Čuvarice tajni – Lara Prescott – knjiga kao moćno borbeno oružje
Obožavam ovu knjigu! Kakav spoj drame, ljubavne priče, napetice i književnosti. Osvojila me već nakon čitanja prvih dvadesetak stranica. Jednostavno miriše na dobro.
Kronologija uspjeha ovog romana fascinantna je kao i knjiga. Privukla je pozornost i prije nego što je objavljena u SAD-u i to ne samo zato što je odabrana za knjiški klub Reese Whiterspoon. Lara Prescott dobila je ima po ljubavnici doktora Živaga – remek djelu nobelovca Borisa Pasternaka po kojem je 1960. snimljen film u režiji genijalnog Davida Leana s prezgodnim Omarom Sharifom u naslovnoj ulozi za kojim su patile sve generacije žena. Upravo kroz fascinaciju doktorom Živagom i njegovim ljubavnim životom autorica je stvorila impresivnu povijesnu priču o ratu, politički ideološki podijeljenom svijetu, progonu, špijunaži, ali prije svega o snazi i pobjedi ljubavi. Kroz čitavu knjigu provlači se moć žena koja nije uvijek vidljiva i očita. Glavne junakinje su špijunke, hrabre i lukave koje se znaju služiti inteligencijom i šarmom da bi "iskopale" što više tajni od moćnih muškaraca. Sally je ta iskusna špijunka koja je zanat brusila diljem svijeta, dok je Irina početnica koja brzo uči. Misija je bila prokrijumčariti knjigu, a danas književni klasik "Doktor Živago" iz SSSR-a u Ameriku. Istinita je to priča a objavljena je kod nas i sjajna knjiga "Afera Živago" u kojoj autori Peter Finn i Petra Couvée otkrivaju kako je CIA u SSSR i istočnu Europu rasparčala više od deset milijuna knjiga i časopisa pa tako i knjigu Pasternaka koja je prvo tiskana u Italiji, zbog koje je dobio Nobelovu nagradu koju je morao potom odbiti. Knjiga je bila moćno borbeno oružje – CIA je krijumčarila zabranjene publikacije na Istok brodovima i željeznicom, darovala ih sovjetskim turistima, dužnosnicima i studentima na proputovanju – a intelektualni rat potrajao je sve do kraja 1991. Pasternak je pao u nemilost sitnih činovnika, među njima i pjesnika, i iako je Staljin rekao da ga ne diraju, veliki sovjetski aparat zastrašivanja radio je svoje. Prvo, talijansko izdanje izašlo je 1957. a izdavač Giangiacomo Feltrinelli objavio je roman života. Naravno, i njemu su prijetili sovjetski agenti, ali čvrsto je odlučio objaviti roman koji će vrlo brzo osvojiti svijet. Danas znamo i da je CIA roman 1958. objavila na ruskom jeziku i prokrijumčarila ga u SSSR, gdje je razgrabljen na crnom tržištu, a čitao se poskrivećki.
Za vrijeme hladnog rata knjige su korištene kao oružje, a Pasternakov roman bio je jedno od njih. Iako su riječi Borisa Pasternaka proglašene antisovjetskim, malo je zaista upitnih dijelova što je shvatio i sam Staljin, no za Pasternaka je bilo prekasno. Uživati u bogatstvu koje mu je roman (i filmska adaptacija) nije mogao - razbolio se i umro. No, bilo je to teško doba, obilježeno obračunom s političkim neistomišljenicima i ograničavanjem umjetničkih sloboda. Pasternak je bio svjestan da će tiskanje "Doktora Živaga" u domovini biti nemoguća misija jer su ga već stavili na led pa je životario u selu Peredelkino zajedno sa svojim kolegama po peru. Otpor koji su imali zaustavljen je odvođenjem Isaaka Babela kojeg je NKVD nakon mučenja ustrijelio.
Lara Prescott oslanja se na odobrene dokumente CIA-e za svoj roman, ali njezin je prikaz mnogo više od pukog opisa pažljivo zabilježenih radnji. "Čuvarice tajni" nas tako vrlo smjelo, kroz poglavlja vode od Istoka prema Zapadu i od Zapada prema Istoku gdje je uhićena ljubavnica književnika Borisa Pasternaka kako bi se spriječilo objavljivanje "Doktora Živaga" jer je utvrđeno da je knjiga antisovjetski nastrojena. Dok čitamo poglavlja o događanjima na Istoku, pratimo dugogodišnju i fatalnu vezu oženjenog Pasternaka s njegovom ljubavnicom i muzom Olgom Ivinskajom. Olga je zbog ljubavi prema ruskom književniku provela tri godine u logoru. Iz dva braka imala je dvoje djece, a ostala je trudna i s Borisom ali je pobacila kad su je uhitili. Puštena je 1953., a nakon Borisove smrti ponovo su uhitili nju (i njenu kćer) pod optužbom da je bila veza između Pasternaka i zapadnih izdavača te da je švercala stranu valutu. Sovjetske su vlasti tiho pustile kćer Irinu iz zatvora 1962., a Olgu 1964. odslužila je četiri od osam godina i zapravo je bila kažnjena jer je voljela Pasternaka. Strašno! Recimo i da je na kraju rehabilitirana pod Gorbačovom, napisala je autobiografiju, i umrla 1995. s 83 godine. Nikada nije dobila natrag Borisove rukopise koje joj je oduzeo NKVD.
No ono što je ostalo zabilježeno je ljubav Borisa i Olge – ona je bila njegova muza, kao Anna Kern Puškinu, ili Isadora Duncan Jesenjinu. Na kraju, njezina je kćer Irina Emelianova emigrirala u Francusku i objavila knjigu uspomena 1985. u kojoj je opisala maminu ljubav s ruskim pjesnikom i piscem. Vratimo se romanu. Strah u kojem su živjeli i Boris i njegova obitelj i Olga bio je gotovo opipljiv. Automobil tajne službe mogao je svakoga treba stići u Peredelkino i odvesti ga u mrak. Istovremeno se Zapad oslanjao na mogućnost okretanja rata u svoju korist slanjem reprinta natrag u Rusiju i manipuliranjem javnim mnijenjem. S jedne strane, živahne daktilografkinje američkih agencija, zaposlenici tajnih službi i špijuni starih škola stvaraju dobru atmosferu. S druge strane, postoji velika simpatija i razumijevanje za ruski narod. Tihe svakodnevne scene i zastrašujuće igre moći opipljivo približavaju ljudske sudbine. Sally Forrester i Irina Drozdova planom obavještajne agencije CIA dobile su zadatak života - prokrijumčariti knjigu iz Sovjetskog Saveza. Iako su obje imale najbolje obrazovanje, ženama se tada nije vjerovalo da bi mogle napraviti špijunsku karijeru kao što je to bilo dopušteno muškarcima. Njima je bilo dodijeljeno tipkanje bilješki razgovora, no njihovo lukavstvo i sposobnosti su se pokazale itekako efikasnijima. Knjiga me je inspirirala da ponovno proučim taj period povijesti, da se podsjetim na ruske klasike, živote ruskih pisaca i njihovo stvaranje. Knjiga vas tjera na istražiivanje. Današnje obračunavanje s političkim neistomišljenicima i ponovno ograničavanje umjetničkih sloboda upozorava na ponavljanje povijesti. moja je preporuka: svakako čitati. Naglašava se ljudska strana uz mnoštvo emocija i na duševan način. Čovjek se neprestano pita je li to zaista moglo biti tako. Čitajući dobivate dirljivu, zanosnu priču koja pruža vrhunski književni užitak.
Prevela: Lidija Milenkov Ečimović
