Moj drugi život – Christiane F.(Christiane V. Felscherinow i Sonja Vuković

Najpoznatija svjetska heroinska ovisnica bolno iskreno o godinama poslije Kolodvora ZOO. Možda vam nije poznato ime Vera Christiane Felscherinow ali Christiane F. je nešto drugo. Christiane F. ima isto godina kao i ja. Rođena je samo par mjeseci nakon mene. Ali, imamo potpuno različite živote i prošle smo kroz posve različita životna iskustva. Kakav će vam biti život ovisi o toliko mnogo faktora i trenutaka. Christiane od početka nije imala mnogo izgleda za bolji život od ovoga koji je proživjela. Ova knjiga počinje dijelom gdje saznajemo da Christiane danas živi u vlastitom stanu koji nema previše namještaja i da pati od više ozbiljnih bolesti. Fibroza, u pedeset i prvoj ima predcirozno stanje, hepatitis C genotip A. Više ne podnosi antibiotike, natiče joj jetra i zadržava tekućinu. "To nije život" kaže ona. Sjećam se dobro knjige "Mi djeca s kolodvora Zoo". Kada je knjiga izašla bila sam tinejdžerica i knjiga je bila hit. Obišla je u hipu cijeli svijet. Bila je bolno iskrena i šokantna. Svi smo je čitali i ježili se od strahota kroz koje je prolazila tada 13 godišnja djevojčica.  Dok sam se je igrala s prijateljicama u parku, dok smo skakale gumi-gumi i igrale tenis ona je već bila "teška" ovisnica o drogama do kojih je dolazila prostituirajući se. Već tada je prolazila kroz životni pakao. Kako volim čitati istinite životne ispovjesti privukla me je njena nova autobiografija: "Moj drugi život". Christiane je tragična heroina, zapravo antiheroina za koju je sposobnost empatije bila fatalna, jer je više voljela oca koji ju je tukao umjesto da ga mrzi pa otud razvija fascinaciju prema bićima koja joj ulijevaju strah i dovode je do granica fizičke izdržljivosti. Majka je učila Christiane da bude tvrd orah i kao malena utapa sve svoje proturječne osjećaje – u alkoholu, u drogama, u stalnoj potrazi za pripadnošću. Posljedice ovisnosti postaju sadržaj njezina života. No, oštrina kojom mlada Nijemica iz Berlina promatra vlastiti pad i svijest kojom gleda sudbini u oči, bez optuživanja bilo koga osim same sebe, objašnjava simpatije koje joj ubrzo daje javno mnijenje umjesto da je osudi ili prezre. Iskreni uvid u njen život mnogima je ne samo otvorio oči, nego i nagnao na razmišljanje koliko je nekoliko pogrešnih koraka do pakla.   Htjela sam saznati i pročitati što se dogodilo s Christiane F. i kako je proživjela svoj život te je li se uspjela osloboditi ovisnosti. Nakon što su je intervjuirala dva novinara, Kai Hermann i Horst Rieck iz redakcije magazina "Stern", tih davnih 1980-tih i objavila priču pod nazivom "Mi djeca kolodvora Zoo" (u originalu "Wir Kinder vom Bahnhof Zoo" a kasnije je snimljen i istoimeni film koji je također postao veliki hit)  Christiane je doživjela meteorsku slavu što nije bilo lako ni za nju ni za njenu okolinu. Odjednom je imala hrpu novaca, putovala je u Ameriku na premijeru filma, družila se sa svojim rock&roll idolima (Rolling Stones), upoznala i posjetila Davida Bowiea u Švicarskoj. Jedno je vrijeme uživala u toj stečenoj slavi i bila čista od heroina. Ali, ta faza nije dugo trajala. Nažalost, veoma je brzo ponovo postala ovisnicom. Policija ju je uhitila s manjom količinom droge i završila je u berlinskom zatvoru. Zatvorske dane opisala je u ovoj, drugoj knjizi, kao i sretnih šest godina života provedenih u Grčkoj. Christiane je rodila sina Philippea kojem se trudi biti dobra mama iako joj je oduzeto skrbništvo. Vrlo je teško ocijeniti ovu knjigu. Nije to ni književno dijelo ni bajka. Nije na nama ni da sudimo i okrivljujemo. To je samo još jedan život koji je itekako tragičan i tmuran ali ipak ulijeva nadu u najbolji završetak za Christiane. Hermann i Rieck su upoznali Felscherinowu 1978. u Berlinu kada je bila svjedokinjom u suđenju čovjeku koji je plaćao heroinom seksualne usluge maloljetnica.  Ideja im je bila da ukažu na problem s drogama među berlinskim tinejdžerima koji ne samo da je bivao sve većim već je uključivao cijeli niz taboo tema, predrasuda, pa su dogovorili dvosatni razgovor s Christiane. Dva su sata postala dva mjeseca za kojih je Christiane, ne samo dala uvid u svoj život, već i u cijelu narkomansku scenu u Berlinu 1970-ih. Novinari su objavili cijeli niz članaka u "Sternu" i na kraju objavili knjigu "Christiane F - Mi djeca s kolodvora Zoo" 1979. godine.  Knjiga je kronika Christianinog života od 1975. do 1978. kada je imala 12 odnosno 15 godina a opisuje i živote njenih prijatelja. Iako je pisana u "ich formi", dakle iz Christianine perspektive, novinari su "ghost writersi", pisci iz sjene,a  kako bi uobličili priču u suvisao tekst. Majka i neki drugi ljudi također su pridonijeli stvaranju knjige. Knjigu je pročitalo 20 milijuna Nijemaca. Odkada je knjiga objavljena u SAD-u 1982. Christiane je dobivala tantijeme, po posljednjim podacima, do listopada 2013. i to 2000 eura mjesečno. Snimljen je i film 1981. , u kojem sudjeluje i Bowie (koncert na kojem je Christiane) ali i potpisuje soundtrack filma a Bowie je pratio Christiane na premijeru filma u Njemačkoj. Iako je rekla da je film točan prikaz njena života rekla je kako joj se film "baš i ne sviđa". Tvrdila je da je film ublažena verzija jer ne pokazuje kako je odrasla, s majkom koja nije marila za djevojčicu, i ocem koji je bio alkoholičar koji je zlostavljao i Christiane i njenu sestru. Mama ih nikada nije zaštitila od očevih napadaja bijesa jer je, kako kaže, "bila zaokupljena ljubavnikom i vlastitom ljepotom". Bila je, kaže, usamljeno dijete i željela je pripadati.   Nakon knjige i filma Christiane je postala slavna osoba u Njemačkoj i Europi. Mnoge su je djevojke oponašale odjevajući se kao ona, počele su dolaziti na kolodvor Zoo koji je ubrzo postao turistička odrednica što je izazvalo niz rasprava i strahova da će se još više mladih prikloniti drogama iako su i knjiga i film bili šokantni prikazi narkomanskog života. Od 1982. i 1985. Christiane je živjela u Zurichu sa obitelji Keel, vlasnicima izdavačke kuće Diogenes koji su je doživljavali kao usvojenu kćer . Upoznala je Friedricha Dürrenmatta, Patriciu Highsmith i Patricka Süskinda.  "Živjela sam između književnih zvijezda i heroinske scene" rekla je jer je i dalje nastavila s drogiranjem, vukla se po parku Platzspitz kojeg je opisala kao Disney World za narkomane. Mnogo ih je umrlo, od HIVa i hepatitisa C a bila je svjedokinjom mnogih sukoba bandi. Ranih 1980ih s dečkom Alexanderom Hackeom koji je bio član jednog njemačkog banda objavila je dva albuma, nastupili su u filmu "Decoder". On je danas smiren, živi s obitelji. Iako je s 18 godina zaradila oko 400 000 tadašnjih DEMa samo od tantijema, osim književnika posjećivala je i Federica Fellinija u Rimu i planinarila s njemačkim humoristom Loriotom. Jedina bića koja su uvijek bila uz nju su psi. Sada ima chow chowa. I dalje ima oko milijun fanova za koje je ona preživjela princeza droge, s kojima tweeta.   Nakon izlaska ove knjiige u rujnu prošle godine rekla je kako je željea dati sliku kako je sve to izgledalo iza naslova i slave koju joj je donijela prva knjiga. "Nema poruke", rekla je, "samo kontraizjava". Ali i rekla kako se nada da će ova, druga knjiga, prestrašiti ljude više nego prva, te da nikada neće pokušati uzeti drogu.  Opisuje s kakvom boli živi i objašnjava kako će umrijeti s preranom i veoma bolnom smrću". Nekoliko je puta bila na bezuspješnim odvikavanjima, imala je niz pobačaja i propalih veza. Sina je rodila 1996. ali ga se odrekla kada je dječak imao 12 godina, izgubila je skrbništvo i on živi s udomiteljima. Sa svojom majkom Christiane nema nikakvih veza a prijatelja gotovo i nema.   Nekoliko je puta uhićena ali danas je, kako sama kaže, njena droga alkohol iako i dalje koristi metadon.