Čarobna jesen u Zagorju se ne propušta
Na malo više od pola sata vožnje od Zagreba prigrlit će vas čarobna jesen zagorskih brega, pitomih sela, najljepših zalazaka sunca i tajnovitih dvoraca koji od davnina pa sve do danas skrivaju magične priče. Među tim čarobnim bregima i najljepšem zalasku sunca krije se i jedna mala ali moćna privatna mljekara koja je dobila ime po zlatokosoj ljepotici Veroniki, žrtvi prvog zabilježenog progona vještica u Sloveniji. Legenda o Veroniki Desinićkoj povezana je s dvorcem Veliki Tabor koji se nalazi nedaleko od mljekare. Ali, krenimo redom.
Zahvaljujući gostoljubivosti domaćina, obitelji Vuglec (http://www.vuglec-breg.hr/?lang=hr), provela sam predivan vikend pun relaksacije i hedonizma upravo na njihovom čarobnom bregu – Vuglec bregu. Osim što sam uživala u udobnosti njihovog smještaja, u najboljoj domaćoj hrani i kušanju najkvalitetnijih vina krenula sam u istraživanje okolnih brega i dolina.
Prvo sam posjetila etno–selo Kumrovec (http://www.mss.mhz.hr/), najveći tradicijski uređeni prostor u Hrvatskoj i najveći muzej na otvorenome koji posjetiteljima dočarava autentičan izgled zagorskog sela s početka 20. stoljeća. U selu se nalazi oko četrdeset autentičnih obnovljenih objekata kroz koje saznajemo kako su živjeli naši stari. Seoska je to romantika na najjače. Tu su tradicijske okućnice i vrtovi, štaglji i kotci – sve vrlo šareno, veselo. Tu je i rodna kuća Josipa Broza Tita koja obnovljena stoji u središtu sela i sadrži etnografski i povijesni postav. Sve je onako kako je to nekad bilo. Na ulazu u selo nalazi se lijepo uređena gostiona „Kod starog“ koju vodi jedan simpatičan bračni par iz Zagreba. Preko tjedna rade u Zagrebu, a vikendom pomažu u vođenju restorana. U sklopu gostione nalazi se mjesto za slobodnu razmjenu knjiga koje su nazvali Knjigaona a sastoji se od dvije velike police pune dobrih naslova. Ima tu i dobrih krimića, klasika, SF literature i naravno ljubića. Svaka knjiga je zavedena, ima posebnu oznaku i broj, a entuzijazam koji taj bračni par gaji prema knjigama i čitanju je ravan mom. Tu smo se baš našli. Nakon što sam Knjigaoni darovala oko 40 novih naslova i time popunila zbirku bila sam počašćena najboljim zagorskim štruklama koje sam probala uz fini portugizac. Tak se to šika u Zagorju. U etno selo ću se sigurno uskoro vratiti. To isto preporučam i vama. Nemojte propustiti otići tamo i sve ovo doživjeti. Ponesite i koju knjigu. Za zamjenu.
Nakon Kumrovca zaputili smo se u Veliki Tabor (http://www.veliki-tabor.hr/) gdje se povijest isprepliće s legendom. Veliki Tabor jedan je od najbolje sačuvanih kasnosrednjovjekovnih i renesansnih utvrđenih gradova kontinentalne Hrvatske. Upravo je zalazilo sunce kada smo ušli u atrij dvora. Te boje koje su se tamo prelamale zauvijek će mi ostati u sjećanju. Vladao je neki poseban ugođaj. Kao da sam mogla čuti neke bivše stanovnike Dvora kako šapuću i komentiraju. Zahvaljujući vrlo stručnom i zanimljivom vodstvu etnologinje i kulturne antropologinje Kristine Pavlović saznali smo jako zanimljive detalje o tome tko je sve živio u dvorima, kako se tada živjelo, priče o pojedinim stanovnicima dvora kao i mnogobrojne legende od kojih je najpoznatija ona o Veroniki Desinićkoj i njenoj strastvenoj, ali nesretnoj ljubavi s Fridrikom II. Celjskim. Zbog nepoželjnosti njihovog braka protiv Desinićke dosuđen je progon, a iako je oslobođena optužbe, usmrćena je i tako je postala žrtva prvog zabilježenog progona vještica u Sloveniji. Svakako što prije posjetite Dvor Veliki Tabor i „uronite“ u sve ove tajnovite priče i legende.
Nakon Velikog Tabora otišli smo u brzinsku posjetu mini ali produktivnoj mljekari "Veronika" (https://veronika.hr/)koja je dobila ime po legendarnoj stanovnici dvora. Kako nikada nisam bila u jednom takvom pogonu, razgled mljekare ostavio me bez daha. Vodio nas je mladi simpatični prehrambeni tehnolog i pokazao sve faze izrade mliječnih proizvoda. Najviše me se dojmila izrada maslaca i sireva. Prostorija sa sirevima koji čekaju "svoje vrijeme" je zaista najfotogeničnija.
Nakon svih tih lijepih obilazaka vratili smo se na imanje Vuglec breg gdje nas je čekala fantastična domaća večera uz čašu najfinijeg cabernet sauvignona.
Doživi i ti jesen u Zagorju!!!!
Lepe ti je, lepe ti je, Zagorje šarene…….
Prvo sam posjetila etno–selo Kumrovec (http://www.mss.mhz.hr/), najveći tradicijski uređeni prostor u Hrvatskoj i najveći muzej na otvorenome koji posjetiteljima dočarava autentičan izgled zagorskog sela s početka 20. stoljeća. U selu se nalazi oko četrdeset autentičnih obnovljenih objekata kroz koje saznajemo kako su živjeli naši stari. Seoska je to romantika na najjače. Tu su tradicijske okućnice i vrtovi, štaglji i kotci – sve vrlo šareno, veselo. Tu je i rodna kuća Josipa Broza Tita koja obnovljena stoji u središtu sela i sadrži etnografski i povijesni postav. Sve je onako kako je to nekad bilo. Na ulazu u selo nalazi se lijepo uređena gostiona „Kod starog“ koju vodi jedan simpatičan bračni par iz Zagreba. Preko tjedna rade u Zagrebu, a vikendom pomažu u vođenju restorana. U sklopu gostione nalazi se mjesto za slobodnu razmjenu knjiga koje su nazvali Knjigaona a sastoji se od dvije velike police pune dobrih naslova. Ima tu i dobrih krimića, klasika, SF literature i naravno ljubića. Svaka knjiga je zavedena, ima posebnu oznaku i broj, a entuzijazam koji taj bračni par gaji prema knjigama i čitanju je ravan mom. Tu smo se baš našli. Nakon što sam Knjigaoni darovala oko 40 novih naslova i time popunila zbirku bila sam počašćena najboljim zagorskim štruklama koje sam probala uz fini portugizac. Tak se to šika u Zagorju. U etno selo ću se sigurno uskoro vratiti. To isto preporučam i vama. Nemojte propustiti otići tamo i sve ovo doživjeti. Ponesite i koju knjigu. Za zamjenu.
Nakon Kumrovca zaputili smo se u Veliki Tabor (http://www.veliki-tabor.hr/) gdje se povijest isprepliće s legendom. Veliki Tabor jedan je od najbolje sačuvanih kasnosrednjovjekovnih i renesansnih utvrđenih gradova kontinentalne Hrvatske. Upravo je zalazilo sunce kada smo ušli u atrij dvora. Te boje koje su se tamo prelamale zauvijek će mi ostati u sjećanju. Vladao je neki poseban ugođaj. Kao da sam mogla čuti neke bivše stanovnike Dvora kako šapuću i komentiraju. Zahvaljujući vrlo stručnom i zanimljivom vodstvu etnologinje i kulturne antropologinje Kristine Pavlović saznali smo jako zanimljive detalje o tome tko je sve živio u dvorima, kako se tada živjelo, priče o pojedinim stanovnicima dvora kao i mnogobrojne legende od kojih je najpoznatija ona o Veroniki Desinićkoj i njenoj strastvenoj, ali nesretnoj ljubavi s Fridrikom II. Celjskim. Zbog nepoželjnosti njihovog braka protiv Desinićke dosuđen je progon, a iako je oslobođena optužbe, usmrćena je i tako je postala žrtva prvog zabilježenog progona vještica u Sloveniji. Svakako što prije posjetite Dvor Veliki Tabor i „uronite“ u sve ove tajnovite priče i legende.
Nakon Velikog Tabora otišli smo u brzinsku posjetu mini ali produktivnoj mljekari "Veronika" (https://veronika.hr/)koja je dobila ime po legendarnoj stanovnici dvora. Kako nikada nisam bila u jednom takvom pogonu, razgled mljekare ostavio me bez daha. Vodio nas je mladi simpatični prehrambeni tehnolog i pokazao sve faze izrade mliječnih proizvoda. Najviše me se dojmila izrada maslaca i sireva. Prostorija sa sirevima koji čekaju "svoje vrijeme" je zaista najfotogeničnija.
Nakon svih tih lijepih obilazaka vratili smo se na imanje Vuglec breg gdje nas je čekala fantastična domaća večera uz čašu najfinijeg cabernet sauvignona.
Doživi i ti jesen u Zagorju!!!!
Lepe ti je, lepe ti je, Zagorje šarene…….
