Jedno u drugom – Monique Schwitter - crnohumorna ljubavna autobiografija

Ova knjiga privukla me je od prve stranice, zapravo od prve rečenice: „Kad iznenada počneš googlati svoju prvu ljubav……“.   Priča se vrti oko žene u njezinim četrdesetim godinama života koje je po profesiji spisateljica, glumica i kazališna režiserka.  Rođena je u Švicarskoj, a živi s mužem i dvoje male djece u Hamburgu. Jedne večeri iznenada počinje  googlati svoju prvu ljubav. Djeca napokon spavaju, pas nepomično leži kraj njezinih nogu, a muž u svojoj sobi sređuje mailove. Žena kojoj ne znamo ime u tražilicu ukucava ime – „Petrus“. Ono što saznaje ostavlja je bez daha. Pronalazi obavijest o njegovoj smrti. Njezina prva ljubav je prije par godina počinila samoubojstvo. Petrus je skočio s osmog kata. Oduvijek je bio opsjednut letenjem i slobodnim padom. Žena se počinje prisjećati njihove ljubavi, onih dana njihovog „prvog puta“, njihove prve zajedničke zime i proslave Božića kod prijateljevih roditelja. Šok povodom saznanja o smrti svoje prve ljubavi u naratorici izaziva znatiželju i ona se počinje sjećati svih svojih ljubavi i muškaraca koji su na neki način obilježili njen život. To nisu nužno muškarci s kojima je bila u seksualnoj vezi. Ono što slijedi je poput kazališne predstave ali u obliku romana. U dvanaest zanimljivo napisanih poglavlja ona nas upoznaje s dvanaest njenih muškaraca – metaforički – 12 apostola (Petrus, Andreas, Jakob, Johannes, Thomas, Nathanael, Phillip, Mathie, Simon, Tadeusz, Jacob mladi). Jedino nam ne imenuje zadnjeg „apostola“ – a to bi po logici stvari trebao biti Juda. Unutar tih priča ona se stalno osvrće i na sadašnjost. Tako saznajemo da joj je brak u krizi jer muž je ovisnik o kocki i klađenju. Njene su priče na neki način podsjetnik putovanja ljubavi i života. Uz tu jednu posebnu razigranost i puno čežnje, zajedno sa spisateljicom istražujemo što je prava ljubav, tko su muškarci u njezinu životu, kako ljubav dolazi i odlazi i time se neminovno poistovjećujemo s naratoricom. Za mene je zaključak ove knjige da su svi ljudi koji su prošli kroz naše živote ostavili neizbrisive tragove i na neki način su nas formirali. Oni su poslani da nas nečemu nauče. Monique Schwitter rođena je 1972. u Zurichu, a od 2005. živi i radi u Hamburgu. U Salzburgu je studirala glumu i režiju. Članica je hamburške Slobodne akademije umjetnosti. Za svoj prvijenac „Kad sniježi kod krokodila“ dobila je Nagradu Robert Walser i Nagradu poticanja mladih književnika švicarske zaklade Schiller. Njezin iznimno uspješan roman „Jedno u drugom“ osvajio je dvije najvažnije švicarske književne nagrade: Schweizer Buchpreis i Schweizer Literaturpreis. Za mene je Monique pravo otkriće. I drago mi je da sam opet čitala jednu autoricu s njemačkog govornog područja. Izdavač: #oceanmore