Oni koje nitko ne posjećuje – Valérie Perrin - uzbudljiva i optimistična priča o prošlosti, sadašnjosti i neuzvraćenim ljubavima
Nisam ni sumnjala da će me i ovaj puta Valérie Perrin oduševiti svojim pisanjem, odabirom teme, stilom i upečatljivim junacima. S francuskim šarmom i istančanim smislom za tragediju, komediju i očaravajućim likovima, Valérie isprepliće priču o velikoj ljubavi za vrijeme Drugog svjetskog rata s tragičnom obiteljskom tajnom jedne mlade žene. Dirljiv i srdačan roman o sjećanjima i obiteljskim tajnama kroz generacije, a koju nam priča duhovita i osvježavajuća mlada Justine koja, otkad za za sebe živi s djedom i bakom jer su njezini roditelji poginuli u prometnoj nesreći. Zvuči ludo, zar ne? Debitantski roman sjajne Perrin koja je douševila čitateljstvo svijeta - Oni koje nitko ne posjećuje - sada je stigao i kod nas!
Dvadesetdvogodišnju Justine Neige i njezina mlađeg bratića Julesa, koji još uvijek studira, odgajali su baka i djed s očeve strane kao brata i sestru nakon užasne smrti njihovih roditelja u prometnoj nesreći. Trauma tog događaja mogla bi biti ono što je ugrozilo Justineino samopouzdanje i ambicije - ona živi mirno, zadovoljna je svojim poslom - radi kao njegovateljica u "Les Hortensias", lokalnom staračkom domu u francuskom selu u Burgundiji. Očigledno puna empatije za štićenike doma, živahnu Justine posebno privuče samozatajna 90-godišnja Hélène, koja uglavnom živi u svojoj mašti, na mediteranskoj plaži s plavim koferom i sa svojim davno mrtvim ljubavnikom Lucienom. Ali zadržava sposobnost prepričavanja mnogo svojih uspomena da Justine može napraviti detaljan zapis njezina zanimljivog života. Nejasno je koliko je od toga Hélène uljepšala, i je li to uopće bitno? Ona je uvjerena da je njezin voljeni muž Lucien čeka i da će uskoro biti zauvijek zajedno. Hélène djevojci prepričava jednu toliku prekrasnu, a opet toliko tragičnu ljubavnu priču da ti se zavrti u glavi. Koliko li je samo očaja, nepravde, nasilja, izdaja morala pretrpjeti! Nadahnuta Hélèneinim životom i njezinim tragedijama, Justine konačno odluči krenuti u potragu za istinom o smrti svojih i Julesovih roditelja jer kako zapisuje Hélènine uspomene, i dok stranice bilježnice puni riječima iz prošlosti, počinje vidjeti sadašnjost novim očima. Samo treba pronaći hrabrost da počne pisati vlastitu priču.... Hoće li, otkrivajući nevjerojatne obiteljske tajne otkriti i tragične okolnosti smrti svojih roditelja?
Poglavlja se smjenjuju između prošlosti i sadašnjosti, pa se često čini zamršenom pričom. Kad Hélène i Luciena razdvoji rat, želimo saznati što ih je razdvojilo i kako će se ponovno ujediniti? Njihova priča ima snovitu kvalitetu, prožeta je sentimentalnošću i melodramom, ali je i puna mračnih događaja. Granica magičnog realizma u obliku Hélèneinog galeba čuvara , uvijek prisutnog osim kad je ohrabrujuće odsutan pazeći na Luciena, čini da se drugi nevjerojatni incidenti čine normalnima.
Nit temeljena na Justine i njezinoj obitelji tvori svojevrsnu psihološku dramu koja malo po malo poprima karakter kriminalističkog romana. Tu je i zlonamjerni pozivatelj koji neprestano kontaktira rodbinu štićenika staračkog doma koje nitko ne posjećuje s lažnim obavijestima da su potonji upravo umrli – što je krajnje neobičan način navođenja rodbine da požuri u starački dom! Malo po malo Justine počinje shvaćati da je neka lažna igra možda umiješana i u smrt njezinih i Julesovih roditelja.
Ali ima još jedna zagonetka koja se provlači kroz roman a koja čitatelja tjera da sve brže okreće stranice: tko je taj promišljeni, nevjerojatno strpljivi tip s kojim Justine ponekad provodi noći nakon plesnjaka u Paradise Clubu? Tko je taj tip čijim se pozivima nikad ne javlja i čije se ime nikad ne trudi naučiti? Kako stara i nova sjećanja mogu - i hoće li - natjerati Justine da promijeni svoj život? Valérie zna vrlo šarmantno začiniti svoje romane i uvijek nas zasljepljuje sa svojom ogromnom osjetljivošću baveći se najdelikatnijim temama naših život, pa tako i u ovom romanu u kojem melankolija i gracioznost idu ruku pod ruku i ništa nije prepušteno slučaju.
Prikaz staračkog doma zvuči realno, portreti nekih likova su pronicljivi i promatrani s bljeskovima surovog humora. Drugi su junaci dvodimenzionalni, poput Romana, Hélèneinog unuka, pa uznemirujuće slike Luciena s njegovim zapanjujućim "plavim" pogledom. Priča je dobro sažeta slikom s naslovnice: žena drži kovčeg na plaži s galebom koji leti iznad nje.
Ovo je knjiga koja se odnosi na čovječanstvo i nikako je ne smijete propustiti! Vrlo lijepo, duboko i poetično govori o ljubavi, sjećanju, izdaji i boli, a vas će natjerati da razmislite o svojoj i obiteljskoj povijesti. Uzbudljiva i optimistična priča od početka do kraja!
Ako nsite, svakako pročitajte i njezine romane koje možete kupiti klikom na linkove: Svježa voda za cvijeće i Troje.
