15.9. 1852. rođena je kraljica krimića, dama Agatha Christie

"Jedna od najsretnijih stvari koja vam se može dogoditi u životu je da imate sretno djetinjstvo. Ja sam imala jako sretno djetinjstvo." To je početak autobiografije žene koja je pisanjem zaradila poštovanje diljem svijeta, koja je "kriva" za najdugovječniju predstavu u kazalištu ikada, koja je prodala preko četiri milijarde knjiga, a knjigu o svom životu je pisala od svoje 60. do 75. godine. Dobila je titulu dame, zovu je i danas, "Kraljica krimića". Guinness smatra da je ona najprodavaniji autor svih vremena, poslije Shakespearea. Također je jedna od najprevođenijih - djela su joj prevedena na 103 jezika.

Agatha Christie rođena je kao Agatha Mary Clarissa Miller 15. rujna 1852., u mjestu Torquay, u dobrostojećoj obitelji srednje klase. Ono što je čak i za to doba bilo neobično jest da je podučavana kod kuće a ulogu učitelja preuzeo je otac, Amerikanac. Majka, Clara bila je izvanredna pripovjedačica priča ali nije željela da Agatha nauči čitati dok ne navrši osam godina. No, malička je, dosađujući se s dvije starije sestre u kući i od muke sama naučila čitati s pet. Pročitala je sve od Edith Nesbitt i Louise M. Alcott, ali i poeziju i američke trilere. Izmislila je prijatelja, igrala se sa životinjama na imanju, polazila satove plesa i počela pisati pjesme. Kada je imala pet godina obitelj je neko vrijeme provela u Francuskoj, a obiteljsku su kuću iznajmili. Tada je s guvernantom Marie naučila francuski. S jedanaest godina doživjela je šok - otac je pobolijevao nakon financijskih problema, imao niz srčanih udara i umro. Clara je bila neutješna i Agatha je postala najvjernija mamina pratilja i utjeha. Bilo je i problema s kućom, razmišljalo se o prodaji, ali su na kraju Clara i Agatha našle način da zadrže kuću - Agatha je s 15 godina počela ići na satove plesa i pjevanja. Bavila se glazbom, bila je odlična pijanistica, ali se užasavala nastupa jer je bila jako sramežljiva. Voljela je plivati, jahati, plesati, i naravno, čitati. Obiteljski prijatelj, književnik Eden Philpotts dao joj je pametan i konstruktivan savjet rekavši da je umjetnik "ono staklo kroz koje vidimo čisto i jasno", ali uz pomoć njega čišće i jasnije tako da je slika savršenija. "Nikad se ne nameći", rekao joj je.
Vjenčanje
Zbog Clarinog su sezdravlja, ali i financija preselile, na tri mjeseca u Egipat, u Kairo i mlada se Agatha našla u vrtlogu večera, plesova pa su je manje zanimala arheološka nalazišta, a više provod. Imala je nekoliko bračnih ponuda, a onda je srela pilota Archieja Christija 1912. Nije bila ludo zaljubljena jer njihov odnos nije bio kako je ona ljubav zamišljala, ali ratno je vrijeme, željala se udati, a on oženiti iako nisu imali novaca - "uzbuđenje nepoznatog" gurnulo ih je u brak i vjenčali su se za Badnjak 1914. nakon što je oboje iskusilo rat - on u Francuskoj, a ona u bolnici kao medicinska sestra. Medeni su mjesec proveli u Hotelu u Torquay i tri dana kasnije se Archie vratio na frontu. Do 1918. su se neredovito viđali sve dok Archie nije poslan u London i tek je tada počeo bračni život.

Prvi roman

Već je tada pisala, završila tečaj ljekarništva ,a susjede iz rodnog grada "strpala" je u roman. Sve je to urodilo prvim romanom "The Mysterious Affair at Styles, "Misteriozna afera u Stylesu"" u kojem je toliko precizno opisala ubojičino korištenje otrova da je dobila i nevjerojatno priznanje - kritiku knjige u farmaceutskom časopisu. Osim toga, roman je važan jer se u njemu prvi puta pojavio Hercule Poirot, policajac iz Belgije (za kojeg svi misle da je Francuz), britak, pametan, s nevjerojatnim osjećajem za razotkrivanje najzamršenijih zločina, uz to, šminker, smiješnog hoda, zavinutog brka... i legenda je rođena. Godina 1919. bila je za Agathu prijelomna - Archie je dobio posao u gradu, imali su dovoljno novaca da unajme stan i opreme ga namještajem, a početkom kolovoza dobili su i kćer Rosalind. Iste je godine izdavač John Lane, četvrti kojem je poslala rukopis odlučio objaviti knjigu i odmah ugovorom obvezao Agathu na još pet knjiga. No otkud belgijski detektiv? U Prvom svjetskom ratu Agatha je vidjela mnogo izbjeglica iz Belgije koje su dolazile u sve dijelove Engleske, pa tako i Torquay. Agatha je mislila kako će Belgijanac, bivši policajac biti odličan detektiv i - rođen je Hercule Poirot. U prvoj knjizi!
Nevolje
Pisala je i dalje, sada su likovi bili Tommy i Tuppence i zgodna i pametna ženica, Miss Marple koja je debut imala u "The Tuesday Night Club" 1927. Kada je kćer ostavila na čuvanje mami i dadilji, s Archiejem je proputovala cijeli Britansku imperiju, promovirajući izložbu britanskog carstva 1924. Pisala je neprestano, dobila sjajne kritike, po muževljevom šefu osmislila lik za jedan roman, i promijenila izdavača - današnji Harper Collins, tada samo "William Collins and Sons". Kada su se vratili s turneje obitelj se smjestila u kući Styles, u predgrađu Londona. Za Agathu su to bila teška vremena - Clara je umrla, morala je sama riješiti ostavštinu, raskrčiti kuću i napisati roman za Collinsa. Bila je sama, punih ruku posla i tugovala je za majkom. To je udaljilo Archieja i Agathu pa se on "tješio" s prijateljicom i golfericom Nancy Neale i priznao ženi da se - zaljubio.

Nestanak - i danas zagonetka
Jedne je noći, početkom prosinca 1926. kod kuće počela svađa, muž je rekao da ide na vikend s ljubavnicom i odjurio je ostavljajući uplakanu ženu. Kada je njen prijatelj i tajnik Carlo imao slobodnu večer, poljubila je kćer, utrpala u automobil stvari, sjela i - odvezla u noć, malo prije 22 sati. Samo je Carlu ostavila pisamce u kojem mu kaže da je otišla u Yorkshire. Auto su našli napušten, s upaljenim svjetlima i podignutom haubom nekoliko milja dalje, uz jezero, s dokumentima i stvarima razbacanima, ali od Agathe nije bilo ni traga ni glasa. Cijela se Engleska digla na noge. Isušena su obližnja jezera, koliko je ljudi krenulo u potragu i danas se ne zna, navodno 15 000 dobrovoljaca i više od tisuću policajaca! Engleska je bila na nogama, pritisak na policiju došao je iz vrha politike a novine su nudile za informaciju stotinu funti nagrade. Nitko nije znao ni gdje je, a tako je do - danas. Pretpostavlja se da je nekako došla do stanice King Cross, sjela u vlak za Harrogate, poznat po toplicama i vodenim kupeljima, prijavila se kao Theresa Neale iz Južne Afrike. Osoblje hotela je prepoznalo Agathu, ali ona, kada se Archie pojavio, nije prepoznala njega. Još gore, uopće se nije sjećala tko je. Pretpostavljalo se da je imala amneziju, da je željela mužu narihtati ubojstvo, policija je prisluškivala mužev telefon, ali do danas se ne zna što je bilo. Agatha je čuvala svoju intimu i privatnost i o događaju nikada nije ni rekla ni napisala retka, nikakvo objašnjenje ni najbližima nije dala pa je to i danas jedna od zagonetki. Par je ostao razdvojen.

Godina slomljenog srca

Agatha je s Rosalind i Carlom u Londonu išla kod psihijatra. Tu godinu života mrzila je pamtiti, sama je rekla jer je nakon bolesti uslijedila tuga, očaj, slomljeno srce. Izdržala je tu godinu uvjerena kako to mora prevladati, nadala se da će se muž opametiti no to se nije dogodilo i taj brak je propao. Trebao joj je novac pa je šogor predložio da kratke priče o Poirotu koje je napisala pretvori - u knjigu. Napokon je priznala samoj sebi da je brak gotov i razvela se od Archieja 1928. Odmah po presudi s kćerkom je otišla na Kanarsko otočje gdje je, u mukama, završila "Tajnu plavog vlaka", koju je počela pisati dok je još tugovala za mamom. Napisala je krajem 1928. i "Giant's Read" ali pod pseudonimom Mary Westmacott.

Slavni vlak

Jedna od životnih želja bila joj je da putuje s Orient Expressom, jednim od najslavnijih vlakova koji je imao najpoznatiju rutu, od Pariza do rumunjskog grada Giurgiu iako se najčešće povezuje s Parizom i Istanbulom. Ispunila si je želju u jesen 1928. Na jednoj su je večeri nagovorili da posjeti Bagdad, od tamo je otišla na Ur gdje se sprijateljila s Wooleysevima koji su vodili arheološko nalazište. Pozvali su je i sljedeće godine i kada se vratila upoznala je 25-godišnjeg novaka, arheologa Maxa Mallowana, budućeg muža. Gospođa Woolley zamolila je Maxa da Agathi pokaže nalazišta, šetnje su im bile ugodne, muljali su s putovanjima i na kraju je Max zaprosio Agathu posljednje večeri njenog boravka, uoči povratka na Ashfield.

Drugi brak

Vjenčali su se 1930., a Agatha je u novoj putovnici smanjila svoje godine jer je Max bio 14 godina mlađi i otputovali su na medeni mjesec. Max se vratio Woolleysevima na nalazište a Agatha u London i pisanju. Svaka je godina bila slična - ljeta su provodili na Ashfieldu s Rosalind, Božić sa sestrinom obitelji, kasnu jesen i proljeće na arheološkim nalazištima, ostatak godine u Londonu i ladanjskoj kući u Wallingfordu. Pravilo je bilo da Agatha dvije, tri knjige godišnje preda izdavaču. Pisala je ujutro kada je bila s Maxom, i kada je u kući sve mirno a popodne je pomagala na nalazištima. Atmosfera Srednjeg istoka bila je inspirativna - "Ubojstvo u Orient Expressu", "Smrt na Nilu", "Ubojstvo u Mezopotamiji", "Sastanak sa smrću" i "Došli su u Bagdad"..kao i mnogo kratkih priča napisala je upravo tamo. Kada je izbio Drugi svjetski rat Max je u Kairu dobio novi poziv - znanje jezika bili su od velike koristi Saveznicima, a Agatha je ostala u Engleskoj. Pisala je i volontirala u jednoj londonskoj bolnici. Baka je postala u rujnu 1943. kada je Rosalind rodila Matthewa i dok je Max bio u Kairu. Agatha je bila nježna baka uvijek spremna pričuvati unuka.

Slavni romani

Ipak, bila je usamljena, zabava nije bilo u ratna vremena a ona se bacila na pisanje - And Then Were None koju su kasnije preimenovali jer je originalni naziv bio "Deset malih crnaca", "Zlo pod suncem, "Leš u biblioteci", "Pet praščića" i "Prst koji se miče". "Deset malih" najprodavanija je knjiga Agathe Christie, čak 100 milijuna prodanih knjiga, najprodavaniji je krimić svih vremena, jedna od najprodavanijih knjiga svih vremena (meni njena najdraža) a danas sve klasici. Kada je, napokon, završio rat, Max se vratio doma, Agatha se morala suočiti i s porezom, jer je pisala toliko mnogo. No, u 50-ima je odlučila mirnije živjeti. Vrijeme je bilo teško - nedostajalo je svega, hrane, ogrjeva a "točkice" su bile na snazi do kraja 1954. Krajem 1946. shvatila je da je njen pseudonim, Mary Westmacott u Americi razotkriven i to je bilo strašno razočarenje jer je uživala u anonimnosti pisanja. Za kazalište je počela pisati još 1940-ih i tako se nastavilo i u 1950-ima na zadovoljstvo kazališne publike ali nije imala dovoljno vremena za pisanje.

Dama Agatha, počasti i kraj

Kraljica Elizabeth II 1971. Agathi je dodijelila naslov Dame. Osim za arheologiju zanimala se i za spiritualnost - religijske sekte, žrtvovanja, obrede i sve je to, proučavajući na arheološkim nalazištima, uvrstila u knjige. Brak s Maxom bio je uvijek sretan. Posljednji se put u javnosti pojavila na premijeri filma "Ubojstvo u Orient Expressu"1974. u kojem je Poirota utjelovio Albert Finney. Rekla je kako je to dobra adaptacija, ali imala je malu primjedbu - Poirotovi brkovi nisu bili dovoljno raskošni. Umrla je 12. siječnja 1976. u svom domu, sahranjena u crkvi svete Marije, blizu Wallingforda.

Spretna poslovna žena

Još je za života osnovala tvrtku "Agatha Christie Ltd." kako bi zadržala prava na svoja djela, a 1959. prebacila je svoj posjed Greenway na kćer. Kada je imala 80 godina prodala je 51 posto svog udjela Booker Books, djelu konglomerata koji su osnovali Booker Prize. Poslije su imali 64 posto. Oni su vlasnici preko 80 romana, kratkih priča, 19 kazališnih komada i 40ak TV filmova. Majčinu je ostavštinu Rosalind, vlasnica 36 posto dionica, pažljivo čuvala u skladu s maminom vizijom. Imali su mogućnost stavljanja veta na objavljivanja i ekraniziranja. Kada je Rosalin umrla, s 85 godina, 2004. napisali su kako je ostala vjerna majčinoj ostavštini i nije dozvoljavala da se djela prostituiraju do beskraja. Svo imanje i prava naslijedio je unuk, Matthew koji je kuću sa svim namještajem poklonio Nacionalnoj zakladi. Kada se Booker 1998. rješavao dijelova korporacije koje nisu imali veze s hranom (to im je bilo prvotno polje djelovanja) i iako je godišnja zarada od Agathinih djela bila 2,1 milijuna GBPa, novi je vlasnik postao Chorion, za deset milijuna GBP. Nakon neprilika s novcima i oni su prodali A.Christie Ltd dalje - sada je vlasnik Acorn media UK koji je dio američke korporacije. Iduće je godine 125 godina rođenja i spremaju se nove ekranizacije pa je BBC kupio ekskluzivna televizijska prava za djela Agathe Christie u Velikoj Britaniji.