Košarica
Izbornik

Prava tema za Halloween - čudne smrti književnika

Prava tema za Halloween - čudne smrti književnika

Neki su pisci imali burne živote, neki bolesti, neki su umirali bizarno, nesretnim slučajem ili u čudnim nesrećama. Ovo su nekin od tih čudnih, tužnih krajeva...

Ima tome već neko vrijeme i na naše je police stigla sjajna knjiga Matthewa Pearla "Poeova sjenka" o posljednjim danima i satima književnika Edgara Allana Poea jer njegova je smrt zagonetka par excellence. Velika i nerazmrsiva je do danas pa je izrodila toliko teorija, verzija i nagađanja da je već desetljećima idealna tema za pisanje fikcije. Čovjek si je dao truda i pokušao rasvijetliti jednu od većih tajni.

Poe je nađen u Baltimoreu, na ulici, u polusvjesnom stanju, odjeven u odjeću koja nije bila njegova. Bilo je to 3. listopada 1849. Odveli su ga u bolnicu i četiri je dana proveo u delirijumu da bi umro 7. listopada 1849. sa samo 40 godina. Teorija o smrti je - mnogo a to je možda i najfascinantniji dio Poeovog života mnogim poklonicima i lika i djela i, smrti. Poe je te godine dijelio svoj dom s gospođom Clemm u New Yorku, u maloj kućici u kojoj je dvije godine prije umrla njegova voljena žena Virginia. Počeo je predavati na turneji krajem lipnja da bi sakupio i dovoljno novca i zanimanja za projekt - magazin "Stylus". Putovao je u Philadelphiju, Richmond pa New York. Našli su ga kako luta baltimorskim ulicama, otpravili su ga u bolnicu prvo misleći kao je pijan. No kako je Poe halucinirao počeli su shvaćati da je nešto gore. No nema smrtovnice, nikakvog papira koji bi rekao od čega je umro, i jedino što je zapisano je da je umro od "zagušenja mozga". Dugo se mislilo da je krivac alkohol, ali kako je Poe imao potpun gubitak svjesnog ponašanja i jer je bio izuzetno agresivan kad bi okusio alkohol, nije pio. Postoje mišljenja da je "posrnuo" jer je njegova žena dugo i teško bolovala i njena ga je smrt jako pogodila, ali nije bilo nikakvih dokaza da je umro od alkohola. Svakako je buncao pa se to pripisivalo nizu bolesti - od tuberkuloze, epilepsije, dijabetesa pa čak i bjesnoće. Čak su 2002. testirane kose i Edgara i Virginije koji su pokazali da nema tragova trovanja metalima. Je li Poe ubijen zbog prijevare na izborima? Naime, postoji "štos", to se zove "cooping", kad su ljude otimali, presvlačili iz odijela u odijelo i tako prerušene vukli od jednog do drugog biračkog mjesta ne bi li glasali više puta za nekog kandidata čiji su "operativci" izmislili zgodan način da prikupe više glasova. U svakom slučaju, Poe je umro. A da do danas nitko nema pojma zašto i kako ni od čega. Nije to jedina neobična smrt književnika - koliko je neobičnih života, čudnih sudbina, tužnih priča, nevjerojatnih preokreta, smiješnih i tragičnih dana u životima pisaca mogli ste i sami pročitati u nekoj od biografija na "Čitaj knjigu" no evo pregleda nekih od čudnih, bizarnih smrti.

Eshil, starogrčki dramatičar i otac grčke tragedije jedan je od trojice slavnih, uz Sofokla i Euripida. Napisao je oko 90 djela - 70 tragedija i 20 satirskih igara, ali ih je danas sačuvano samo sedam (Perzijanci, Sedmorica protiv Tebe, Hiketide ili Pribjegarke, Okovani Prometej, trilogija Orestija). Po neprovjerenim povijesnim izvorima umro je zaista čudno. Šećući po Siciliji jednog je dana orao zamijenio njegovu proćelavu glavu za kamen i na nju ispustio kornjaču ne bili se oklop raspao a on došao do, hm, slasnog obroka. Bizarna nesreća. No, naravno da postoje i druge verzije. Po nekima je ljubomorni Sofoklo "iznajmio" treniranog orla za atentat, ali to je tek neprovjerena priča.

Euripid je napisao i Medeju i Andromahu, Electru i Hekubu, zapravo po nekima 74 a po nekima 92 drame, a sačuvano je 17 tragedija, a o 18 se još spore je li ili nije njegova. Prvi je imao vlastitu knjižnicu. Njegovi su citati i danas rado ponavljani, od "svakim se danom nešto novo nauči" ili "nema goreg zla od loše žene, a ništa nije bolje stvoreno od dobre žene" te "iskustvo je smrtnicima učitelj svega". Poznata je i "stare rane ne treba oplakivati svježim suzama"....Službeno je umro jedne hladne makedonske zime no navodno ga je napao čopor divljih pasa kojima je vlasnik bio Arhelej, kralj Makedonije koji ga je pozvao na svoj dvor.

Li Bai, Li Bo ili Li Po, kako vam drago, slavni je kineski pjesnik iz dinastije Tang. Utopio se dok je jedrio. Možda to i ne bi bilo čudno da nije pao u rijeku 762. godine, naginjući se iz čamca. Želio je zagrliti odsjaj mjeseca u rijeci. Neki kažu, poljubiti mjesec na vodi. Tome je kumovao i alkohol kojeg je popio prije - obožavao je vino, žene, pjesme, a još prije je napisao pjesmu "Sam dok pijem ispod mjeseca." Pao je u rijeku, mjesec poljubio nije, ali je ušao u kinesku i svjetsku legendu. No neki izvori tvrde da je umro jer se razbolio zbog čega je i prekiinuo svoje putovanje. Treća verzija tvrdi da je umro od trovanja živom jer je godinama pio eliksir besmrtnosti. Imao je 60 ili 61 godinu.

Dante Alighieri

Ako su vam navedeni primjeri poznati ovaj je svakako manje znan. Najveći talijanski pjesnik, sommo poeta, autor "Božanske komedije" umro je u Ravenni od malarije 1321. U to vrijeme malarija je odnosila veliki danak i nije bilo čudno zaraziti se, oboljeti i umrijeti u bilo kojem talijanskom gradu. Ali sve što se kasnije događalo s Danteom je - bizarno. Pokopan je u Ravenni, ali je njegova rodna Firenza (koja ga je, usput budi rečeno izbacila iz grada, osudila na smrt i obećala smaknuće ako se ikada vrati) odlučila da ga ipak želi natrag. Kako bi spriječili Firentince da ukradu tijelo, ravenski su crkveni veledostojnici sakrili tijelo pjesnika u crkveni zid. Tko je znao, znao je ali se s vremenom na to - zaboravilo. Sve do 1865. i 500 godina kasnije, kad je pri obnavljanu crkve slučajno neki radnik lupio o zid i Dante je nađen... Da stvar bude još gora, kada su ponovo pokapali Dantea nekoliko je ljudi uzelo neke dijelove tijela. Tako je 1878. nekadašnji gradski službenik Ravenne posramljen vratio kutijicu s kostima koje su bile ukradene.

Christopher Marlowe je po portretima bio šminkerska verzija Shakespearea. Osim što je bio engleski pjesnik i kazališni pisac bio je, kako bi Fitzgerald rekao, cool. Marlowe je s tri znanca odsjeo u Deptfordu 30. svibnja 1593. Imao je 29 godina i bio pjesnik, dramatičar, školovan na Canteburyju i Cambridgeu. Prevodio je Ovidija, ali je bio i tajni agent vlade. Smatraju ga najvećim dramatičarem engleske renesanse prije Shakespearea (inače, bio je samo dva mjeseca stariji od Shakespearea na kojeg je imao veliki utjecaj) a prvi je u povijesti spomenuo Mefista, vraga, u romanu "Faust". Marlow je bio nevjerojatno popularan. Trebao je biti izveden pred sud zbog blasfemije jer je napisao nepoćudnu knjigu i već je izdan nalog za njegovo uhićenje. Opisuju ga kao svađalicu i heretika, mađioničara i krivotvoritelja, "korisnika duhana", i sklonog dvobojima te raspikuću i razuzdanca... Nakon dugog dana pijančevanja Marlowe i njegov prijatelj Ingram Frizer posvađali su se oko računa za piće. Razmijenili su dosta ružnih riječi i počeli se svađati sve žešće i žešće. Frizer je izvadio bodež i zabio ga iznad Marloweovog desnog oka pet centimetara duboko i pjesnik je pao mrtav.

Percy B. Shelley

Shelley se utopio, u zaljevu Spezia kad je njega, prijatelja i 18 godišnjeg mornara zahvatila strašna oluja, 8. srpnja 1822. Sva su se trojica utopila. Bilo je to mjesec dana prije njegovog 30 og rođendana. Oluja je izbrisala posadu i potopila brod. Pjesnikovo je tijelo more izbacilo nekoliko tjedana kasnije. Spaljen je na plaži zbog straha od zaraze i u skladu s tadašnjiim talijanskim zakonima, a tom je pogrebu prisustvovala šačica prijatelja među kojima i Lord Byron. Baš poput neke njegove pjesme, Shelleyjevo je srce odbilo izgorjeti. Vjerojatno je bolovao pa je srce bilo kalcificirano ali ovako bolje zvuči. Jedan od prijatelja ukrao je srce i dao ga Shelleyjevoj neutješnoj ženi, Mary. Legenda kaže kako je srce svog mladog, lijepog muža, zapravo komadiće srca, držala u svom stolu.

Tri tragične smrti tri nevjerojatne spisateljice

Virginia Woolf se cijeli život borila s depresijom i sa samo 22 godine se pokušala ubiti još 1904. Četrdeset godina kasnije posljednji je puta pokušala i - uspjela. Drugi svjetski rat bio je sve bliže, a kuća u Londonu Woolfovih bila je bombardirana. Obeshrabrena zbog pisanja koje joj nisu hvalili, izbezumljena stanjem u svijetu je pala u depresiju koje se nikako nije mogla riješiti. Odjenula je kaput, otišla iz kuće u Rodmellu u koju su se ona i muž povukli iz grada 28. ožujka 1941. a džepove kaputa napunila kamenjem i ušla u rijeku Ouse. Samo se pustila... Mužu Leonardu s kojim je bila 30 godina u sretnom braku, koji joj je bio podrška i u životu i u poslu ostavila je pismo koje i danas slama srce: "Najdraži, sigurna sam da ponovo ludim. Osjećam da ne možemo proći kroz još jedno od ovih groznih razdoblja. I neću se oporaviti ovaj put. Počinjem čuti glasove i ne mogu se koncentrirati. Stoga radim ono što se čini kao najbolja stvar. Podario si mi najveću moguću sreću. Ti si bio u svakom smislu sve što netko može biti. Ne mislim da je dvoje ljudi moglo biti sretnije prije nego što je došlo do ove strašne bolesti. Ne mogu se boriti više. Znam da ti kvarim život i da bi bez mene mogao raditi. I ti hoćeš, ja znam. Vidiš, ja ne mogu ni ovo napisati kako treba. Ne mogu čitati. Ono što želim reći jest da tebi dugujem svu sreću svog života. Ti si bio potpuno strpljiv sa mnom i nevjerojatno dobar. Želim to reći - svi to znaju. Da me je itko mogao spasiti to bi bio ti. Sve me je napustilo osim sigurnosti u tvoju dobrotu. Ne mogu ti nastaviti kvariti život više. Ne mislim da je dvoje ljudi moglo biti sretnije nego što smo bili mi. V."

Brak Zelde i Francisa Scotta Fitzgeralda bio je na van divota - mladi, lijepi, talentirani, srce i duša svake zabave u doba jazza i nevjerojatno talentiranih umjetnika svih fela. Kako su godine išle stvari su se promijenile. Francis je upijao i isisavao iz braka, prijateljstava ali i svoje žene i inspiraciju i priče. Početak kraja nastao je nakon što je Zelda objavila knjigu "Save me the Waltz" u kojoj je opisala njihov brak. Francis je zabranio da Zelda piše, rekao je liječnicima da joj ne dozvole pisati jer će to pogoršati njeno zdravlje, a zapravo je bio bijesan što je ona prva napisala ono što je on kanio iskoristiti u još jednoj knjizi. Tko je čitao o njoj na "Čitaj knjigu" znat će da je njene dnevnike koristio kao građu. No, osim toga Francis je i strašno pio. Zelda je bolovala od onog što danas znamo da je shizofrenija mada i tu postoje razne teorije. Ukratko, godinama je ulazila i izlazila u sanatorije, uvijek bi se oporavila pa se vratila. Na kraju je 1936. ušla u Highland Mental Hospital u Sjevernoj Carolini gdje je više-manje bila do kraja života. Čekajući terapiju, dali su joj lijek od kojeg je postala pospana. Bolnicu je zahvatio požar i s još nekoliko pacijentica, 10. ožujka 1948. Zelda se ugušila.

Sylvia Plath, ikona feminizma, lijepa, pametna, obrazovana i sjajna spisateljica i pjesnikinja Sylvia Plah o svojoj je depresiji napisala knjigu "The Bell Jar", "Stakleno zvono". U pjesmama poput "Daddy" ili "Lady Lazarus" pisala je o svojim mrakovima. Više se puta liječila od depresije, ali bezuspješno, dva je puta pokušala oduzeti si život. Išla je i na šok terapiju. Ništa nije pomoglo. Ujutro, 11. veljače 1963., a koju pamte kao užasnu zimu, dok je njeno dvoje djece spavalo u sobi na gornjem katu, na vrata njihove sobe gore i vrata kuhinje dolje stavila je mokre ručnike. Ostavila je poruku susjedi neka zove liječnika. Potom je kleknula na pod i glavu grnula u plinsku pećnicu na najjače. Nađena je mrtva, s glavom u pećnici. Tennessee Williams Ikona američke književnosti, dvostruki dobitnik Pulitzerove nagrade nije privatno bio sretan. Borio se s pretjeranim konzumiranjem svega. U ranim 1960-ima dnevno je pušio dvije kutije cigareta, gutao po šaku tableta i pio mnogo alkohola. Uzeo je tablete za spavanje i smirenje, 24. veljače 1983. i onda, kao i svake večeri, išao nakapati oči. Imao je običaj da u ustima drži poklopac bočice s kapima za oči. Zagušio se s poklopcem u svojoj hotelskoj sobi u hotelu Elysee u New Yorku. Lijekove koje je uzimao umrtvili su refleks i nije mogao iskašljati poklopac. Našli su ga sljedećeg jutra.

Albert Camus i Nathanael West

Znamo da je s 46 godina Albert Camus poginuo 4. siječnja 1960. u automobilskoj nesreći. Ali, da je s tim imao veze KGB, a tako u nekim napisima tvrde, manje je poznato. Camus je s obitelji trebao putovati u Provansu preko Pariza vlakom, ali ga je njegov prijatelj i izdavač Michael Gallimard nagovorio da putuju autom i u miru se napričaju. Camus je imao kartu za vlak, mrzio je automobile, ali se dao nagovoriti. U jednom je trenutku Gallimard izgubio kontrolu nad automobilom na zaleđenom djelu ceste i zabio se u stablo. Camus je bio na mjestu mrtav s neiskorištenom kartom za vlak u džepu. U olupini je nađen i nezavršeni rukopis "The First Man" kojeg su objavili, posthumno 1995. Pisac je u miru počivao 51 godinu sve dok milanske novine nisu objavile priču kako je KGB "prtljao" po autu jer im se nije sviđalo kako Camus pljuje po komunizmu. Nema dokaza za to ali eto, teorija je vani koja tvrdi kako su sovjetski tajni agenti zarezali gumu.

Nathanael West se vozio sa svojom ženom Eileen McKenney iz Meksika gdje su bili u lovu, u Los Angeles. Misli se da ga je jako pogodila vijest da je od srčanog udara umro njegov prijatelj Francis Scott Fitzgerald. U svakom slučaju, 22. prosinca 1940. nije stao na znak stop u El Centro, u Kaliforniji i sudarili su se. Oboje su poginuli. Planirali su dan kasnije odletjeti za New York gdje su on i Eillen trebala ići na broadwaysku premijeru predstave "Moja sestra Eilleen" za čiji je glavni lik upravo ona bila inspiracija. West je pokopan u Queensu, a ženin je pepeo stavljen u njegov lijes. West je napisao slavni roman "Dan skakavaca", ali i mnoge scenarije.

Dva Anderssona - dvije tragedije

Dan Andersson rođen je 1888. a skončao je 1920. u Stockholmu. Da bi se riješili raznoraznih insekata hoteli su koristili cijanid kojim se prskalo po zidovima, vanjskim, unutarnjim. Kako je u hotelima odsjedalo sve i sva i te su zgrade trebale biti redovito tretirane. Švedski je pjesnik mogao poživjeti više od 32 godine da ga je netko iz hotela "Hellman" u kojem je odsjeo, upozorio da je u tijeku špricanje i da će tretirati njegovu sobu. Umro je od trovanja cijanidom nakon što su mu sobu našpricali ne bi li se riješili stjenica. Našli su ga kasno popodne. Umro je i inspektor, a ne znamo kako je i je li i dalje poslovao hotel.
Sherwood Andersson jedan je od onih kojima vrijeme nije išlo na ruku. Utjecao je na Hemingwaya, Faulknera, Steinbecka, Salingera i Fitzgeralda, ali su oni za život dosegli daleko veću popularnost nego li Sherwood. Najpoznatija mu je savršena zbirka kratkih priča "Winesburg, Ohio." Umro je 8. ožujka 1941. na krstarenju. Progutao je čačkalicu koja mu se zapiknula u crijeva i izazvala fatalnu infekciju. Peritonitis crijeva izazvala je ta čačkalica koja je, tvrde neki bila u martiniju zapiknuta u - maslinu.

Cijenjeni filozof i pisac Francis Bacon mnogi se šale, imao je prezime (bacon-šunka) koje je ukazivala na hranu. Tehnički, umro je od upale pluća, ali kako je dobio fatalnu pneumoniju priča je za sebe. Osim što je bio pisac i filozof, bio je čovjek od znanosti, ali i veliki gurman. Putovao je u Highgate zbog ljubavi prema hrani i znanosti. Mislio je da će, napuni li se fazan snijegom, hladnoća očuvati meso. Nabavio je fazana, očistio ga, napunio snijegom i veselo gacao po snijegu oduševljen idejom koju je sproveo u djelo. Tako mu je fazan došao glave - dobio je upalu pluća i umro 9. travnja 1626.  sa 65 godina. Nije kušao tog fazana.

Previše hrane i pomorska nesreća

Liječnik i filozof, na portretima uvijek nasmijan, Julien Offray De La Mettrie živio je u 18. stoljeću. Umro s 42 godine. Djeluje kao čovjek koji je uživao u svakoj sekundi života i taj je utisak potpuno točan. Napisao je ne baš kvalitetan "L'homme Machine", materijalistički rukopis u kojem negira postojanje duše jer je, tvrdi, čovjek savršen stroj. Izliječio je francuskog veleposlanika u Prusiji od manjih bolesti, a ovaj je, da bi mu zahvalio, napravio velebnu večeru liječniku u čast. Želio je Julien dokazati svoju muškost pa je jeo kao - muško. Pojeo je ogromne količine paštete od fazana s tartufima, pozlilo mu je, promrmljao je nešto o pranju svoje muškosti u sudoperu i - pao mrtav.

Gustav Kobbé bio je između ostalog američki operni kritičar, pisac a najpoznatiji je po vodiču "The Complete Opera Book" koji je prvi puta u Americi izašao 1919. a u Engleskoj 1922. Gustav je volio šetati uz more i jedriti i tako bi bilo da mu doslovno na glavu nije pao hidroavion dok je jedrio po Strong Islandu. Gustav se sunčao nag na brodiću 27. srpnja 1918. a pijani pilot inače ugledni senator, izgubio je vlast nad hidroavionom i pao ravno na brodić i 61godišnjeg Gustava i ubio ga. 

Mark Twain nije umro čudno, ali čudna je stvar da je predvidio svoju smrt. Rođen je 1835. u godini koja je imala posljednje pojavljivanje Halleyeve komete u 19. stoljeću. Twain je vjerovao u onostrano, prijateljevao s Teslom i obojica ateisti vjerovali su u svemirsku energiju, vanzemaljce... "Došao sam s Halleyevom kometom 1835. i očekujem da ću na godinu otići s Halleyjevom kometom", rekao je. Umro je od srčanog udara 21. travnja 1910. dan poslije komete. Prije je umrla njegova voljena žena, pa najdraža kćer, on je bio star i bolestan, navodno je imao nekoliko moždanih udara a misli se i kako je pojačao dozu laudanuma koji se tada mogao normalno kupiti i ubrzao odlazak. No, to su samo nagađanja.
Molière je dobio strašan napad kašlja na kazališnoj sceni već dugo bolujući od tuberkuloze. Ono što je nevjerojatno je ime komada kojem je bio autor - "Umišljeni bolesnik". Dok je na sceni glumio u publici je bio i kralj Louis XIV. Moliera pisca i glumca uhvatio je napad kašlja ali je, nakon nekog vremena, uspio doći do daha i odigrati predstavu do kraja. Kad je zamuknuo pljesak veliki je pisac umro.

Daniel Defoe napisao je "Robinsona Crusoea" i "Moll Flanders", i to su njegova najslavnija djela od 500 knjiga koje je u 71 godini svog života napisao. Smatraju ga i osnivačem modernog engleskog romana. Imao je zanimljiv život, a umro je sakrivajući se od vjerovnika. Ne zna se kako i što ali se biografi slažu kako je Defoe dugovao mnogo novca raznim ljudima.
Sir Thomas More razveselio je svog krvnika. Bio je osuđen zbog izdaje jer je negirao valjanost Zakona o sukcesiji i izjavio je da nijedan suvremeni čovjek ne može biti vođa duhovnosti." Ups! To se nije dopalo suvremenicima. Takve su ga izjave došle glave, a kada se uspinjao na stratište rekao je krvniku (koji je bio jako nesretan što je morao smaknuti Morea): "Saberite se i obavite svoj posao, moj je vrat veoma kratak, pa pripazite da ne udarite krivo..."
Bilo je još bizarnosti oko književnika.
Dostojevski je mislio da će biti smaknut - čak su ga izveli pred streljački vod, uperili puške da bi mu rekli kako su se šalili ali, neka se pripazi. Tako nastaje autocenzura. Tek je četiri godine kasnije napisao svoja najveća djela. Primo Levi koji je preživio Holokaust i postao jedan od značajnih pisaca umro je 1987. kod kuće, u Turinu, kada je pao s gornjeg kata. Elie Wiesel rekao je kako je Primo umro mnogo, mnogo ranije, 40 godina prije, u Auschwitzu. Mrtvozornik je ipak napisao kako je uzrok smrti samoubojstvo, a ne nesretan pad. Levi je patio od depresije, njegovao je bolesnu majku i punicu, a rane i traume koje mu je pogrom ostavio nikada nisu zarasle.
Najpoznatije djelo Klausa Manna, sina Thomasa Manna, danas je "Mephisto". To je zapravo opis Klausovog bivšeg šogora, glumca Gustafa Gründgrensa (očito ga nije baš volio), napisao ga je 1936. a objavljeno je u Amsterdamu. Izbio je skandal takvih proporcija da je to nevjerojatno i učinilo Klausa jako popularnim u Njemačkoj. Gründgrensov posvojeni sin podigao je tužbu tražeći da se roman makne jer je prvi puta u Njemačkoj izašao u ranim 1960-ima, i sedam je godina trajala bitka koja je završila na Vrhovnom sudu. Glasovi su bili tri za i tri protiv pa je knjiga zabranjena, ali se mogla nabaviti u Istočnoj Njemačkoj i Europi. Tek 1981. je zabrana maknuta. "Der Vulkan", jedna je od najslavnijih knjiga 20. stoljeća o Nijemcima koji su za vrijeme Drugog svjetskog rata izbjegli. No, sva ta natezanja navela su Klausa da pije u Cannesu i uz to proguta ogromnu količinu tableta za spavanje.
Matthew Arnold, engleski pjesnik iz 19. stoljeća osim pisanja pjesama i kritika radio je i kao školski inspektor. Umro je sa 65 godina od srčanog udara. A srčani je udar dobio kada je 1888. potrčao za tramvajem da bi stigao do kazališta Liverpool Landing Stage, na predstavu na koju je trebao ići s kćerkom, jednom od šestoro njegove djece, koja je posjetila Englesku nakon što se udala za Amerikanca.
Anton Čehov morao je poslije smrti biti prokrijumčaren iz hotelske sobe da se gosti ne bi uznemirili. Stavili su ga u košaru za rublje. John Berryman dobio je 1965. Pulitzera za svoje pjesništvo, za "77 Dream Songs", a 1972. je odlučio skočiti s mosta na rijeci Mississippi. Priča kaže da je mahao prolaznicima dok je padao. "Moramo putovati u smjeru naših strahova" rekao je.
Američkog pjesnika Vachela Lindsayja smatraju ocem moderne pjevajuće poezije, (stihovi se pjevuše). Dopisivao se s Yeatsom objašnjavajući mu kako želi vratiti melodioznost u pjesništvo. Zvali su ga i Prerijskim trubadurom, a posljednjih je 20 godina života bio najpoznatiji pjesnik Amerike. Njegove ideje nisu odjeknule među akademicima pa je poslije smrti postao opskurna figura što je šteta jer je imao nevjerojatan život. Nesretan zbog financijskih problema i navodne ženine nevjere, počeo je ludjeti, bio agresivan prema ženi i djeci i iako je 1931. javljeno kako je 5. prosinca srce pjesnika stalo zapravo je popio bočicu Lysola. Nije imao pojma da to neće biti laka smrt.

W. Somerset Maugham umro je s 91 godinom, nakon što je pao i glavom udario o kamin. Umro je sljedećeg jutra. Kad su ga kremirali tijelo se udvostručilo pa je izgledalo kao da se je sjeo. Tennessee Williams pronađen je mrtav u svom apartmanu u hotelu Elysee u New Yorku 25. veljače 1983. nakon što se ugušio čepom bočice kapi za oči koja mu se zaglavila u grkljanu.

Thomas Merton bio je pisac katoličkih djela jer je bio iz reda trappista. Najpoznatije mu je poluautobiografsko djelo "The Seven Storey Mountain" koje je postalo bestseller. Kad je u Bangkoku 1968. bio na vjerskoj konferenciji išao se okupati. Iz kade je htio dohvatiti sušilo za kosu i - sve vam je jasno. Komad žice nije imao izolaciju, ruke su bile mokre...

O Levu Tolstoju ste mogli čitati na "Čitaj knjigu", no ukratko - umro je na željezničkoj stanici. Njegov je brak sa Sofijom bio vatren, želio je svoja prava na književna djela darovati pa su se oko toga strašno posvađali. Lav je 1910. s liječnikom Dušanom Makovickijem i kćerkom Aleksandrom otišao iz kuće. Umro je deset dana kasnije, u 82 godini na stanici Blizu mjesta Astapovo, na raskrižju Kozlov-Volovo i Moksva-Jelets. Na samrtnoj ga je postelji nacrtao njegov prijatelj, slavni slikar Pasternak koji je sa sobom doveo i svog sina, Borisa.

Zagonetna smrt i samoubojstvo

Ambrose Bierce je, vjerojatno, umro 1914. sa 72 godine. Najpoznatiji je kao urednik, novinar, pisac kratkih priča i basnopisac, satiričar. Slavan je po "Đavolovom rječniku" satiričnom leksikonu a zbog žestokih kritika, podrugljivog pogleda na ljudsku prirodu zvali su ga "Gorki Bierce". Kad je u Meksiku izbila revolucija 1913. putovao je kako bi vidio meksičku revoluciju izbliza. Vjerojatno se previše približio jer je nestao bez traga. Do dans se ne zna gdje je pokopan (ako je pokopan) ni kad je i kako umro.

Američki pjesnik Hart Crane nije u nas poznat, ali hvalili su ga i Tennessee Williams i mnogi suvremenici. Bio je jedan od najutjecajnijih pjesnika svoje generacije. Rođen je 1899. a umro je s 32 godine 1932. dok je putovao parobrodom Orizaba do New Yorka. Bio je homoseksualac i flertao je s jednim muškim članom posade, a prije podneva 27. travnja odjednom je skočio s broda u Meksički zaljev. Imao je u prošlosti nevjerojatnih događaja, mnogo je pio pa je tako bilo i na brodu. Razlog skoka smatra se, bila je depresija pomiješana s alkoholom. U svakom slučaju, skočio je a prije toga je povikao "Good-bye everybody." Njegovo tijelo nikada nije nađeno. Na grobu njegovog oca uklesano je: "Hart Crane 1899-1932, izgubljen u moru".

Mishima Yukio rođen je kao Kimitake Hiraoka - Mishima mu je bio pseudonim. Japanski je pisac, glumac, vojnik ostao je bez obzira na sva postignuća, upamćen kao "onaj Japanac koji je počinio seppuku". Imao je 45 godina kada je 25. studenog 1970. izveo ritualno samoubojstvo. Žena je dvoje djece odvela u školu a on je rano ujutro već bio u pokretu. Živjeli su u predgrađu Tokija, u zapadnjačkoj kući koju je izgradio 1959., završio je knjigu "Sea of Fertility Series" jer nikada nije promašio rok, otišao u glavni stožer japanske vojske s namjerom da izvrši državni udar. Osnovao je Tatenokai, Društvo štita, privatnu miliciju koja je brojila uglavnom studentariju koja se zaklelia da će štiti japanskog cara. Održao je petminutni govor u slavu carskog japanskog poretka pred šokiranim vojnicima koji mu se nisu pridružili već ga ismijali, vratio se u zgradu i pred svojim sljedbenicima počinio ritualno samoubojstvo. Rekao je svom "učeniku" Moriti da ga ne ostavlja predugo u agoniji. Taj je tri puta pokušao mačem odsjeći glavu umirućem pjesniku i nije uspio. Mač je uzeo drugi učenik i okončao stvar. Morita je potom pokušao sebi okončati život po uzoru na učitelja ali nije uspio, oslabljen od zamahivanja, pa je za njega to učinio Furu-Koga. Mishima je svojim učenicima naredio da se ne ubiju pa je troje preostalih izašlo iz baze i predalo se japanskoj policiji. U 12.23 policijski je liječnik objavio da su i Mishima i Morita umrli od seppuku, ili hara-karija. Inače, bio je i oženjen i posjećivao gey barove, imao ženu i ljubavnike, njegov je život roman za sebe no, jedno je vrijeme u 1950-ima hodao s Michiko Shoda koja se kasnije udala za princa Akihita 1959. pa je sada - carica Michiko.

Hemingway

Kad je zašao u pedesete godine, nakon života prepunog adrenalina, ratova, novinarstva, pisanja, knjiga, brakova i lovova te teških opijanja Ernest Hemingway je djelovao starije nego li je po godinama to bio. Na naplatu je došlo svo divljanje, nezgode i nesreće i zdravlje mu je bilo sve gore. Nesreća s avionom na safariju ostavila mu je posljedice i pred kraj života imao je neprekidne bolove. Bolovao je i od depresije koja je generacijama "vldala" u obitelji. Vodili su ga na šok terapiju, popularno i zvjersko "liječenje" u 1960-ima a zbog koje je gubio pamćenje i nije mogao pisati. Hemingway, muškarčina od glave do pete odlučio je da je dosta. U hodniku svoje kuće u Ketchumu, u Idahou gdje je živio, 2. srpnja 1961. namjestio je pušku i - opalio iz sačmarice i to one s duplom cijevi. Prvo su javili da je puška slučajno opalila dok ju je čistio jer je samoubojstvo imalo veću stigmu nego li ima danas. Njegov se brat Leicester ubio, na isti način, a na samoubojstvo ga je nagnao dijabetes tipa B zbog kojeg je bio na nekoliko operacija. Kasnije je istina izašla, a niz samoubojstava se nastavio i s njegovom unukom Margaux koja je u jednom trenutku bila najplaćeniji model na svijetu. Ubila se s 42 godine. Joan ima bipolarni poremećaj i to dosta težak oblik, a Mariel je "naslijedila samo" depresiju. S današnjom medicinom, skidanjem žiga sramote s mentalnih bolesti i koristeći svoju popularnost, prošle je godine Mariel Hemingway, unuka progovorila o depresiji u obitelji, svojim demonima i snimila dokumentarac kojim želi podići svijest o toj bolesti.

Frank O’Hara pisac, kritičar i pjesnik bio je i kustos u MOMA-i a počeo je kao prodavač razglednica. Imao je ogroman krug prijatelja, bio je društven, strastven, topao i - omiljen. U ranim jutarnjim satima 24. srpnja 1966. na plaži Fire Islanda O'Hara, tada 40 godišnjak, s grupom je prijatelja morao izaći iz taksija koji se pokvario. Na njega je naletio buggy. Sljedećeg je dana umro od prsnuća jetre. Taj vozač buggyja imao je 23 godine, zvao se Kenneth L. Ruzicka, zaposlen kao vodoinstaleter koji je vozio na ples s djevojkom. Zbog pokvarenog taxija je stisnuo kočnicu, ali je udario O'Haru. Izgledalo je da mu je slomio nogu, poonudio pomoć i kad je ovaj odbio - otišaoo. Nikada nije odgovarao pred zakonom. Prijatelji su smatrali kako su policajci zaštitili svog sugrađanina pa nije optužen za ubojstvo iz nemara. O'Hara je doveden u bolnicu, liiječnici su ga pustili jer nije bilo slobodniih kreveta, rekao da nema znakova ozbiljnih unutarnjih ozljeda, no tada je O'Harin krvni tlak počeo padati. Dan kasnije preminuo je, u dobi od 40 godina, od višestrukih i teških ozljeda, stoji u izvještaju o smrti policijske uprave. 

Sandra Veić Sukreški

Pretraga

Tečaj €/kn: 7,53450 2022-11-26 09:25:27