Ispovijest – Jessie Burton - priča o ženi koja želi saznati istinu o svojoj majci

Kakva moć pripovijedanja!!!!! Jessie Burton zadivljuje od prve rečenice.  Iako, ruku na srce nisam ni trenutak sumnjala nakon što sam od ove autorice već pročitala dvije fenomenalne knjige – Minijaturisticu i Muzu, knjige koje se stvarno pamte. Drugo poglavlje u kojem upoznajemo tridesetčetverogodišnju Rose – glavnu junakinju ove priče, počinje znakovitom rečenicom: "Bilo mi je četrnaest godina kada sam ubila svoju majku. Do tada sam je uvijek držala negdje u pričuvi, gdje je radila nešto mnogo zanimljivije nego bila čija druga majka, i samo je čekala da joj pošaljem znak da može ponovno ušetati u moj život. A ona nikada nije bila spremna, nikada se nije pojavila." Da, mlada junakinja Rose ubila je svoju majku kad joj je bilo tek četrnaest godina, ali samo u pričama koje prepričava svojim vršnjacima. Lakše je to tako bilo podnijeti nego li priznati da je njezina majka bila priča bez odgovora. Prema riječima njenog oca majka ih je ostavila prije nego je Rose navršila godinu dana. Zato je voljela priče o bebama koje izrastaju iz biljaka ili se iz životinjskog pretvaraju u ljudsko obličje. Na kraju se počela služiti svojom nevidljivom majkom. Kad je Rose odrasla u mladu ženu, saznat će da je spisateljica Constance Holden, nekada proslavljena autorica bestselera koja je odjednom prestala pisati, posljednja osoba s kojom je Rosina majka Elise  imala kontakt prije nego što je nestala. I više od toga - Elise i Constance bile su ljubavnice. Rose kontaktira Constance jer želi konačno otkriti što se dogodilo s njezinom  majkom, ali to čini pod drugim imenom. Rose postaje Laura, Conniena asistentica – kuha joj, pomaže u svakodnevnim poslovima i prepisuje njezin najnoviji rukopis (jer Connie je već u godinama i boluje od teškog artritisa). Život njezine majke Elise s Connie postaje joj jasan u flashbackovima, te se izmjenjuje u  poglavljima  prepoznatljivim  po godini. Tako smo kao čitatelji u jednom poglavlju u prošlosti – u 1980-tim godinama, a u drugom u 2017. godini kad Rose otkriva toliko željenu istinu.  Ti skokovi iz prošlosti u sadašnjost stvaraju dodatnu napetost. Connie i Rose također razvijaju jedan višeslojni,  ovisnički odnos koji je teško razumjeti i povezati poput onog između Rosine majke i Connie. To je ono zbog čega je ova  priča toliko posebna i dokazuje da se mnoge stvari ponavljaju u životu. Jedno od glavnih pitanja i istina koje se provlači kroz ovu priču je da bismo mogli  shvatiti svoju sadašnjost i  pronaći svoju budućnost moramo poznavati   svoju prošlost! Jessie Burton nam u ovom sjajnom romanu otkriva mnoge tajne i priče koje nas sve itekako oblikuju – majčinstvo, prijateljstvo, partnerstvo, gubljenje sebe i ponovno otkrivanje sebe. Knjiga vibrira napetošću, osjećajima i empatijom. Likovi su izvrsno razrađeni i kao čitateljima nam se potpuno otvaraju. Kakva je to bila ljubav između dvije žene – starije i iskusne Connie i mlade i nevine Elise koja toliko žudila za ljubavlju i pripadanjem? Tko je na kraju bio preljubnik, a tko razaračica braka? Kada i kako se rodila Rose i zašto ju je majka napustila? Ova priča otkriva mnoge osobnosti, beskrajne nesporazume, lažni ponos i narcizam  koji je uvijek razoran i ostavlja duboke tragove u životima onih koje dodiruje. Osim toga postavlja pitanja o mnogim životnim problemima kroz koje svi prolazimo na ovaj ili onaj način, o odlukama o našim budućim životima, o vezama uključujući i one lezbijske, ali  i o neželjenoj trudnoći, majčinstvu, gubitku i izgubljenoj majčinskoj ljubavi. Nije svaka žena spremna odreći se vlastite karijere, vlastitog života u korist djeteta. Jako sam zavoljela Rose čitajući ovo knjigu. "Razarala" me njezina ranjivost, njezina glad za ljubavlju i to kako nije znala što želi početi sa svojim životom. Toliko ju je mučila nesigurnost i vječno pitanje zašto ju je majka ostavila kao malu djevojčicu.  Željela sam je pronaći, zagrliti i utješiti. Ovo nije jednostavan ili zabavan roman. On otvara mnoge bolne teme, posebno odnos i ljubav između majki i kćeri. Potiče na razmišljanje i vlastito preispitivanje. U meni je potaknuo sjećanje na moju majku, na njezinu bezuvjetnu ljubav prema meni i koliko sam zapravo blagoslovljena i sretna bila da sam imala takvu majku. Istovremeno me podsjetio koliko sam sama bila posvećena majka, puna ljubavi i nježnosti. Prevela: Davorka Herceg Lockhart