Između dva kraljevstva – Suleika Jaouad
Put odrastanja ljudskih bića je borba, a taj borbeni instinkt ostaje u nama.
S 22 godine je Suleika Jaouad, po mami Švicarka a po tati Tunižanka, htjela osvojiti svijet. Imala je toliko puno sjajnih planova. Bila je friško zaljubljena te je otišla je u Pariz u potrazi za poslom reporterke i novinarke. Dečko Will je ubrzo došao za njom. Ali, odjednom se našla na sasvim drugačijem bojnom polju. Počelo je sa svrbežom u nogama koji se ubrzo proširio po cijelom tijelu pa je satima drijemala i bila potpuno iscrpljena. Vratila se u rodni New York k roditeljima da bi joj, nakon temeljitih pretraga, rekli najgoru moguću dijagnozu: leukemija, najakutniji oblik i najopasniji. Odjednom se Suleikin život zaustavio i sljedeće četiri godine provela je u bolnici, podvrgnuta uzastopnim kemoterapijima i transplantaciji koštane srži. Svoju borbu za život dokumentirala je u nagrađivanoj i vrlo čitanoj kolumni New York Timesa, Life Interrupted. Nakon 1500 mukotrpnih dana smatrala se izliječenom. Ali kako se uspjela vratiti u svijet koji je napustila? Kako uopće povratiti izgubljeno? Kakav je učinak bolest imala na njezinu vezu s dečkom Willom? Tko joj je na kraju dao najviše snage da izdrži? Tko su drugi ljudi oboljeli od raka koje je upoznala?
photo: New York Times
Kako bi dobila odgovore na mnoga pitanja koja su je "obuzela", zajedno sa svojim udomljenim terijerom Oscarom, Suleika je krenula na put kroz SAD u starom kombiju koji je netom nakon izlječenja naučila voziti. Ono što je naučila na tom putu i u susretima s drugim ljudima osjećala je kao najveći dar u životu. Zato što je granica između zdravih i bolesnih propusna za sve nas, a većina će tijekom svog života putovati amo-tamo između kraljevstva zdravih i kraljevstva bolesnih. Suleikina priča je toliko dirljiva kronika borbe za opstanak ali istovremeno i izjava ljubavi snazi i čaroliji novih početaka. Bolest je usamljena, čak i ako ste okruženi svojim najmilijima. Kad si dugo bolestan, izgubiš sve što te definira, bolest ti oduzima identitet. Osjećaj izoliranosti je toliko okrutan da ga ne možeš prestati osjećati ni kad sve završi. Čim čovjek dobije dijagnozu mozak prelazi u "mode" preživljavanja. Kako možeš, kad službeno ozdraviš, reći svom mozgu da je opet sve u redu, samo tako? Kako možeš sebi reći: "Vraćam se u svoj život, tamo gdje sam stala, a istovremeno se sve - osim tebe - nastavilo kretati. Što kad se život zauvijek promijeni, i kada više ne želiš raditi stvari koje si radio, planirao i sanjao prije bolesti? Što kada si nakon bolesti sasvim druga osoba? Veliki sam fan autobiografija i autentičnih životnih priča poput ove. Knjiga me jako dotakla i od sada pratim Suleiku na facebooku i instagramu. Divim joj se zbog njezine snage i ustrajnosti i gajim najdublje suosjećanje s njezinim životnim iskustvom. Ova knjiga me obogatila, osnažila i potvrdila da bolesti ima na tisuće, a zdravlje je samo jedno.
Prevela: Jelena Grobenski
