.

Turgenjev je i prvi ruski pisac koji je popularnost stekao u inozemstvu, a 1863. nastanio se u Baden-Badenu i zbližio se s mnogim zapadnim književnicima. Bavio se promocijom ruske književnosti, a znao je zainteresirati, aktivno je promovirao rad velikih ruskih pisaca. Zahvaljujući Turgenjevu u inozemstvu su saznali o Puškinu, Gogolju i Ljermontovu, a on je sam postao slavan i kod kuče i u Europi. Njegova su djela bila vrlo popularna u Rusiji, ali vještini njegovog pera nije odoljela, ni Europa. Van Rusije, u inozemstvu nazivali su ga piscem broj jedan tih godina…

Sandra Veić Sukreški