Slučaj Danil Harms - Goran Stojičić – roman sastavljen od priča u kojima ljubav zauzima poseban status

Goran Stojičić, u međuvremenu moj omiljeni srpski pisac i prijatelj,  u svojoj drugoj knjizi čudnog naziva „Slučaj Danil Harms“ nastavlja nizati književne vinjete kroz prizore ljubavi i života na bizaran način. Njegove  priče naizgled nemaju veze jedna s drugom ali na kraju ih autor skoro pa nevidljivim sponama ipak povezuje tako da svoju  novu zbirku kratkih ljubavnih prizora ovaj puta proglašava romanom. Sada znam da Goran ne može pisati ni o čemu  drugome nego o ljubavi, našoj najuzvišenijoj emociji zavirujući pri tome  u živote ljubavnih parova. Goran bi trebao imati pedeset i dvije riječi za ljubav kao što  Eskimi imaju pedeset i dvije riječi za snijeg jer im je bio važan, a upravo  toliko je Goranu važna ljubav. Goran osjeća da je ljubav  ono presudno važno što nedostaje u našim životima – duboka glad i žeđ za više ljubavi, za više smisla, više povezanosti i više energije. Tu čežnju Goran opisuje kao duboko tjelesnu. Jer ljubav je esencijalna hranjiva tvar za kojom žude sve naše stanice od jagodica na vrhovima prstiju preko grudiju, bokova pa sve do nožnog palca.  Ljubav hrani naša tijela kao što sunčeva svjetlost hrani biljke te im omogućava cvjetati jer naša tijela su građena za ljubav. Goran bilo koju drugu pozitivnu emociju – radost, zabavu, zahvalnost ili nadu  pretvara u trenutak ljubavi koja se osjeti u bliskoj povezanosti s drugom osobom. Zbog ljubavi se osjećamo najviše ljudski. Svatko od nas jača s gomilanjem naših trenutaka ljubavi. Kad smo uistinu povezani s nekim, naše povjerenje u tu osobu raste, naš odnos i naša odanost se produbljuju te s tom osobom želimo provoditi što više ugodnog vremena. Tako je to i s Goranovim knjigama. Ljubav njegovim riječima daje energiju i pokreče ih. On jednostavno kroz svoje pripovijedanje o ljubavi kod čitatelja aktivira prirodne valove oksitocina, hormona ljubavi. Zato su mu  knjige tako popularne i tražene, a promocije tako posjećene. Stigli su do kreveta. Ona bosim koracima, koji su stali tamo gde se put završio, kojim ju je pratio u cipelama čiji su đonovi prekrili njene bešumne tragove, sem poslednja dva koji će ostati kao jedini dokaz da je prošli život imala opraštajući se od njega tabanima svojim. „Ne vidiš ništa?”, izgovorio je dok joj je na potiljku vezivao drugi nežni čvor koji je snažno dodirivao prvi, prstima bojažljivim od nepoznatog, ali sigurnim zbog nje i malo tužnim zbog kvarenja frizure koju je obožavao od prvog susreta. „Ne vidim ništa”, odgovorila je tiho Želimsve kroz Milenina usta pazeći da se Plašimse ne probudi u trenutku koji je tek trebalo da se desi, u bućnosti koja je oblaporno čekala svoj nevini početak." odlomak iz romana „Slučaj Danil Harms”. Mogućnosti za ljubav je mnogo. Na vama je da se hranite njima.Biokemičar ljubavi Goran će vam u tome pomoći. Roman Slučaj Danil Harms je  grafički uobličio Slavimir Stojanović Futro, najbolji srpski grafički dizajner što knjizi daje dodatnu energiju. Goran i Slavimir su u međuvremenu kao dva brata blizanca.