Heidi, djevojčica iz Alpa - omiljena knjiga naših djetinjstava

Koliko znate o Johanni Spyri poznatijoj kao ženi koja je napisala jednu od najpopularnijih i najprodavanijih knjiga za djecu?

Švicarka koja je pisala za djecu i za sve koji vole djecu Kad biste morali odabrati dva najdraža lika djevojčica u dječjoj književnosti, bismo li pogriješili kada bismo se kladili da su to Pipi Duga Čarapa i Heidi? Pipi je buntovnica, a Heidi je djevojčica za koju navijamo od prve strane. Dražesna i sitna, ona  mora otputovati visoko, visoko u planine, u švicarske Alpe gdje živi njezin djed i davno je raznježila naša srca. Djeda nikada nije upoznala, a on je mrk, mrgudan i šutljiv starac koji ni s kim ne prijateljuje. Ne, on nije sličio našim djedovim. A Heidi? Kad je imala pet godina ostala je siroče pa je odgaja teta Dete, No kad se više ne može brinuti o nećakinji jer  mora trbuhom za kruhom preseliti u Frankfurt, Heidi mora živjeti kod djeda. Heidi nije neposlušna, nije zločesta. Naprotiv, draga je i mila djevojčica, ali ima premalo godina da je ne bi bilo strašno strah ozloglašenog djeda. Inteligentna, dobrohotna i vesela malo pomalo otopi djedovu masku, sprijatelji se s Peterom, dječakom koji čuva koze, njegovom mamom i slijepom bakom. Godinu za godinom svi ovi ljudi, na vrhu planine sprijatelje se i postanu bliski. No teta Dete se vraća jer ima plan za Heidi...

Priča o Johanninim ljetovanjima "Heidi" je napisala Švicarka Johanna Spyri koja je rođena 12. lipnja 1862. u Hirzelu, a umrla je 7. srpnja 1901. u Zürichu. Rođena je kao četvrto od šestoro djece obitelji Heusser u ruralnom dijelu  Švicarske, a kao mala provela je nekoliko ljeta oko mjesta Chur u Graubündenu, u prekrasnim planinama, okružena zelenim proplancima, u idiličnim Alpama i sve će to kasnije naći u njenim knjigama. Kćer je liječnika Johanna Jacoba Heussera koji je imao seljačko podrijetlo i po kojem je dobila ime iako su je doma zvali Hanni. Majka Margareta "Meta" Heusser-Schweizer bila je kćer pastora i potjecala je iz obitelji bliskoj ciriškim književnim krugovima 18. stoljeća koji su pisali religijske pjesme i himne. Pisala ih je i Meta, ali ih nikada nije željela objaviti pa je uslijedilo mnogo nagovaranja. Kad su je napokon uvjerili inzistirala je da njeno ime ne stoji na koricama knjige. Njene su pjesme odmah postale jako popularne ali su danas malo poznate iako su te,"Alpine Songs", prevedene i ne engleski 1875. Kad je na svijet došla Johanna dočekali su je Theodor, Christian i Anna "Netti", a poslije su stigle Ega i Meta. Johanna je odrasla u čvrsto povezanoj obitelji gornje klase koja se sjajno prilagodila životu na selu. Prvo su cure krenule u školu, ali Johanni nije išlo dobro jer se dosađivala pa su roditelji nju i Netti poslali pastoru koji ih je poučavao. Voljela je poeziju i pokazala talent za glazbu pa su je s 14 godina poslali u Zürich gdje je studirala moderne jezike i piano. Sa 16 godina otišla je u školu u grad Yverdon u zapadnoj Švicarskoj, u francuskom kantonu. Nakon mature vratila se kući, pomagala majci oko mlađe djece, poučavala ih i mnogo čitala. U Zürichu je dodatno studirala klavir i jezike. Njena je majka bila i te kako upućena u politiku i društvo a kako su te godine u Švicarskoj bile burne (kratkotrajni građanski rat liberala i konzervativaca, utemeljenje onog što će kasnije postati moderna, demokratska i federalna nacionalna država s narodnim parlamentom i vladom koja će zamijeniti labavu konfederaciju), jasno je da je u Hirzelu bilo pametno ostati.

Udaja i bijeg u književnost Brat Theodor studirao je medicinu, i jednom mu je u posjet došao prijatelj Bernhard kojem se dopala Johanna. Pristala je na njegovu prošnju i udala se s 25 godina, 1825. za odvjetnika i novinara Bernharda Spyrija. Preselili su u tada živahan Zürich. Ali, Johanna je patila za domom, nedostajale su joj planine (baš kao i Heidi), a nije imala ni mnogo prijatelja. Kad je ostala trudna, patila je od depresije iz koje se nije mogla izvući nekoliko godina. Muž je počeo raditi kao gradski činovnik, bio je radoholičar i nije pokazivao mnogo zanimanja za svoju ženu. Brak nije bio sretan. Johanna i Bernhard imali su samo jedno dijete, sina Bernarda. Dječak je bio talentirani violinist i s mamom je često svirao duete. Muž je avanzirao na poslu te postao glavni tajnik grada, što je tada bila časna pozicija, preselili u kuću koja je gledala na jezero. Obiteljski prijatelj ohrabrio je Johannu da piše i prvu je priču, "Poruka iz Vronynog groba" objavila 1871. Priča je to o ženi koju muž, alkoholičar zlostavlja, priznat ćete neobična i hrabra tema za to doba. Vrony se moli Bogu i prihvaća svoju sudbinu jer joj tako savjetuje njen pastor. Iako to nije bila tema o kojoj bi se pričalo, realan je prikaz društva u 19. stoljeću postigao je uspjeh. Potpisala se kao J. S.

Objavila je mnogo priča za djecu i odrasle, često pričajući kako opisuje svoje djetinjstvo. U slijedećim je godinama objavljivala knjige, među njima i onu o Heidi (1880.) koja je odmah postala popularna a Johanni donijela mnogo priznanja. Knjiga koju mi znamo kao jednu originalno je obavljena u dva dijela - prvi je "Heidine godine učenja i putovanja", a druga je "Heidi koristi sve što je naučila". Knjiga je imala i podnaslov - "knjiga za djecu i za sve koji vole djecu" jer je bila dio serije koje je napisala. "Heidi" je ne samo jedno od najpoznatijih djela švicarske književnosti već je i jedna od najprodavanijih knjiga ikada napisanih. Prodano je više od 50 milijuna primjerka. "Knjige za djecu i za one koji vole djecu" Zgodan je podatak da je Heidi napisala u samo četiri tjedna. Priča o siročetu koje živi s djedom, gorštakom i čovjekom zlatna srca otvrdnulim od životnih nesreća u nama je zauvijek usadio ljubav prema planinama, pejsažima u čijim je opisivanjima Johanna bila izuzetno vješta, a ne možemo odoljeti i ne spomenuti zlatnožuti putar koji se topi na kriški kruha, a na čije su nam opise curile sline pa bismo brzo odcupkale u kuhinju, naglo ogladnjele. Serija "Knjige za djecu i za one koji vole djecu" imala je 16 knjiga koje su izlazile od 1879. do 1895. a samo su dvije o Heidi. Prvu iz serije je napisala 1879., "Beskućnici", pa  dvije o Heidi i neke druge, nama na žalost nepoznate. Taman kad je pronašla svoj životni posao i bila u svojoj koži sretna doživjela je strašnu tragediju: umrli su i muž i sin.  Bernard je s 28 godina umro od tuberkuloze od koje je dugo pobolijevao, a Johann se nikad od toga nije oporavila. Preselila je u kuću u kojoj će živjeti do smrti, u "Escherhäusern" u Zürichu. S njom je živjela i mala nećakinja koju je Johanna podizala. Priče koje je kasnije objavljivala morala je pisati kako bi "razveselila" nećakinju. Od 1871. do 1901. napisala je 27 knjiga, četiri knjižice sa sve skupa 48 priča i novela.

Kakva je bila Johanne Spyri? 

Više je nego nekoliko prikaza Johanne Spyri kao depresivne i zatvorene žene. Nešto slično doživjeli su mnogi pisci koje su njihovi "biografi" zapravo zauvijek oklevetali. Jer, proučavanje pisama koje je Johanna slala prijateljima i obitelji daju nam sasvim drugi pogled. Kao udovica mnogo je putovala, bila je u toplicama u švicarskim planinama, u sjevernoj Italiji  i na jezeru Geneva. Imala je veliki krug prijatelja. Bila je samouvjerena i neovisna žena. Možda su joj pisanje i priznanja pomogli da se oslobodi ljušture. Nije prihvatila tradicionalnu ulogu žene, ni da žena ne može i ne smije promijeniti svoju sudbinu ili život, kako se od nje, pa čak i u njenoj obitelji očekivalo. Bavila se dobrotvornim radom i neumorno pisala. To se nekome očito nije dopalo. Spyri nam je ostavila ne samo ljupku Heidi i priče koje djeca drugih zemalja poznaju bolje od nas, već i knjige koje su kritički gledale  i ukazivale na probleme društva 19. stoljeća. Vjerujući u osobni razvoj, prihvaćajući izazove Spyri nije "samo" književnica već i svjedokinja vremena u kojem je živjela i o kojem se usudila pisati. Umrla je 1901. u 74 godini, u svojoj kući.

Njen grob na obiteljskoj parceli na groblju "Sihfield A Zürich" i danas je pun cvijeća jer ona je napisala Heidi koju smo svi zavoljeli. Johnna Spyri je ikona Švicarske. Njoj u čast tiskali su poštansku marku 1951. i njen je lik na komemorativnom novčiću vrijednosti 20 CHF iz 2009. U travnju 2010. profesor koji je tražio ilustracije našao je knjigu koju je 1830. napisao njemački učitelj povijesti Hermann Adam von Kamp  koji je Johanna možda iskoristila kao osnovu za svoju Heidi. "Adelheide,  djevojčica iz Alpa" kako se zvala njegova knjiga ima dvije priče koje nas podsjećaju po likovima i zapletu na Heidi. Regine Schindler, biografkinja Johanne Spyri kaže kako je moguće da je spisateljica poznavala priču jer je odrasla u obitelji koja je kod kuće imala veliku biblioteku. Zanimljivo je da su sve knjige koje je Johanna napisala, a koje su danas zanimljive istraživačima i teoretičarima književnosti važne jer piše kritično o švicarskom društvu. Osobito se zanimala za sudbine djece i mladih žena što je razumljivo sjetimo li se da su  u 19. stoljeću u Europi djeca tretirana i disciplinirana jer su na njih gledali kao na male, nesavršene ljude. To što je Spyri uzela u zaštitu djece bilo je revolucionarno. Nakon "Heidi" uslijedilo je mnogo drugih knjiga (napisala je preko 50 knjiga) a ovo su neke od dječjih: Cornelli, Erick i Sally, Djeca Gritlija, Mäzli, Moni - kozar, Rico i Wiseli, Priča o Ricu, Toni, mali tesar, Ujak Titus i njegov posjet selu, Eronica i drugi prijatelji, Što Sami pjeva pticama, Pilot Willis.. Postoje najmanje 20 filmova o Heidi, nijemi, u boji, crtići, igrani, američki, serije...

Heidi je velika zvijezda u Južnoj Koreji i Japanu pa najveći broj turista dolazi iz tih zemalja u Heidiland. Dva nastavka, a nijedan napisan od autorice, (Heidi raste i Heidina djeca) napisao je engleski prevoditelj Charles Tritten i ima mnogo razlika: Heidi je zamišljena i napisana kao knjiga o djevojčici a ovi nastavci opisuju je kao odraslu ženu što je mnoge razjarilo. U nekim su engleskim prijevodima koze prevedene u "Mali labud" i "Mali medvjed" iako se originalno zovu Scwanli i Baerli pa je i to razljutilo poklonike Heidi. Na kraju, da, "Heidi" je knjiga za djecu ali ne, nije samo za djecu. Već i za sve one koji vole djecu i koji su u sebi sačuvali ono dijete koje može zadiviti izlazak sunca u planinama ili cvijeće na livadama...  

Sandra Veić Sukreški