3 pitanja o novoj knjizi za Borisa Vukića

1. Kako ste došli na ideju za knjigu "Osnivači, nasljednici, menadžeri"?

U posljednjih deset godina, na početku iz mjeseca u mjesec, a sada bukvalno iz dana u dan susrećem se s osnivačima, nasljednicima, menadžerima koji traže odgovor na pitanje "Kako dalje?". Pobrojanima se u poslednje vreme priključuju i ostali – članovi obitelji, zaposleni, kupci, dobavljači, bankari... s pitanjem „Što će biti s njima?“. Zbog godina osnivača i biologije, tema prijenosa s generacije osnivača na sljedeću na našim prostorima postaje sve aktualnija a nema ni usmenih ni pismenih predaja. Nešalim se kada kažem da je knjiga nastala i zato što mi je postalo naporno ponavljati priču o nužnosti četiri pripreme i koracima koji se u njima nalaze. Danas mi je lakše - izvolite pročitajte pa što nije jasno pitajte.

2. Kako ste istraživali temu?

U početku čitajući mnogobrojnu i mnogostranu literaturu iz razvijenih zemalja koja uglavnom govori o tvrtkama koje postoje stotinama godina i njihovim iskustvima. No tu je rijetko bilo odgovora na ono što nas muči – prvi prelazak i odlazak kompanije iz ruke osnivača. Najviše materijala i ideja stekao sam radeći na profesionalizaciji kompanija i vodeći obiteljske forume. Najiskrenije uvide dobivao sam razgovarajući s voljnim i nevoljnim naslednicima kroz Klub 2040 i šapćući s osnivačima o njihovoj dilemi vodilji - Kako učiniti najbolju stvar za tvrtku i biti pravedan prema djeci.

3. Koji su dijelovi knjige bili najzahtjevniji za pisanje?

Najzahtjevnije nije bilo što, nego kako. Dosta vremena sam potrošio da ne pišem „ozbiljnu“ stručnu knjigu. Srećom, nakon duge borbe predao sam se i odustao. Cijeli svoj profesionalni život trudim se da o ozbiljnim stvarima govorim na „lak“ način, sa željom da me svi razumiju i hodam po ivici da sam neozbiljan. Uvjeren sam da se porcija ozbiljne i nerijetko bolne teme lakše proguta ako je začinjena jednostavnim riječnikom i dozom humora. Zahtjevno je pisati s najboljom namjerom da nekog otrijezniš, a da ga ne uvrijediš. Pišem s uvjerenjem da se teme iz prakse i života mogu samo jednostavnim jezikom vratiti u praksu i život kako bi se dijelile i bile učinkovite. Nije lako bilo ni stati i reći "sad je dosta, ovo je dovoljno za prvo izdanje". Od tada hvatam bilješke za drugo dopunjeno ili za novu knjigu.

 

Boris Vukić predstavio je pred prepunom zagrebačkoom knjižarom Hoću knjigu Megastore svoju novu knjigu "Osnivači, nasljednici, menadžeri", koja je istodobno objavljena u Hrvatskoj i u Srbiji. U knjizi opisuje pripremu za prijenos tvrtke s osnivača na profesionalne menadžere i nasljednike, što je danas problem pred kojim se nalaze desetine tisuća poduzeća u Hrvatskoj, kao i u drugim tranzicijskim zemljama u kojima je početkom devedesetih nastao bum pokretanja poduzeća. Boris Vukić partner je i jedan od osnivača Adizes Southeast Europe (ASEE) i Senior Associate Adizes Institute USA na kojem je 1995. certificiran za vođenje organizacijskih promjena. Okupio je više od 120 članova u Klubu 2040, koji je pokrenuo 2015. godine, a čine ga pripadnici druge generacije u kompanijama iz Srbije, BiH, Hrvatske, Makedonije i Crne Gore. Od početka je partner ’Kluba obiteljskih tvrtki’, koji je iste godine pokrenuo poslovni tjednik "Lider" u Zagrebu. S novosadskom adresom u osobnoj iskaznici Boris Vukić živi i radi na prostoru koji se nekad zvao Jugoslavija.