3 pitanja o novoj knjizi za Mira Morovića

Kako ste došli na ideju za knjigu "Djeca slijepoga kovača"?

Sama ideja romana nije mi pala napamet u trenutku kada sam počeo pisati. Zapravo, nisam ni pomišljao da će to jednog dana biti moj prvi roman. Nikada prije nisam napisao ništa ozbiljno, ali knjige sam oduvijek volio čitati. Jednog sam jutra odlučio pisati nešto iz čiste dosade, tek da vidim kako bi izgledalo stvoriti uvod u nekakav roman. I tako se rodila pričao kojoj sam intenzivno razmišljao nekoliko godina.

Kako ste istraživali temu?

Istraživanje teme za ovakav tip kriminalističkog romana u današnje doba i nije pretjerano velik problem. Većinu podataka i informacija koje su mi bile potrebne pronašao sam na internetu. Do nekih sam saznanja i informacija dolazio čak i sasvim slučajno pa sam ih tek naknadno odlučio ubaciti u radnju. Inspiracija je svugdje.

Koji su dijelovi knjige bili najzahtjevniji za pisanje?

Teško je to procijeniti. Sve ovisi o tome koliko inspiracije imam u trenutku pisanja. Ima dana kada ne mogu pronaći riječi  za nešto što je vrlo jednostavno, a ponekad, ako sam dovoljno koncentriran, riječi dolaze same. Moglo bi se reći da mi je najteži, ali i najslađi dio posla smišljati obrate radnje, a oni su jedan od najvažnijih elemenata kriminalističkog romana.Često sam opterećen je li ono što sam napisao i osmislio dovoljno dobro. Stoga je bilo i mnogo brisanja za koje sada smatram da su jako bitan dio kreativnog procesa.   Miro Morović svojim je romanom „Djeca slijepoga kovača“ vratio povjerenje publike u krimić domaćeg autora. Mladi Splićanin volio je čitati krimiće, a svoj roman počeo je pisati neočekivano kada je na nekoliko dana ostao bez televizora. „Djeca slijepoga kovača“ pomalo je mističan krimić kakav bih i sam volio čitati, izjavljuje Miro Morović, inače pravnik po struci, zaposlen u obiteljskoj tvrtki. Kao spisatelja ohrabrio ga je i sam Jo Nesbo koji je vidio recenzije „Djece slijepoga kovača“ i zatražio kontakt autora. Miro Morović pisao je svoj prvi roman tri godine, a ima naviku pisati u kafićima, u žamoru i uz glazbu, dok kod kuće u tišini nema inspiraciju. Budući da nakon završetka prvog romana, nastavlja pisati, publika s nestrpljenjem očekuje novi nastavak. Uz Jana Bolića („Težina stvarnosti“) i Zorana Lisjaka ("Savršeni ustroj"), Miro Morović  još je jedan domaći autor koji piše kriminalističke romane koji se ni po čemu ne razlikuju od krimića stranih pisaca.