Vječni sin - Cristovao Tezza

Izdavač: Ljevak Ljudska drama jednog oca koju proživljava suočen s rođenjem hendikepiranog djeteta. Prvi put čitam jednog brazilskog pisca. Cristovao Tezza jedan je od najuglednijih suvremenih brazilskih pisaca, dobitnik pregršt književnih nagrada, a nakon što pročitate ovo remek djelo shvatite da su sve pohvale opravdane. Ovo je dirljiva i hrabra autobiografska priča lišena patetike i samosažaljenja. A upravo takve obožavam. Kroz njih kao da rastem, učim i sazrijevam. I ja sam majka troje djece i u puno opisa doživljaja i emocija sam se i sama našla. Koliko nam je važno da su nam djeca zdrava, inteligentna i samostalna ne moram posebno naglašavati. Cristovao s dvadesetosam godina postaje prvi put otac. Nakon što svoju ženu dovede u rodilište počinje slatko isčekivanje. Vodenjak je puknuo i porod samo što nije počeo. Cristovao prolazi kroz sve one strahove i brige koje, kao roditelji, imamo u takvim trenucima. Jedva čeka da mu pokažu njegov „smotuljak“ i zna da će se odmah zaljubiti u svoje dijete. To je uloga koju svi igramo – tjeskobni otac, sretna majka, uplakano dijete, nasmiješeni liječnik, svi čestitaju i sve se, neizbježno, vrti oko bebe. U to vrijeme Cristovaoa brinu i egzistencijalne brige. Nema posao, ni kuću, ni mir. Ali, tješi se da sada barem ima sina. Majka je vrlo dobro, a dijete će uskoro vidjeti. Sreći nema kraja. A potom šok i nevjerica. Liječnik odmotava „smotuljak“ da im pokaže sina koji se rodio s Downovim sindromom. A tu je i rodbina. Pedijatrov glas bode njegove uši: „....neke karakteristike.....važni znakovi....opisat ćemo ih. Pogledajte oči, imaju nabore u kutovima, i kose su...mali prst na ruci savijen je prema unutra....stražnja strana lubanje je plosnata....mišična hipotonija...niski položaj ušiju i.....“ Njegov toliko iščekivani sin ima „mongolizam“, obilježja trisomije 21. kromosoma koja se još naziva Downovim sindromom. U trenu shvaća da mu se dogodilo nešto nepopravljivo i da se vrijeme više ne da vratiti. Odbija gledati na krevet do njega i zapanjen je neočekivanim prokletstvom. Cristovao je brutalno iskren u svojim opisivanju prvih misli i dojmova. Zna da ovo neće imati kraj. Shvaća da za njega nema više „normalnog života“. Iskreno opisuje kako se hvata u koštac s vlastitom slabošću i sramotom. Ali, nema druge nego krenuti je i - pobijediti. Nakon početnog šoka otac  kreće u novi svijet satkan od beskrajnih liječničkih konzultacija, pregleda i terapija. Život polako ulazi u normalu iako tjeskoba, frustiranost i krivnja ne jenjavaju. Ravnotežu je moguće dohvatiti tek uz pomoć bespoštednog suočavanja s vlastitim slabostima i nedostacima. Cristovao nježno životnu priču svog  sina Felipea dodaje svojoj priči i nerazdvojno ih spaja. Felipe živi u vječnoj sadašnjosti i postaje izvanredan mladić, a otac i dalje teži za „normalnim životom“ koji mu je stalno izvan dohvata.  Nema patetike niti prikrivanja istine. Sve se pretvara u izvanrednu priču kako se čovjek uči poniznosti i bezuvjetnoj ljubavi uz već poznatu istinu da se uvijek vrijedi boriti i vjerovati. Istinski nezaboravno remek djelo koje nam pruža bolje razumijevanje obitelji, očinstva i ljubavi.   Cristóvão Tezza (1952.) jedan je od najuglednijih suvremenih brazilskih pisaca. U Portugalu je studirao portugalski jezik i književnost a doktorirao je u Sao Paolu 2002. godine. Autor je nekoliko udžbenika iz lingvistike. Za roman „Kratki prostor između boje i sjenke“ dobio je prestižnu brazilsku književnu nagradu „Machado de Assis“, a roman „Vječni sin“, koji je objavljen na dvadesetak jezika, dobio je pregršt nagrada, između ostalih i „Zaffari & Bourbon“ 2009., „Portugal Telecom“ 2008.,  „Sao Paolo de Literatura – Melhor Livro do Ano“ 2008.,  „Jabuti – Melhor Romance“ 2008.,  „Bravo“ 2008., APCA 2007...