Smola – Ane Riel – tužna i dirljiva knjiga koja jedva ostavlja zraka za disanje

Ne pamtim kada sam pročitala ovako dobar psihološki triler. Iako prvo što mi je palo na pamet na početku čitanja je da je riječ o obiteljskoj tragediji punoj  bolesti i izdaje, odanosti i brige. "Smola" je priča o načinu života obitelji Haarder na malom otoku u Danskoj, koja je  izolirana od svega i blisko povezana s prirodom. To je ujedno i opis koliko se netko može psihički i tjelesno razboljeti bez da to itko primijeti. Cijela je situacija toliko pametno i slojevito opisana, a napredak priče je toliko razoran i stravičan da je određenje da se prije svega radi o psihološkom trileru itekako prikladno. Roman koji fascinira i uznemirava. U središtu je šestogodišnja djevojčica Liv. Njezin život, njezine misli, pogled na život i smrt oblikovani su usamljenošću u kojoj živi. Odrasta gotovo potpuno divlja i tako uči koristiti svoje instinkte.

Cijelo vrijeme sam se pitala kako se takvo nešto moglo dogoditi nezapaženo ili zanemareno u društvu. Knjigu sam zbog stravičnih događaja i razvoja situacije morala odlagati. Bilo mi je mučno, i osjećala sam neku jezivu nelagodu tijekom čitanja. Radila sam stanke, ali mi Liv svo vrijeme nije izlazila iz glave. Ona živi s roditeljima Jensom i Marijom na vrhu udaljenog i malog danskog otoka. Ovo izolirano mjesto samo je uskom prevlakom, zvanom Hals (vrat) povezana sa stanovnicima malog sela Korsted. No zapravo nitko više ne zna je li Liv živa, jer su njezini roditelji svima jasno poručili da vjeruju da je poginula u brodskoj nesreći dok su bili na moru. No, Liv je dobro i ona i ostatak obitelji čuvaju tajne i žive u svom malenom svijetu koji će kad-tad morati  puknuti. Od svake tajne mi je bilo sve mučnije. Jens, otac koji je nekoć bio cijenjen stolar izrasta u morbidnog sakupljača stvari, čiji je strah od gubitka poprimio najgore i najbolesnije razmjere s tragičnim posljedicama po cijelu njegovu obitelj. U romanu se svo vrijeme provlači nježan stil pisanja jer sve što se događa u ovoj obitelji je iz ljubavi i bez ikakve zle namjere. Nitko nikoga ne mrzi, ne prezire ali prisutan je taj ogroman strah od gubitka, od oduzimanja, od odvajanja. Ništa se ne baca, sve ima svoju svrhu. Ovdje je riječ o "otrovnim roditeljima" koji su jako oštećeni u vlastitoj emocionalnoj stabilnosti i mentalnom zdravlju. Dijete s takvim roditeljima mora postati svoj vlastiti roditelj ili čak postati roditelj svom roditelju. Tako nešto se događalo i Liv. Nije imala osobu od koje će učiti i koju će moći oponašati.

Ne čudi me da je Ane Riel osvojila sve četiri važne skandinavske kriminalističke nagrade za ovaj roman jer ulazi pod kožu. Svaka čast, voljela bih pročitati više njezinih knjiga. Nevjerojatno kakvu ulogu u ovom romanu ima smola. Stabla crnogorice luče smolu na mjestima gdje su oštećena. Smola ima jako antiseptičko djelovanje. Koristi se kod liječenja rana jer uništava bakterije, a njome se balzamiraju mrtva tijela. Autorica je nevjerojatno vješto povezala smolu s obitelji Haarder. Tužno, mučno, a opet lijepo. Moja jasna preporuka za čitanje ovog vrlo posebnog trilera.