Theodore Dreiser - pisac koji je otkrio američke tragedije

10.03.2015. 21:30:47

Postoji američki san, ali postoji i američka tragedija. Zapravo, Američka tragedija koje ne opisuje uspjeh već pad, ne opisuje sreću već očaj. Iako je razbila američki san i postigla veliki uspjeh "Američka tragedija" pisca Theodora Dreisera, poznatog "naturalista" američke književnosti svakako nije prva knjiga koja opisuje naličje američkog sna. Dreiserova je ostavština bitna i velika pa je zanimljivo da njegova djela dugujemo tome što je poslušao svog engleskog izdavača koji je Dreisera odgovorio od putovanja. Kad se s prvih praznika koje je proveo u Europi Dreiser vraćao doma. Izdavač ga je, naime, odgovorio od putovanja velikim i skupim brodom i preporučio mu jeftiniji. Onaj prvi, skuplji i raskošniji brod bio je - Titanic.

KAKO OSTVARITI AMERIČKI SAN? Theodore Herman Albert Dreiser rođen je krajem kolovoza 1871. u Indiani, u mjestu Terre Haute kao deveto od desetoro žive, a 12. od trinaestoro djece koliko je Sarah Maria Schanab rodila u braku s Johnom Paulom Dreiserom. Djetinjstvo nije obećavalo ružičastu budućnost u kućici prenapučenoj djecom i sa skandalom koji je uopće do tog braka doveo. Johnovi su bili njemački imigranti iz Mayena, iz regije Eifel, a Sarah je bila iz menonitske zajednice blizu Daytona u Ohio. Kad je zbog muža odlučila prijeći na katoličku vjeru obitelj se odrekla tvrdoglave kćeri. Djetinjstvo djece Dreiser nije bilo oslikano zlatnom bojom jer je otac bio radnik na pilanama bio uglavnom bez posla pa je energiju trošio na vjeru i bio zadrt, strog vjernik. Majka je bila nježnija i suosjećajnija, ali nije mogla ublažiti očevu zatucanost. Oca je Dreiser krivio za siromaštvo iz kojeg se zbog opsjednutosti vjerom nije mogao maknuti. Majku je uvijek smatrao daleko boljom i o njoj pisao s mnogo ljubavi. Siromaštvo s jedne, želja za bogatstvom s druge strane, o čemu je sve znao bit će ono po čemu je danas Dreiser slavan. Jer ni braća ni sestre nisu bolje prolazili u životu, kao da ni sljedeća generacija siromašnog imigranta ne može s leđa baciti prokletstvo. Jedino su se uzdigli Theodore i njegov brat Paul Dresser koji je prezime "prilagodio" i postao poznati i popularni skladatelj. Njegova je pjesma "On the Banks of the Wabash, Far Away" druga najprodavanija u 19. stoljeću, u vrijeme kada su se prodavale note. "Wabash" je službena pjesma države, on je ušao u Kuću slavnih skladatelja. U biografskom filmu brata sklonog notama "My Gal Sal" odglumio ga je Victor Mature. Theodore je maturirao u mjestu Warsaw (Varšava) i upisao studij od kojeg je ubrzo odustao. Prvo je radio kao novinar za Chicago Globe pa za St-Louis Glove-Democrat, napisao nekoliko članaka o piscima poput Nathaniela Hawthornea, Williama Deana Howellsa, Johna Burroughsa i Israela Zangwilla i napravio nekoliko Interviewa s tada poznatim ljudima, poput Edisona ili Marshalla Fielda, Andrewa Carnegieja... Čitao je radove Huxleya i Tyndalla i filozofa Herberta Spencera. Kroz knjige, ali i vlastito iskustvo Dreiser je vjerovao da su ljudi bespomoćni kada ih zgrabe instinkti i društvene sile na koje nemaju utjecaja te smatrao da je ljudsko društvo natjecanje između slabih i jakih. Kad je 1894. stigao u New York radio je za nekoliko novina i magazina i tražio načina da uspije u životu. Dreiser je oženio Sarah White krajem 1898., ali brak nije bio dobar jer on nije bio postojan i imao je nekoliko afera pa su se razdvojili 1909. kad se smrtno zaljubio u Thelmu Cudlipp, tinejdžerku i kćer kolege koja će kasnije biti umjetnica i ilustratorica, priznata i poznata. Kad kažemo da je on od nje bio stariji 20 godina odmah ćemo reći da je veza bila isključivo platonska. Njena mama je skoro dobila srčani udar na vijest s kim se joj se viđa kćer, a onda se pribrala i malu brže-bolje spakirala za Englesku a njega prijavila šefovima pa je dobio otkaz. Thelma je dobila stipendiju Kraljevske akademije, završila školovanje, vratila se u Ameriku i učila slikarstvo kod slikara Millera koji je bio Dreiserov dobar i blizak prijatelj. Kasnije će s Dreiserom Thelma postati prijateljica, ali bez ikakve natruhe romantike i dopisivat će se s Dreiserom sve do njegove smrti. Dreiser je imao buran ljubavni život. Nikad se nije službeno razveo, bio poprilično nestašan pa je od 1913. bio u vezi s glumicom i slikaricom Kyrom Markham, znatno mlađom i neko su vrijeme zajedno živjeli. Smirio se 1919. kad je sreo rođaku Helen Richardson i s njom se vjenčao u ljeto 1944.

SESTRA CARRIE

Prvi roman "Sestra Carrie", kod nas prevedena kao "Carrie" napisao je i objavio 1900. Počeo ga je pisati 1899. na nagovor kolege, a da je već sljedeće godine objavljen, može zahvaliti entuzijazmu jednog od "čitača" izdavačke tvrtke "Doubleday, Page and Co." Franka Norrisa koji je bio i sam pisac. Ali, izdavač "Doubleday" nije imao baš jasnu sliku kako i što s tim djelom jer je knjiga opisivala mladu djevojku koja je nemoralna i nije znao kako takvu knjigu objaviti? Bez reklamiranja sadržaja učinilo se dobrim izlazom. Prodano je samo 500 knjiga što i nije čudno na velikom tržištu - ako nema reklame knjiga se lako izgubi među mnogim izdanjima. To je bila slaba utjeha Dreiseru kojem je to bio posljednja kap koja je prelila ionako prepunu čašu. Imao je i obiteljskih i bračnih problema pa ga je neuspjeh prvijenca bacio u depresiju. Razmišljao je da skrati samom sebi muke i tko zna kako bi završio da ga nije spasio brat Paul koji mu je sredio liječenje u sanatoriju. Tamo je oporavio svoj duh i vratio se "na put" i nakon izlaska je, u slijedećih devet godina, počeo dosta zarađivati kao urednik u novinama, ali i glavni urednik u nekoliko ženskih magazina. Doduše, zbog Thelme je dobio otkaz 1910. ili, kako se to radilo, zamolili su ga da potpiše ostavku. Ne čudi što je u "Carrie" opisao onu ružniju stranu Amerike - društvo koje se mijenja, mladu ženu koja bježi od života ne selu u grad Chicago, i bori sa siromaštvom, ulazi u kompleksne veze s muškarcima, pada u prostituciju. Knjiga je bila kontroverzna jer su svi prigovarali liku djevojke sa sela koja kroz veze s muškarcima dolazi do ostvarenja svojih snova i do bogatstva. Moralisti su bili na nogama. Ali, i to je bila reklama pa je "Carrie" u prkos svim kontroverzama bila knjiga koja je stekla reputaciju, te ubrzo proglašena "najvećim od svih urbanih američkih romana". Kako je vrijeme ublažilo kritike, roman je dobio mjesto koje mu pripada, a u još uvijek puritanskoj Americi 1952. snimljen je film koji je režirao William Wyler a glumili su Laurence Olivier i Jennifer Jones. U Engleskoj je "Carrie" bila bolje prihvaćena pa je i to ohrabrilo Dreisera da se vrati pisanju.

JENNIE GERHARDT

Drugi je roman "Jennie Gerhardt", objavljen 1911. a priča se vrti oko mlade žene koja se podaje bogatim i moćnim muškarcima kako bi svoju obitelj izvukla iz siromaštva. Kratka priča "Nigger Jeff" za inspiraciju je imala događaj kojem je Dreiser svjedočio- gledao je 1893. javno linčovanje, vješanje crnca što baš nije bila popularna tema za pisanje priča. Ipak, objavio ju je jedan magazin, a Dreiser je naturalistički opisao vrijeme kojeg se danas Amerika srami: linčovanja od 1890. do 1910. kada su s užetom oko vrata završavali Afroamerikanci koji nisu imali nikakvih prava, a bijela je nadmoć bila zapravo legalizirana. Veliki roman koji je napisao 1915. bio je "The Genius" u kojem je opisao svoj život i mnoge svoje ljubavne zgode i afere pa je djelo Društvo za sprječavanje poroka u New Yorku odmah cenzuriralo knjigu. To je Društvo bilo deset godina i te kako aktivno na opći užas Dreisera jer su njegova djela bila uredno na listi cenzora. A kad je tako, nema zarade.

AMERIČKA TRAGEDIJA

Prvi komercijalni uspjeh bila je "Američka tragedija", (An American Tragedy) koja je objavljena 1925. Temelji se na istinitoj priči a kritika je američkog pravosuđa. Ubojstvo zbog novca tema je koja se provlači kroz Dreiserova djela jer je to smatrao američkom bolešću. Kritike u prilog i piscu i djelu te prodaja knjige sala je Dreiseru komadić američkog sna. Snimljen je i sjajan film "Mjesto pod suncem" u kojem se Montgomery Clift zaljubi u Elizabeth Taylor pa publika gotovo navija da se mladić izvuče jer je njegova trudna i neugledna djevojka toliko iritantna i cendrava da zaborave pravdu. Sve je to Dreiser dobro znao - lijepi i bogati lakše klize kroz život čak i kada nisu čistih ruku, a oni manje lijepi i s dna uvijek su na dnu. Oni između, eh, kako kome grah padne. Dreiser je pisao i kratke priče pa je prva zbirka s 11 priča "Free and Other Stories" izašla 1918. Kratka priča "Moj brat Paul" biografija je spomenutog brata Paula Dressera i poslužila je kao predložak za film "My Gal Sal". Dreiser je pisao i poeziju. Pjesma "The Aspirant" iz 1929. za temu ima siromaštvo i ambiciju (mladić u otrcanoj sobi opisuje svoj san i san cimera i pita se "zašto"?) koja je pretmurna, pa nije kao ni druge postigla uspjeh. Napisao je i "Trilogiju čežnje" (Trilogy of Desire) po životu Charlesa Tysona Yerkesa koji se obogatio s uvođenjem tramvajskog prometa u Chicagu i Londonu. Trilogiju sačinjavaju knjige: "The Financier" iz 1912., "The Titan" dvije godine kasnije i posljednje "The Stoic". No ta je izašla 1947. kad je Dreiser već umro.

DREISER JE O SIROMAŠTVU PISAO PRVI Dreiser je bez sumnje bio sjajan pisac, ali je cijeli život muku mučio s cenzurom. Cenzorima se nije dopalo opisivanje posrnulih ljudi, ni promiskuiteta jer je sve greblo po slici koju su ljudi više voljeli - lijepog i ugodnog života iako je to samo dio, ona sjajnija strana medalje. Velika depresija koja je zahvatila i Ameriku 1930-ih skršila je i Dreiserovo dobro zarađivanje i još poneki preostao san, a pojačala politički i aktivistički angažman. Kada jednom novinar vidi nepravdu, siromaštvo, osobito u godinama kada je to lako vidljivo (kao uostalom i danas), teško da se, ako je imalo moralan, može praviti da to ne vidi. Dreisera je to nagnalo da se uključi u nekoliko kampanja protiv socijalnih nepravdi. Nakon što je posjetio Sovjetski Savez napisao je i dvije knjige, 1931. "Tragična Amerika" i 1941. "Ameriku treba spasiti" u kojima je kritički opisao perspektivu kapitalističke Amerike. "Tragična Amerika" bila je antikapitalistička knjiga. U tim 1930-ima zapravo mu je najbolje djelo "Dawn", (Zora) za koju kažu kako je najiskrenija autobiografija u kojoj od svih ova najviše otkriva. Dreiser je već 18 godina u vezi s Helen Richardson pa se s njom iz New Yorka 1938. preselio u Los Angeles 1938. Počeo je 1942. ponovo pisati "The Bulwark", roman kojeg je započeo još 1912. pa od njega odustao. To je priču o ocu kvekeru koji pokušava svoju djecu zaštiti od bujajućeg materijalizma.

Dvije stvari su se poklopile u jednoj godini - završio je roman koji je započeo 30 godina prije i oženio ženu s kojom je bio od 1920. Da je i htio prije nije mogao oženiti Helen jer je Sarah, prva i do tada jedina gospođa Dreiser bila živa, no kad je Sarah umrla 1942. Dreiser je napokon mogao oženiti Helen koja mu je i pomogla završiti roman "The Stoic", treći i dugo odgađani kraj trilogije Yerkes. Posljednje je rečenice i onu posljednju riječ "kraj" napisao nekoliko tjedana prije smrti. I "The Bulwark" i "The Stoic" tiskani su posthumno, a 1974. je objavljena zbirka Dreiserovih filozofskih spekulacija "Notes on Life". Ako vam netko kaže kako je Dreiser bio "crveni" znajte da je se zaista pred kraj života pridružio Američkoj komunističkoj stranci 1945. što je bio manje važan dio njegovog života jer je to učinio zgrožen siromaštvom i nepravednom podjelom bogatstva i neosjetljivošću vlasti za narod koji je ogrezao u glad i depresiju. Komunističke stranke u Americi nisu bile ni približno slične europskima, a Dreiser se upisao s nadom da će se popraviti loš tretman radnika, da će se poboljšati status svih potlačenih i izrabljivanih.

Umro je sa 74 godine u Hollywoodu, 28. prosinca, na kraju 1945. godine. Tako nije doživio razotkrivanje Staljinovih pogroma i posljedica koje je kraj rata imao na svijet. Ostao je do danas velikan američke književnosti preživjevši sve analize stila i vrijednosti djela, a po mnogima je jedan od svega par književnika koje bi se s pravom moglo nazvati velikanima. Po svjesnosti i jasnom iskazivanju stavova bio je pionir, cijepljen od patriotizma i nikada nije bio slijep na nepravde, siromaštvo i očaj "malog čovjeka" o kojima nisu objavljivane u časopisa. Često se kaže da se američka književnosti prije i poslije Dreisera može usporediti s biologijom prije i poslije Darwina. Njegova hrabrost nije uvijek nagrađivana, i to uglavnom s engleske strane, jer su njihovi kritičari pljuvali po Dreiserovom stilu pisanje i jeziku. Originalan, jasan, bez cifranja i zakučastog jezika, Dreiser je ostavio iza sebe djela nakon kojih, kažu njegovi, od kritičara brojniji štovatelji, pišu bolje a "samo" zato što je Dreiser "živio, radio i nadao se:" "Sestra Carrie" danas se smatra najvećim od svih američkih urbanih romana.

KAKO OSTVARITI AMERIČKI SAN? Theodore Herman Albert Dreiser rođen je krajem kolovoza 1871. u Indiani, u mjestu Terre Haute kao deveto od desetoro žive, a dvanaesto od 13 djece koliko je Sarah Maria Schanab rodila u braku s Johnom Paulom Dreiserom. Djetinjstvo nije obećavalo ružičastu budućnost u kućici prenapučenoj djecom i sa skandalom koji je uopće do tog braka doveo. Johnovi su bili njemački imigranti iz Mayena, iz regije Eifel, a Sarah je bila iz menonitske zajednice blizu Daytona u Ohio. Kad je zbog muža odlučila prijeći na katoličku vjeru obitelj se odrekla tvrdoglave kćeri. Djetinjstvo djece Dreiser nije bilo oslikano zlatnom bojom jer je otac bio radnik na pilanama bio uglavnom bez posla pa je energiju trošio na vjeru i bio zadrt, strog vjernik. Majka je bila nježnija i suosjećajnija, ali nije mogla ublažiti očevu zatucanost. Oca je Dreiser krivio za siromaštvo iz kojeg se zbog opsjednutosti vjerom nije mogao maknuti. Majku je uvijek smatrao daleko boljom i o njoj pisao s mnogo ljubavi. Siromaštvo s jedne, želja za bogatstvom s druge strane, o čemu je sve znao bit će ono po čemu je danas Dreiser slavan. Jer ni braća ni sestre nisu bolje prolazili u životu, kao da ni sljedeća generacija siromašnog imigranta ne može s leđa baciti prokletstvo. Jedino su se uzdigli Theodore i njegov brat Paul Dresser koji je prezime "prilagodio" i postao poznati i popularni skladatelj. Njegova je pjesma "On the Banks of the Wabash, Far Away" druga najprodavanija u 19. stoljeću, u vrijeme kada su se prodavale note. "Wabash" je službena pjesma države, on je ušao u Kuću slavnih skladatelja. U biografskom filmu brata sklonog notama "My Gal Sal" odglumio ga je Victor Mature. Theodore je maturirao u mjestu Warsaw (Varšava) i upisao studij od kojeg je ubrzo odustao. Prvo je radio kao novinar za Chicago Globe pa za St.Louis Glove Democrat, napisao nekoliko članaka o piscima poput Nathaniela Hawthornea, Williama Deana Howellsa, Johna Burroughsa i Israela Zangwilla i napravio nekoliko Interviewa s tada poznatim ljudima, poput Edisona ili Marshalla Fielda, Andrewa Carnegieja... Čitao je radove Huxleya i Tyndalla i filozofa Herberta Spencera. Kroz knjige, ali i vlastito iskustvo, Dreiser je vjerovao da su ljudi bespomoćni kad ih zgrabe instinkti i društvene sile na koje nemaju utjecaja te smatrao da je ljudsko društvo natjecanje između slabih i jakih. Kad je 1894. stigao u New York radio je za nekoliko novina i magazina i tražio načina da uspije u životu. Dreiser je oženio Sarah White krajem 1898., ali brak nije bio dobar jer on nije bio postojan i imao je nekoliko afera pa su se razdvojili 1909. kad se smrtno zaljubio u Thelmu Cudlipp, tinejdžerku i kćer kolege koja će kasnije biti umjetnica i ilustratorica, priznata i poznata. Kad kažemo da je on od nje bio stariji 20 godina odmah ćemo reći da je veza bila isključivo platonska. Njena mama je skoro dobila srčani udar na vijest s kim se joj se viđa kćer, a onda se pribrala i malu brže-bolje spakirala za Englesku a njega prijavila šefovima pa je dobio otkaz. Thelma je dobila stipendiju Kraljevske akademije, završila školovanje, vratila se u Ameriku i učila slikarstvo kod slikara Millera koji je bio Dreiserov dobar i blizak prijatelj. Kasnije će s Dreiserom Thelma postati prijateljica, ali bez ikakve natruhe romantike i dopisivat će se s Dreiserom do njegove smrti. Dreiser je imao buran ljubavni život. Nikad se nije službeno razveo, bio poprilično nestašan pa je od 1913. bio u vezi s glumicom i slikaricom Kyrom Markham, znatno mlađom i neko su vrijeme zajedno živjeli. Smirio se 1919. kad je sreo rođaku Helen Richardson i s njom se vjenčao u ljeto 1944.

SESTRA CARRIE Prvi roman "Sestra Carrie", kod nas prevedena kao "Carrie" napisao je i izdao 1900. Počeo je pisati 1899. na nagovor kolege, a da je već sljedeće godine objavljena može zahvaliti entuzijazmu jednog od "čitača" izdavačke tvrtke "Doubleday, Page and Co." Franka Norrisa koji je bio i sam pisac. Ali, izdavač "Doubleday" nije imao baš jasnu sliku kako i što s tim djelom jer je knjiga opisivala mladu djevojku koja je nemoralna i nije znao kako takvu knjigu objaviti? Bez reklamiranja sadržaja učinilo se dobrim izlazom. Prodano je samo 500 knjiga što i nije čudno na velikom tržištu - ako nema reklame knjiga se lako izgubi među mnogim izdanjima. To je bila slaba utjeha Dreiseru kojem je to bio posljednja kap koja je prelila ionako prepunu čašu. Imao je i obiteljskih i bračnih problema pa ga je neuspjeh prvijenca bacio u depresiju. Razmišljao je da skrati samom sebi muke i tko zna kako bi završio da ga nije spasio brat Paul koji mu je sredio liječenje u sanatoriju. Tamo je oporavio svoj duh i vratio se "na put" i nakon izlaska je, u sljedećih devet godina, počeo dosta zarađivati kao urednik u novinama, ali i glavni urednik u nekoliko ženskih magazina. Doduše, zbog Thelme je dobio otkaz 1910. ili, kako se to radilo, zamolili su ga da potpiše ostavku. Ne čudi što je u "Carrie" opisao onu ružniju stranu Amerike - društvo koje se mijenja, mladu ženu koja bježi od života ne selu u grad Chicago, i bori sa siromaštvom, ulazi u kompleksne veze s muškarcima, pada u prostituciju. Knjiga je bila kontroverzna jer su svi prigovarali liku djevojke sa sela koja kroz veze s muškarcima dolazi do ostvarenja svojih snova i do bogatstva. Moralisti su bili na nogama. Ali, i to je bila reklama pa je "Carrie" usprkos svim kontroverzama bila knjiga koja je stekla reputaciju, te ubrzo proglašena "najvećim od svih urbanih američkih romana". Kako je vrijeme ublažilo kritike, roman je dobio mjesto koje mu pripada, a u još uvijek puritanskoj Americi 1952. snimljen je film koji je režirao William Wyler a glumili su Laurence Olivier i Jennifer Jones. U Engleskoj je "Carrie" bila bolje prihvaćena pa je i to ohrabrilo Dreisera da se vrati pisanju.

Drugi je roman "Jennie Gerhardt", objavljen 1911. a priča se vrti oko mlade žene koja se podaje seksualno bogatim i moćnim muškarcima kako bi svoju obitelj izvukla iz siromaštva. Kratka priča "Nigger Jeff" za inspiraciju je imala događaj kojem je Dreiser svjedočio. Gledao je 1893. javno linčovanje, vješanje crnca što baš nije bila popularna tema za pisanje priča. Ipak, objavio ju je jedan magazin a Dreiser je naturalistički opisao vrijeme kojeg se danas Amerika srami: linčovanja od 1890. do 1910. kada su s užetom oko vrata završavali Afroamerikanci koji nisu imali nikakvih prava a bijela je nadmoć bila zapravo legalizirana. Veliki roman koji je napisao 1915. bio je "The Genius" u kojem je opisao svoj život i mnoge svoje ljubavne zgode i afere pa je djelo Društvo za sprječavanje poroka u New Yorku odmah cenzuriralo knjigu. To je Društvo bilo deset godina i te kako aktivno na opći užas Dreisera jer su njegova djela bila uredno na listi cenzora. A kad je tako, nema zarade.

AMERIČKA TRAGEDIJA Prvi komercijalni uspjeh bila je "Američka tragedija", (An American Tragedy) koja je objavljena 1925. Temelji se na istinitoj priči, a kritika je američkog pravosuđa. Ubojstvo zbog novca tema je koja se provlači kroz Dreiserova djela jer je to smatrao američkom bolešću. Kritike u prilog i piscu i djelu te prodaja knjige sala je Dreiseru komadić američkog sna. Snimljen je i sjajan film "Mjesto pod suncem" u kojem se Montgomery Clift zaljubi u Elizabeth Taylor pa publika gotovo navija da se mladić izvuče jer je njegova trudna i neugledna djevojka toliko iritantna i cendrava da zaborave pravdu. Sve je to Dreiser dobro znao - lijepi i bogati lakše klize kroz život čak i kada nisu čistih ruku, a oni manje lijepi i s dna uvijek su na dnu. Oni između, eh, kako kome grah padne. Dreiser je pisao i kratke priče pa je prva zbirka s 11 priča "Free and Other Stories" izašla 1918. Kratka priča "Moj brat Paul" biografija je spomenutog brata Paula Dressera i poslužila je kao predložak za film "My Gal Sal". Dreiser je pisao i poeziju. Pjesma "The Aspirant" iz 1929. za temu ima siromaštvo i ambiciju (mladić u otrcanoj sobi opisuje svoj san i san cimera i pita se "zašto"?) koja je pretmurna, pa nije kao ni druge postigla uspjeh. Napisao je i "Trilogiju čežnje" (Trilogy of Desire) po životu Charlesa Tysona Yerkesa koji se obogatio s uvođenjem tramvajskog prometa u Chicagu i Londonu. Trilogiju sačinjavaju knjige: "The Financier" iz 1912., "The Titan" dvije godine kasnije i posljednje "The Stoic". No ta je izašla 1947. kad je Dreiser već umro.

DREISER JE O SIROMAŠTVU PISAO PRVI

Dreiser je bez sumnje bio sjajan pisac, ali je cijeli život muku mučio s cenzurom. Cenzorima se nije dopalo opisivanje posrnulih ljudi, ni promiskuiteta jer je sve greblo po slici koju su ljudi više voljeli - lijepog i ugodnog života iako je to samo dio, ona sjajnija strana medalje. Velika depresija koja je zahvatila i Ameriku 1930-ih skršila je i Dreiserovo dobro zarađivanje i još poneki preostao san, a pojačala politički i aktivistički angažman. Kada jednom novinar vidi nepravdu, siromaštvo, osobito u godinama kada je to lako vidljivo (kao uostalom i danas), teško da se, ako je imalo moralan, može praviti da to ne vidi. Dreisera je to nagnalo da se uključi u nekoliko kampanja protiv socijalnih nepravdi. Nakon što je posjetio Sovjetski Savez napisao je i dvije knjige, 1931. "Tragična Amerika" i 1941. "Ameriku treba spasiti" u kojima je kritički opisao perspektivu kapitalističke Amerike. "Tragična Amerika" bila je antikapitalistička knjiga. U tim 1930-ima zapravo mu je najbolje djelo "Dawn", (Zora) za koju kažu kako je najiskrenija autobiografija u kojoj od svih ova najviše otkriva. Dreiser je već 18 godina u vezi s Helen Richardson pa se s njom iz New Yorka 1938. preselio u Los Angeles 1938. Počeo je 1942. ponovo pisati "The Bulwark", roman kojeg je započeo još 1912. pa od njega odustao. To je priču o ocu kvekeru koji pokušava svoju djecu zaštiti od bujajućeg materijalizma. Dvije stvari su se poklopile u jednoj godini - završio je roman koji je započeo 30 godina prije i oženio ženu s kojom je bio od 1920. Da je i htio prije nije mogao oženiti Helen jer je Sarah, prva i do tada jedina gospođa Dreiser bila živa, no kad je Sarah umrla 1942. Dreiser je napokon mogao oženiti Helen koja mu je i pomogla završiti roman "The Stoic", treći i dugo odgađani kraj trilogije Yerkes. Posljednje je rečenice i onu posljednju riječ "kraj" napisao nekoliko tjedana prije smrti. I "The Bulwark" i "The Stoic" tiskani su posthumno, a 1974. je objavljena zbirka Dreiserovih filozofskih spekulacija "Notes on Life". Ako vam netko kaže kako je Dreiser bio "crveni" znajte da je se zaista pred kraj života pridružio Američkoj komunističkoj stranci 1945. što je bio manje važan dio njegovog života jer je to učinio zgrožen siromaštvom i nepravednom podjelom bogatstva i neosjetljivošću vlasti za narod koji je ogrezao u glad i depresiju. Komunističke stranke u Americi nisu bile ni približno slične europskima, a Dreiser se upisao s nadom da će se popraviti loš tretman radnika, da će se poboljšati status svih potlačenih i izrabljivanih. Umro je sa 74 godine u Hollywoodu, 28. prosinca, na kraju 1945. godine. Tako nije doživio razotkrivanje Staljinovih pogroma i posljedica koje je kraj rata imao na svijet. Ostao je do danas velikan američke književnosti preživjevši sve analize stila i vrijednosti djela, a po mnogima je jedan od svega par književnika koje bi se s pravom moglo nazvati velikanima. Po svjesnosti i jasnom iskazivanju stavova bio je pionir, cijepljen od patriotizma i nikada nije bio slijep na nepravde, siromaštvo i očaj "malog čovjeka" o kojima nisu objavljivane priče u časopisima. Često se kaže da se američka književnosti prije i poslije Dreisera može usporediti s biologijom prije i poslije Darwina. Njegova hrabrost nije uvijek nagrađivana i to uglavnom s engleske strane, jer su njihovi kritičari pljuvali po Dreiserovom stilu pisanje i jeziku. Originalan, jasan, bez cifranja i zakučastog jezika, Dreiser je ostavio iza sebe djela nakon kojih, kažu njegovi (od krtičara) daleko brojniji štovatelji, pišu bolje a "samo" zato što je Dreiser "živio, radio i nadao se."

"Sestra Carrie" danas se smatra najvećim od svih američkih urbanih romana ii jednim od najboljih napisanih na engleskom.

PROGONI CENZURE I NASLIJEĐE

Danas se manje govori o progonu cenzure i zgražavanju koje je pisac izazvao opisima crnila društva. Manje se govori koliko je teško Dreiser živio zbog neprestanih udara cenzure i to što su ga ogovarali i nazivali nemoralnim. Ali, što je nemoralno? Opisati nemoral ili o njemu šutjeti a znati da je tu i viđati ga svaki dan? Za Dreisera tu nije bilo dvojbe - pisati, pisati, pisati. Isto tako, Amerikanci su nacija imigranata pa koliko god to netko pokušao zaboraviti, tko će bolje opisati i zabilježiti obitelj koja se muči u Novom svijetu nego li sin doseljenika? "Jennie Gerhardt" prikazuje razlike između djece imigranata i djece rođene u Americi i koliko se te dvije "kaste" ne mogu povezati. Amerika koja je užurbano jurila uz industrijalizaciju sa svim onim milijunima ljudi bila je idealna tema za pisanje. Na kraju krajeva "Carrie" je i prvo remek-djelo američkog naturalizma, snažno i naravno, danas nezaobilazno djelo u kojem su likovi sjajno razrađeni. "Dreiserolozi" će reći kako je "Jennie Gerhardt" slabija od Carrie iz pomalo neobičnog razloga. Jennie je lik kojeg je Dreiser oblikovao po svojoj majci, kao neku plastičnu sveticu s kojom se moderni čitatelji teško mogu zbližiti. Ali snaga je u peckavoj karakterizaciji likova, osobito snobova i zatucanih, te velikoj simpatiji za siromašne. "Američka tragedija" je pak slojevito zbrajanje i oduzimanje životne računice, recimo to tako - svakako je glavni junak i junak i antijunak i sasvim je jasno, ubojica koji mora odgovarati za zločin, ali nam ga je ponekad žao. Da, ubosti sve ljudske emocije, tu je Dreiser sa svojim šturim jezikom maher. Zato je neki kritičar rekao kako je to "najlošije napisana najbolja knjiga na svijetu". S Dreiserom je stvar jasna: on je pionir književnosti u smislu jasnog iskazivanja istine, prikaza kojeg možda ne bismo voljeli vidjeti, ali smijemo li okretati glavu? Jezik mu je brz, jednostavan, lako čitljiv i tim više je zaplet stravičniji i teži za čitati. U nekim djelima vidi se da je on sjajan pisac i da je ovakav jezik bio i u "Carrie" i "Jennie" i "Američkoj tragediji" namjeran piščev izbor. Možda je stil nešto o čemu se i dalje može raspravljati, ali i to je Dreiser odabrao namjerno. Njegove su knjige i svjedok vremena, pa se danas čitaju i štuju. Dobio je mnoge počasti pa u državi New York postoji Dreiser College. Ali, ima i stanicu u Kijevu, stanicu "Teodora Dreisera", možda baš zato što je taj Amerikanac oslikao naličje američkog sna.
Dreiser je imao golem utjecaj na generaciju koja je slijedila. Sherwood Anderson je napisao u svojoj zbirci priča "Konji i ljudi" iz 1923. posvetu Dreiseru, zapravo gotovo a ponavlja svoj članak iz 1916.

"Teški, teški, koraci Teodorovi. Kako je lako raskomadati neke njegove knjige, smijati mu se zbog tolike njegove teške proze.. Drugovi po tintarnici, prozni pisci u Americi koji slijede Dreisera, morat će napraviti mnogo toga što on nikada nije. Njihov je put dug, ali zbog njega oni koji ga slijede nikada se neće morati suočiti s putem kroz divljinu puritanskog poricanja, putem s kojim se Dreiser suočio sam."

Pripremila i napisala: Sandra Veić Sukreški