Zašto te zovu Srna – autobiografija najdugovječnijeg kapetana hrvatske nogometne reprezentacije

Novu godinu sam započela sa sjajnom autobiografijom najdugovječnijeg kapetana hrvatske nogometne reprezentacije, tik nakon osvajanja bronce na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Kataru i dok je još uvijek nogomet bio glavna tema u medijima i za stolovima. Oduševila me priča Darija Srne zbog njegove iskrenosti, emotivnosti, odanosti obitelji te poštovanja i divljenja prema majci, ocu, ženi, braći i najbližim prijateljima. Darijo je upravo jednoj ženi povjerio pisanje njegove životne priče - Milani Vlaović (bivša supruga nogometaša) koja je taj posao odlično odradila. Dakle, i ovoga puta žene dominiraju nogometnim svijetom za kojeg se često kaže da je najvažnija muška sporedna stvar na svijetu. Takvo je mišljenje prisutno i u hrvatskom društvu u kojem je nogomet na neki način superioran ostalim sportovima. Kao i u nekim drugim državama, u Hrvatskoj se najviše ljudi bavi upravo tim ekipnim sportom kojim dominiraju muškarci. To smo nedavno itekako svjedočili kada je naša reprezentacija osvojila broncu na Svjetskom prvenstvu u Kataru.
Veliki sam fan autobiografija, ali one nogometaša baš i nisam imala prilike čitati (osim Ibrahimovićeve). Obožavam životnu priču jednog od najboljih tenisača svijeta - Agassija (Razotkrivanje - autobiografija) koja je i izašla u Biblioteci Čitaj knjigu za koju je i sam Srna potvrdio da mu je bila uzor za pisanje vlastite.

Priznajem da kao većina imam predrasude prema nogometašima. Obično za njih mislimo da su neobrazovani, razmaženi, umišljeni, samo željni slave i novca, neotesani i površni. Žene s kojima se na kraju ožene su obično manekenke, operirane ljepotice, a danas uglavnom instagramerice i influenserice. Srna je sve te silne predrasude izbio iz moje glave. No da se vratimo Srninom zanimljivom i burnom životu kojeg je odlučio prenijeti na papir i upoznati nas s vrlo šarenom galerijom zanimljivih i slikovitih likova iz njegova života - oca Uzeira, brata Igora, žene Mirele, majke Milke, nogometnih trenera, kolega nogometaša, ukrajinskih oligarha, bogatih vlasnika nogometnih klubova. Pišući o sebi i o njima razotkriva nam fascinantnu priču o profesionalnom nogometu uz koji je vezan i njegov osobni razvoj. Pritom dokazuje da je osobno ispunjenje jednako važno kao i profesionalni uspjeh. Darijo nam od početka svoje priče pokazuje da je jedan od najboljih načina za postizanje spektakularnih rezultata u najvažnijim područjima života - svakidašnja praksa, uporan rad, disciplina, posvećenost, korektnost i marljivost. Vrhunski sportaši znaju da je praksa put prema vrhunskim uspjesima, a vrhunski uspjeh iziskuje rad. To je znao Darijev otac, koji je to prenio na svog sina, a Darijo tome danas uči svoju djecu. Nikada svoje snove ne možemo ostvariti bez žrtvovanja i plaćanja cijene u smislu predanosti i samokontrole. Najbolji često ostavljaju dojam da je njihov uspjeh došao zahvaljujući sretnim okolnostima, sretnim zvijezdama i novcu. Međutim mnogi ne mogu vidjeti da se iza takvog uspjeha redovito krije pomno planiranje, disciplina, trud, odricanje, patnja, bol i besprijekorni postupci.

Kao što život nikoga ne štedi, nije štedio ni Srnu. Život mu je redovito slao neočekivane izazove koje su ga odvraćale s puta i koje su ga slamale. No ono što je fascinantno Srna se uvijek dizao, borio, trudio i nadrastao prepreke koje su se pojavile pred njim. Pokazao se kao neviđeno energičan i žilav. Uvijek je opažao ono najbolje u ljudima, u prividnim neuspjesima opažao je mogućnost za učenje i osobni razvoj. Promjene je prihvaćao kao mogućnost rasta. Nije se libio, iako je nogometaš i muškarac, pokazati svoje osjećaje, ispričati se ako je pogriješio, okajati svoje grijehe, zaplakati ako je bio tužan i slomljen, reći svojima najmilijima da ih voli, pokazati strast. Tako je uvijek zadržao dobronamjernost, snagu i radost i svaki svoj poraz preokrenuti u pobjedu.
Čitajući ovu knjigu srušile su se moje predrasude prema nogometašima, a i prema njihovim ženama, jer tek njima nije nimalo lako. U Srni sam prepoznala osobu iznimnog karaktera jer je, kada mu je život uputio mnoge od svojih neizbježnih "falš lopti", reagirao zrelo, strpljivo, intuitivno i pozitivno. Zato čitajte o Srninom djetinjstvu, o bratu kojem je Srna zapravo otac, o ljubavi i divljenju prema ženi Mireli i ponosu na njezino više obrazovanje, stil i posvećenost vlastitoj karijeri, ali i djeci. Čitajte kako je Srna prihvatio tešku bolest i smrt oca, kako se dirljivo i pun poštovanja brinuo za roditelje, brata i prijatelje iz djetinjstva, kako se nosio s optužbama za doping, kako se našao u aferi FONTANA, kako je uvijek pokazao da ima dobro srce i pomagao drugima. Koliko ga je puta u životu zaustavio okrutni rat i kako se s time nosio, kako je još prije godinu dana pred ratom bježao iz Kijeva da spasi svoje kolege, prijatelje i sebe. Velika preporuka za ovu knjigu koja će vas inspirirati, osnažiti i raznježiti. Nogometaši i nisu tako grubi dečki kako se na prvu čini.

Podsjetimo se:
- Srna je bio najdugovječniji kapetan hrvatske reprezentacije
- bio je važan i dobar igrač igrajući na desnoj bočnoj strani igrališta
- 68 utakmica odigrao je za Hrvatsku s kapetanskom vrpcom oko ruke (20 više od Zvonimira Bobana)
- za reprezentaciju postigao je 22 pogotka
- u asistencijama mu nema premca – pa tako ostaje najbolji asistent u povijesti
- uglavnom je bio glavni čovjek momčadi
- barem deset godina u kontinuitetu bio je u uskom krugu najboljih igrača reprezentacije
- dobro se osjećao u dresu ukrajinskog Šahtara za koji je odigrao 536 nastupa
- došao je do 110 nastupa u Ligi prvaka i Europa Ligi.