1000 dana proljeća - Tomislav Perko

Oduševio me putopis mladog  i zanimljivog Zagrepčana Tomislava Perka. Nije to "samo" putopis u smislu opisa putovanja već je mnogo, mnogo više. Rekla bih, to je "putopis" života, promjena i sazrijevanja. Tomislav studira ekonomiju i uspješni  je broker. Mlad i u skladu s godinama, bez životnog iskustva, odličan je u svom poslu - dobro mu ide prodaja dionica. Do jednog trenutka. To je trenutak kada je u cijelom svijetu krenula recesija i s time, pad burzi. Tomislav ostaje dužan 200.000 kuna, pun je briga i stresa. Prividnu sigurnost bankarskog i obiteljskog života odlučuje zamijeniti nesigurnošću ceste. Treba mu korijenita promjena i novi početak. Počinje  putovati ali autostopom i  tako obilazi pet kontinenata s budžetom od svega par eura dnevno. Stopira, spava u domovima nepoznatih ljudi čije je postelje, kauče i podove za noćenje osigurao preko servisa “Couchsurfing”.  Svira na ulici ili pomaže u nekim usputnim kafićima. Nakon pet godina gotovo neprestanog putovanja s ruksakom na leđima, privremeno se vratio u Hrvatsku i odlučio se na sasvim logičan potez - o svemu što je doživio napisati knjigu koja će pokriti pitanja o tome kako putovati gotovo besplatno, na koji način zaraditi putujući, kako pronaći sponzore, kakve reakcije očekivati od najbližih ljudi prije odlaska na daleka i dulja putovanja, koliko je siguran određeni način putovanja, zašto uopće putovati...  Osim knjige sva svoja iskustva, doživljaje i dojmove dijeli putem bloga i facebooka i na taj način okuplja velik broj pristalica i istomišljenika. Jer Tomislav prihvaća jednu  sasvim novu životnu filozofiju koju želi podijeliti s istomišljenicima. Tema ove knjige nisu samo putopisne informacije već i kako se prilagoditi novim životnim okolnostima, kako se mijenjati i prihvaćati novonastale životne situacije. Kroz cijelu knjigu se provlači i tema ljubavi koja ne zaobilazi nikoga pa ni Tomislava. Put ga je podučio poznatoj mudrosti kako nije bitan cilj nego sama potraga. "Super vam može biti svugdje", kaže Tomislav. Odvajao je vrijeme da zabilježi doživljaje o mjestima u kojima je bio jer je želio inspirirati ljude kao što su i njega drugi inspirirali. "Većina ljudi putuje bez sponzora koji su se meni sami javili nakon uspješno organiziranog natjecanja autostopom Zagreb – Istanbul" – odgovorio je za kraj, na pitanje o uspješno odrađenom marketinškom aspektu te dodao da "nema posebne planove za budućnost osim što ne želi raditi u uredu."