Za stolom s nekim junakinjama i junacima iz poznatih knjiga
Događa li vam se da se toliko udubite u čitanje pa vam se čini, čitate li na primjer neki skandinavski krimić pod snijegom, da je i vama pomalo hladno iako je vani +30 ? Događa li vam se da osjetite miris cvijeća koje opisuje neka junakinja, ili miris hrane koja dolazi na stolove naših junaka? Evo nekoliko knjiga koje nikako nemojte čitati ako ste gladni jer ćete poželjeti uvući se među stranice i nekako se probiti do stola za kojim sjede naši papirnati prijatelji…
Kao voda za čokoladu, Como agua para chocolate, Laura Esquivel
Kad Josefita Tita de la Garza kuha, ona to radi s emocijom što na kraju znači da ako je sretna, ljudi koji jedu njezinu hranu osjećaju sreću. Ali kad je tužna njena hrana ih nagoni u plač. Tita nije sretna jer po nepisanom zakonu obitelji kao najstarija kćer mora ostati uz majku i o njoj brinuti do smrti. Za Titu nema ljubavi, braka ni djece. Upoznajemo je kao 15godišnju djevojčicu koja živi s mamom Elenom i sestrama Getrtrudis i Rosaurom i usprkos zakonu Tita se na prvi pogled zaljubi u Pedra Muzquiza, a i on u nju. Pitanje je ima li dovoljno snage suprotstaviti se tradiciji i hoće li ikada pronaći komadić sreće? Jer sve što joj se događa je na rubu eksplozije, baš kao voda za čokoladu koja se u Meksiku priprema s kipućom vodom, a ne s mlijekom. Otuda i naslov. A što jedu? Pržene buñuelos, prepelice s ružinim laticama, kobasice chorizo, chilies u umaku od lješnjaka, puretina u umaku od badema sa sezamovim sjemenkama… Tita famozno kuha.
Babettina gozba, Babettes gæstebud, Karen Blixen/Isak Dinesen
U malom norveškom mjestu Berlevåg s prekrasnim raznobojnim drvenim kućicama u 19. st se život odvija po pravilima luteranskog strogog pijetizma. Tu žive sestre Martina i Phillippa, prelijepe kćeri pobožnog svećenika koje su žrtvovale svoje mladenačke strasti za vjeru i dužnost. Iako su imale mnogo udvarača i prosaca obje su odbile brak: Martine je odbila švedskog časnika, a Philippa baritona Pariške opere. I nakon smrti oca one su predane bogobojaznom režimu života. U mjesto dolazi Babette Hersant koja bježi pred građanskim ratom u Francuskoj. Pojavljuje se na kućnom pragu sestara s pismom Philippinog negdašnjeg prosca koji im predlaže da ovu ženu uzmu kao domaćicu. Sestre nemaju novaca, a Babette pristaje raditi besplatno. Punih 14 godina ona kuha bezlične obroke, a cijelo to vrijeme njezin prijatelj u Parizu uplaćuje loto. Kad osvoji 10 000 franaka ona taj novac ne iskoristi za povratak u Pariz već za pripremu večere za sestre i kongregaciju povodom stogodišnjice rođenja davno umrlog oca pastora. Sestre prihvaćaju njezinu ponudu za "pravu francusku večeru", a Babette dogovara sa svojim nećakom da u Parizu obavi kupovinu namirnica. Kako stižu razni nikad prije viđeni sastojci i započinju pripreme, sestre se počinju brinuti da će obrok postati grijeh senzualnog luksuza, ako ne i neki oblik vraga, a i mještani su zbunjeni i prestrašeni. Ipak i sestre i mještani se dogovore da će pojesti, ali o užitku koji bi mogli osjetiti neće reći ni slova. Tko je ta neobično nadarena Babette koja je užasnula ovaj pobožni gradić? Nitko nema pojma da je ona bila slavljena kao najveći kulinarski genij. Dolazi i poseban gost i večera može započeti – juha od kornjače, heljdine palačinke s kavijarom i vrhnjem uz Veuve Cliquot, prepelice, deserti iz snova…. Dirljiva i prekrasno napisana pripovijetka poslužila je i za sjajan film, no naravno, preporuka je da prvo čitate, a onda gledate.
Može i bez kavijara, Es muss nicht immer kaviar sein, Johannes Mario Simmel
Koji je ovo bio hit! Thomas Lievan nikada nije želio biti ni postati tajni agent upada u niz avantura, a te ludo smione pustolovine i iskušani kuharski recepti rušile su rekorde čitanosti. Austrijanac koji je čitateljima postao poznat upravo po ovom romanu po zanimanju je bio elektroinženjer, ali je zamijenio zanimanje i kao reporter je počeo raditi 1950. Svoj je najslavniji roman napisao deset godina kasnije. Glavni junak bi radije uživao u hrani i ženama nego li se nadmudrivao s njemačkim, britanskim, francuskim i američkim kolegama. A što se nudi? Juha Lady Curzon, piletina s paprikom, salata Clara i riža, kolač s jabukama… mljac!
Kafkina juha, Mark Crick
Zamislite da možete otputovati u prošlost i da vam danas kuha Jane Austen, Franz Kafka ili Homer. Što bi pripremili? Kakva bi to večera bila? Prezgodna knjiga koja će vas osvojiti djelo je londonskog fotografa i književnika koji predstavlja četrnaest recepata glasovima najvećih svjetskih pisaca. Crick je kao dječak bolovao od astme i bio prisiljen boraviti u kući pa je tada otkrio dvije strasti – kuhanje i čitanje. Treba napomenuti kako je recepte Mark skupio od prijatelja jer nekako nam miso juha ne ide uz Kafku, pogotovo jer je krumpirova gusta juha praški i češki specijalitet kojem je teško odoljeti.
Knjiga o soli, The Book of Salt, Monique Truong Binh, vijetnamski kuhar bježi iz Saigona 1929. s idejom da će biti pomoćnik u brodskoj kuhinji. S tom odlukom baca sramotu na svoju obitelj. Dok mu u ušima odzvanjaju vrijeđanja i poruge oca koji ne može prihvatiti da je njegov sin gay, Binh ne odustaje od svog sna i javlja se na oglas za kuhara u jednoj pariškoj kući. Ali, ne bilo kojoj, već slavnoj kući Gertrude Stein i Alice B. Toklas u čijem se salonu okupljaju umjetnici. Binh je kuhar, ali i promatrač svojih "Mesdames" i njihovih uglednih gostiju. Kad Gertrude i Alice odluče otputovati u rodnu Ameriku, pred Binhom je veliko pitanje: hoće li ih on, samonametnuti "prognanik", pratiti u još jednu novu zemlju, vratiti se u rodni Vijetnam ili Pariz učiniti svojim domom? Prvijenac vijetnamsko-američke glumice zgodna je ideja iako nije moguće da bi njemu ili ikome Alice ikada prepustila kuhaču.
Kuharica Alice B. Toklas, The Alice B. Toklas Cook Book, Alice B. Toklas
A tko je Alice? Ukratko, jedna od najprodavanijih kuharica svih vremena je "Kuharica Alice B. Toklas". Ne samo zbog Hashis Fudge kolačića u koje osim začina, voća i oraščića ide i kanabis, već zbog poznate priče: Alice B. Toklas bila je vrsna kuharica oko čijeg su se stola okupljali najpoznatiji umjetnici i pisci tog vremena. Alice je bila ljubav života Gertrude Stein i nesklona pisanju prvo je završila u Gertrudinoj knjizi "Autobiografija Alice B. Toklas" koju je Steinova objavila 1933. Ipak je Alice mnogo kasnije sama napisala kuharicu 1954. i to prije slavne kuharice o francuskoj kuhinji Julie Child. Od djetinjstva u San Franciscu Alice je skupljala recepte i kad bi stvarnost postala precrnom uronila bi u svoju zbirku i u njoj uvijek pronašla utjehu. Imala je savršeno pamćenje i nikada nije vodila dnevnik – sve je imala u glavi, omjere i sastojke, za koga je kuhala, gdje, tko je jeo, kakve su reakcije bile. Za nju je kuhanje bilo umjetnost poput slikarstva, ali je njen kist bio kuhača, a platno lonci. Alice je bila kritičarka i poznavateljica, više zainteresirana za pripremu, degustaciju i davanje komentara, nego na samo jedenje. Apetit Gertrude Stein, za usporedbu, bio je nevjerojatan i stvarno je voljela jesti, a u svojoj autobiografskoj knjizi "Stvaranje Amerikanaca" to je nazvala jednim od glavnih užitaka svog djetinjstva - drugo je bilo čitanje. U kuharici koju je Alice napisala 20 godina nakon što je Gertrude umrla nakon sretne veze koja je trajala 40 godina, ta sitna žena daje nježnu sliku prilično velike i glasne žene za koju je pripremala većinu jela. Alice i danas drže jednom od najvećih kuharica svih vremena. Kako je Gertrude voljela jesti i okupljati oko stola Izgubljenu generaciju, malo je što bilo važnije od ručka, a kako je u godini 365 dana pa toliko i objeda, loš ručak je bacanje vremena i baš svaki mora biti savršen. Školjke je Alice posluživala s umakom od komorača, njena je vruća čokolada bila posebna, a pilaw stella maris de Porto Fino zahtjeva strpljivo sjeckanje što Alice nije bilo teško… Svi koje bi njih dvije okupile oko stola u svojoj kući u ulici 27 rue de Fleurus bili bi zadivljeni hranom koju je ta sitna i samozatajna žena donosila – i T.S. Eliot i F. Scott Fitzgerald, Thornton Wilder, Picasso, Matisse, Gris, Braque, Charles Chaplin, Sherwood Anderson, Ernest Hemingway… Gladni?
Čokolada, Chocolat, Joanne Harris
Kad u (izmišljeni) francuski gradić Lansquenet-sous-Tannes stigne samohrana majka Vianne Rocher sa svojom kćeri Anouk i otvori čokolateriju "La Céleste Praline" u centru, nasuprot crkve, ništa više neće biti isto. Jer osim mirisa čokolade gradićem će se širiti i Viannein neovisni duh, valovi ljubavi i prijateljstva što jednom utjecajnom stanovniku nikako neće odgovarati… A što Vianne prodaje, što kuha i peče? Teško je sve pobrojati – tu su puslice s bademima ili od kokosa, praline, čokoladne školjkice, ušećerene ljubice, kandirane ružine latice, šljive s brendijem, parfait od limuna, troslojna čokoladna torta (gateau), pa jedna s okusom kave, slavni Capezzoli di Venere, voće od marcipana, florentinci, bijeli truffles s rumom, šećerni mišići i Mendiants. Potom slane delicije poput bouillabaissea, krumpir salate, kobasica, sireva, foie grasa, morskih plodova, a ne smijemo zaboraviti ni karamelizirane jabuke, tiramisu i… – mogli bismo ovako jako dugo. Tu je i galerija odličnih likova – hoće li Vianne pronaći prijateljstva, možda ljubav s Rouxom? I najvažnije, mir? Nakon svjetske senzacije koju je izazvala s romanom o čokoladi, Harrisova je napisala i nastavak "Cipelice kao bonbon" u kojem pratimo Vianne koja sada živi u pariškom Montmartreu s kćerima Anoux i Rosette, a posao baš ne ide dobro. Promjenu će donijeti Zozie de l'Alba … U romanu "Breskve za gospodine le le Curéa" obitelj Viane nalazimo na brodu na Seini, a jedno pismo vratit će je na početak priče. Tu je i posljednja iz serije "Kradljivac jagoda". Ako vam nije dovoljno, svakako pročitajte i "Pet četvrtina naranče" i "Kupinovo vino" jer i u njima je hrana metafora promjene.
Okus tuge u torti od limuna, Particular Sadness of lemon cake, Aimee Bender
Zgodna je ovo knjiga koja se naslanja na ideju daleko poznatije "Kao voda za čokoladu" da bi preokretom iznenadila. Na svoj deveti rođendan Rose će otkriti da zna kako su i što osjećali ljudi kad su spremali ručak ili pekli kolač. Njezina mama ispekla je naime tortu od limuna, a s prvim zalogajem Rose shvaća da je njezina vesela i kreativna mama zapravo beskrajno tužna. Od tada ona zna i što je osjećao radnik u tvornici tjestenine, roditelji njezine prijateljice dok su joj spremali sandwiche za užinu… Može li hrana biti tužna, vesela, prezaposlena, neugodna, usamljena? Može. I to je samo dio priče…
Pohane zelene rajčice, Fried Green Tomatoes at the Whistle Stop Cafe, Fannie Flagg
Neodoljiva priča o prijateljstvu, ljubavi i hrani vinula je Fannie Flagg na liste najuspješnijih knjiga. Svakako čitajte pa kuhajte, no jedan recept ne preporučujemo ni u ludilu. Jako primamljivo zvuče i pržena piletina bez kože, i svinjski kotleti s jabukama i slatkim krumpirom, pečena šunka s kolutovima ananasa, te pečena puretina s preljevom od kukuruznog kruha ili možda crnooki grah, pržena bamija, a tu su i južnjački kremasti umak, prženi somovi, torte od rakova, keksi, pita od limuna, Kentucky Bourbon pita od čokolade s orasima. Jesmo li rekli kako je ovo priča o prijateljstvu, ljubavi, obitelji, nesrećama i kako ih prevladati, o starenju, bolestima, rasizmu ili ukratko – o životu. Film je divan, knjiga je divna… pa krenite redom.
Afrodita: Priče, recepti i drugi afrodizijaci, Aphrodite: A Memoir of the Senses, Isabel Allende
I dok Isabel plete priču o osjetilima i hrani, recepti koji su ovoj knjizi dolaze iz seta kuhača Panchite Llone. Ovo je knjiga ljubavi u kojoj Isabel Allende s nama dijeli uspomene na prvu ljubav, poljupce i muškarce koje je voljela Ali, ovo je i kuharica, s receptima koje ćete poželjeti kuhati, ali samo za nekoga do koga vam je posebno stalo.
Žgaravica, Heartburn, Nora Ephron
Rachel piše kuharice, nije u sretnom braku što je mogla ii predvidjeti jer je njen odabranik Mark Forman šarmantan i slavan pa time i popularan među ženama, a ona nikada nije vjeruje u brak. Ipak, vjenčaju se, dobiju sina, kupe kuću i Rachel pomisli kako je sreća ipak moguća. Slijed otrježnjenje – Mark ljubuje s kćeri bivšeg britanskog premijera Margaret Jay, a Rachel je ponovno trudna… Ovaj poluautobiografski roman Nore Ephron opisuje njezin burni brak s Carlom Bernsteinom (Afera Watergate) iz kojeg je otišao nakon svoje afere. Prikaz raspada braka s receptima i neodoljiv stil svakako su razlozi za preporuku. A što Rachel kuha? Juhu od kiselice, grah s kruškama, hash sa slaninom, Cheesecake, peče Key pitu od limete, pitu od breskvi, pa skuha Linguine alla cecca, pripremi pečenje a la Lilian Hellman, krumpire Anna, ali ovdje ćete naći i recepte za pire, pržene bademe i kuhana jaja te slavni Vinaigrette – baš sve je tu.
Trbuh Pariza, Le Ventre de Paris, Émile Zola
Na pariškoj tržnici (koju je povijest progutala 1971. pa je danas na tom mjestu shopping centar većim dijelom ispod zemlje), odvija se roman zbog kojeg se tržnice diljem (načitanog) svijeta nazivaju trbuhom grada. Zola opisuje svakodnevni život Parižana između voća, povrća, mesa, ribe i sira, na tržnici Les Halles, monumentalne metalne konstrukcije sa staklenim zidovima izgrađene između 1854. i 1870. godine. Ovo je i prvi Zolin roman u kojem je glavna tema radnička klasa, a objavljen je u više nastavaka u novinama L'État između 12. siječnja i 17. ožujka 1872. Glavni je junak Florent koji se vraća Pariz nakon što je pobjegao s robije, a utočište će mu dati njegov brat Quenu i njegova žena Lisa, su kobasičari koji žive nedaleko glavne tržnice. Ali daleko je to od mirnog mjesta za život. Zola opisuje zamamne namirnice, a onda nas šokira opisima koji u nama izazivaju gađenje, dok istovremeno plete priču i isprepleće sudbine junaka.
Indijski začin na francuski način, The Hundred-Foot Journey, Richard C. Morais
Doduše, prvo je nastao scenarij, pa film pa tek onda knjiga, ali – čarolija je tu. Za ovu su knjigu napisali kako "Milijunaš s ulice upoznaje Ratatouille" i to je onako, na prvu i za one koji uvijek novo uspoređuju sa starim: crtić jer je o kuharu, a film jer je ovo priča o jednoj indijskoj obitelji. No, idemo ispočetka. Priču nam kazuje Hassan Haji rođen i odrastao u Mumbaiju. Cijela obitelj računa da će on zamijeniti svoju mamu koja je glavna kuharica u obiteljskom restoranu. Nakon tragičnog događaja tata Hassan Haji sakupi obitelj i odlaze iz domovine u potrazi za mirnijim, sigurnijim i boljim životom. Nakratko su u Londonu, ali nije im tamo dobro pa odlaze u Francusku, a na pola puta pokvari im se kombi nedaleko mjesta Saint-Antonin-Noble-Val. Na kraju se usele u kuću, zapravo napušteni restoran preko puta uglednog restorana kojeg vodi Madamme Mallory - dijeli ih stotinu stopa odnosno 30ak metara, ali i predrasude. Njezin je restoran Le Saule Pleureur s klijentelom i pol – kod nje dolaze samo najprofinjenija i najbogatija francuska nepca. Hassan stvara ispočetka novi dom i otvara svoj restoran Maison Mumbai. Rat između dvije kuhinje počinje… Pred nama je slasno štivo iz bajke u kojoj se vide obitelji, razlike i sličnosti, a sve s hranom divnog ukusa.
Klub sretnih žena, The Joy Luck Club, Amy Tan
Četiri kinesko-američke imigrantske obitelji u San Franciscu osnivaju klub The Joy Luck Club, igraju mahjong za novac i guštaju u raznovrsnoj hrani. Tri majke i četiri kćeri, sraz generacija i priče koje će vas očarati za idealan dodatak imaju i hranu koja ima središnju, simboličku ulogu: noklice, rezanci, kikiriki i naranče pretvaraju se u talismane i znakove sreće, sreće i dobrobiti. Tu su i juha od crvenog graha, kupus, bundeve, slatki kolačići, čaj, narovi i jabuke. breskve, slane šljive, pečene kuglice od sezama, tjestenine, riža, tofu, patlidžani, lubenice, sušene gljive, indijski oraščići pečeni s medom, ali i hamburgeri i pommes frites. Knjiga prepuna ljubavi, hrane i umijeća pripovijedanja.
Juha od nara, Pomengrate Soup, Marsha Mehran
Za stanovnike vlažnog malog irskog gradića Ballinacroagh podno svete planine Croagh Patrick, u okrugu Mayo repertoar gastronomskih užitaka nikada nije otišao dalje od neimpresivnih obroka iz lokalne gostionice. Tri prelijepe sestre Aminpour dolaze baš ovdje - njima Irska izgleda kao sigurno mjesto i utočište. Sedam godina prije Marjan je sa svojim mlađim sestrama pobjegla iz Irana i nada se da će Bahar i Layla napokon imati miran dom iako je ovo zemlja ludih ovaca i vrtoglavih cesta. ubrzo će se mjestom umjesto kupusa širiti miris kardamoma, cimeta i šafrana i to iz stare slastičarnice koju su sestre odlučile pretvoriti u perzijsku oazu. to nije po volji Thomasu McGuireu koji je godinama pokušavao kupiti staru slastičarnicu koju su kupile tri žene k i još strankinje. one bi otvorile cafe Babylon što im polazi za rukom i mirisi čarobno djeluju na stanovnike pa posao cvjeta. Marjanina juha od crvene leće je hit, kao i varivo od janjetine, slanutka, bijeloga graha, luka, krumpira i rajčica te baklava s ružinom vodicom. smiruju se i sestrice, pa je Bahar napokon manje nervozna, a Layla pronalazi prvu ljubav. One su odlučne podijeliti čaroliju svoje kuhinje s mještanima i - sve će se promijeniti. Steći će prijatelje i taman kad se čini da je prošlost daleko iza njih, ona uskrsava… Perzijska kuhinja i irski način života, strankinje koje traže utočište i ljudi koji polako prihvaćaju tri djevojke – da, osim recepata u samoj knjizi ovo je recept za hit knjigu. Nakon prvog romana objavljenog 2005. autorica je napisala 2008. nastavak "Rosewater and Soda Bread", a treća od planiranih sedam, "Pistachio Rain" trebala je biti objavljena 2014. Obitelj Marshe Mehran, Iranke iz Teherana pobjegla je pred Iranskom revolucijom u Argentinu od kud su pak pobjegli pred huntom. Marsha na kraju s majkom dolazi u Ameriku, neko su vrijeme živjele u Australiji, da bi se Marsha na kaju skrasila u Irskoj. Tragičan kraj ove talentirane autorice šokirao je svijet - pronađena je mrtva u svojoj kući tjedan dana nakon što je umrla. Kako nitko nije primijetio da nije živa? Marsha se naime potpuno izolirala od svih, u kuću u mjestašcu Lecanvey u okrugu Mayo, potonula u tugu i bolove. Misli se da je bolovala ili od Chronove bolesti ili ulceroznog colitisa, no obdukcijom nije utvrđen točan uzrok smrti. Imala je tek 36 godina. Posthumno je objavljena 2014. knjiga "The Margaret Thatcher School of Beauty". U dječjoj je književnosti hrana bitna i kao upozorenje i lekcija. Ivica i Marica djeca su siromašnog udovca drvosječe koji ih odvodi u šumu da umru od gladi. Neshvatljiv čin i noćna mora naših djetinjstva uključuje i kućicu od slatkiša duboko u šumi u kojoj ih vreba (gladna) vještica. Oliver Twist izazove šok kad u sirotištu zatraži još jednu porciju hrane. Mnogo je primjera hrane koja izazove niz posljedica, od otrovane jabuke u Snjeguljici, do Igra gladi.
Nježnija je slavna priča Jako gladna gusjenica nedavno preminulog Erica Carlea (The Very Hungry Caterpillar) ili zabavna Zelena jaja i šunka (Green Eggs and Ham, Dr. Seuss). Tu je i Charlie Bucket koji dobije zlatnu kartu s kojom može doći u tvornicu čokolade Willyja Wonke u romanu Roalda Dahla. Mala gusjenica je jao gladna i traži nešto za jelo: od ponedjeljka do petka jede sve više i više – jabuku u ponedjeljak, dvije kruške u utorak. tri šljive u srijedu, u četvrtak četiri jagode, a u petak pet naranči. Ali je i dalje gladna na kraju svakog dana. Što se Charlieja tiče, njegova obitelj je siromašna, ali puna ljubavi, sloge i brižnosti, pa je njemu zlatna pozivnica ulazak u svijet u kojem će osim obilja hrane upoznati i ljude – djecu, koja su sasvim drugačija. Dahl je napisao i knjigu James i divovska breskva (James and the Giant Peach), a klasična je i priča o čarobnom grahu. Uostalom, praščića Wilbura spasit će djevojčica pa će umjesto pečenke postati jako slavno prase. No tu je više riječ o gladi nego li – hrani. Čitajte i uživajte u svim ovim okusima, bojama i mirisima.
Harry Potter Iako nema (još) recepata u serijalu knjiga o malenom čarobnjaku, hrana je važan dio priče. Gozbe, čarobni slatkiši i slavni pivoslac, butterbear i sveokusnjaci dio su čarolije. Za doručak će se učenici najslavnije škole za čarobnjake oslastiti kobasicama, lososima, porridgeom, prženim krumpirićima i tostom s marmeladom, a večeraju pečenja jorkširski pudding, janjeće kotlete, a tu su i variva, tjestenine, tartovi, pogotovo onaj s jabukama i suhim marelicama koje obožava Harry – treacle tart. Hagrid voli vino koje su napravili elfovi, Harry najviše voli kruške, a u dućanu Freda i Georgea naizgled obični kolačići punjeni kremom pretvorit će vas u velikog kanarinca pa zato - oprez. Dumbledore obožava tvrde bombončiće od limuna, a čokoladne žabe koje će svatko kupiti u vlaku bolje su od nama omiljenih jaja jer umjesto igračke dobijete kartu s likovima najpoznatijih čarobnjaka. Recimo i da je prvu tortu Harry dobio za svoj 11. rođendan, da je on dječak kojeg nisu ni pošteno hranili ni odijevali, i da je Hogwarts za njega prvi pravi dom s mirisima hrane o kojoj se mogao prije samo sanjati, i to prvi puta od tragičnih događaja koji su ga učinili najslavnijim dječakom. U svijetu čarobnjaka, naravno. A onda i u našem…
Hobit i Gospodar prstenova, The Lord of the Rings, JRR Tolkien Kako stoje stvari s omiljenim jelima hobita? Dobro, jer znamo, hobiti su veliki gurmani i gotovo pa opsjednuti hranom. Već na drugoj stranici "Hobita" saznajemo da Bilbo ima bogatu smočnicu jer svaki hobit večera barem dva puta dnevno. Kad mu navrata banu 13 patuljaka i Gandalf, on ima dovoljno hrane za sve njih. Doduše ostataka – hladne piletine, sira, jaja, džem od malina, salate… A to je tek početak jer saga o prstenu i hrabrim hobitima U jelima je mnogo povrća i voća, piletine, janjetine i govedine i naravno pita od jabuka i kreme od jagoda i slavnih engleskih pita. To ćemo vidjeti i na putovanju Froda Bagginsa i njegove družine koja mora pronaći… ah, znate već.
Mala kuća u preriji, Little House on the Prairie, Laura Ingells I "Mala kuća u preriji" u kojem Laura u devet knjiga opisuje svoje djetinjstvo na granici ima kulinarstva. Od divlje purice i domaćih kobasica ili pite od bundeve, pire krumpira, pasirane bundeve prelivene maslacem… Pioniri su kuhali štedno i nastojali iskoristiti povrće i voće najbolje što se može. Mnogo je tu variva, usoljenog mesa, sami kisele mlijeko, rade maslac i kobasice, ukuhavaju voće i kisele povrće. Ali, tu su i pohana piletina, kolači poput pite od jabuka, rabarbare ili bundeve, mnogo orašastih plodova… Ne svaki dan, ali vrijedna obitelj stvori svoj dom na divljoj granici.
Napisala: Sandra Veić Sukreški
