PRIČA ZAVRŠAVA S NAMA – Colleen Hoover - "Ne postoje loši ljudi. Svi smo mi samo ljudi koji ponekad rade loše stvari"

Ova knjiga na prvu djeluje kao tipična ljubavna priča, ali ona je zaista mnogo više od toga. Mlada, hrabra i simpatična Lily Bloom, samozatajni Atlas i šarmantni neurokirurg Ryle morali su proživjeti toliko loših stvari u svojim mladim životima i ostaviti ih za sobom, da to čitatelja ostavlja bez riječi, a oči nam napune suzama. Svaki od njih mora nositi svoj dio tereta iz djetinjstva i to im određuje život, ali ne znači da ih čini manje odgovornim za njega. Colleen Hoover stavlja svjetlo reflektora, i naše pažnje, na vrlo ozbiljne teme koje se rijetko obrađuju u ovom žanru. Ne želim vam nikako prepričavati radnju da vam ne pokvarim užitak, iznenađenje i efekt čitanja, ali vam želim reći da su me događaji više nego preuzeli. Zanimljivo je reći da i  Ellen DeGeneres igra važnu ulogu u ovom romanu. Sada, nakon što sam završila s čitanjem, nedostaju mi i Lily i Allysa i Atlas i Ryle. Željela bih i dalje biti dio njihovih života, družiti se s njima i svjedočiti što se s njima dalje događalo. Autorica se koristi jednostavnim, a opet dovoljno poetičnim književnim jezikom. Ali, ako je jezik lagan, tema i poruka ove knjige to nisu. Na mnogo načina ova je knjiga drugačija do svih prethodnih Hooveričinih, a ponajviše zato jer je napisana na temelju njezinog osobnog iskustva. Prije svega je napisana  za žene koje trpe zlostavljanje bilo psihičko bilo fizičko ali i za sve one ljude koji ne razumiju logiku razmišljanja zlostavljanih žena. To nisu slabe osobe, a i ništa nije niti crno niti bijelo kao što se doima izvana. Žena kada je u takvoj teškoj situaciji obično nema potporu društva pa čak niti svojih najbližih. Nema dovoljno dobro utočište, jer kad tad mora izaći iz njega. Nema državne potpore. Ostavljati takve muževe izuzetno je riskantno i ekonomski nesigurno. Prikriveni agresivci su obično u društvu šarmantni, simpatični i omiljeni. No, neke žene uspiju na kraju razbiti obrazac zamjeranja prije nego on razbije njih same. Svaka situacija je drugačija i svaki je ishod različit. Zlostavljane žene neće spasiti drugi muškarac - neki princ na bijelom konju, neće niti pravda, niti zakon. Svaka žena može spasiti samo samu sebe znajući da je čekaju poteškoće svih vrsta uz dodatni stres samohranog majčinstva. A za to treba mnogo, mnogo hrabrosti. Autoričina majka i autorica sama bile su žrtve nasilja tako da je knjiga napisana i po vlastitom iskustvu. Držat će vas od prve do zadnje stranice. No, naglasit ću i da nije negativna i da nije depresivna. Isto tako je važno razumjeti da je zlostavljanje problem u cijelom svijetu i da nije ništa bolje u Americi, u Njemačkoj, u Aziji nego li kod nas u Hrvatskoj. Uvijek je osoba ta koja mora pronaći izlaz iz "tog svog pakla" i potegnuti na najjače. "Ne postoje loši ljudi. Svi smo mi samo ljudi koji ponekad rade loše stvari" mudra je izreka koja se provlači kroz cijeli roman.