Čitajte knjige o teškim bolestima i smrti - takve knjige nadahnjuju!
Knjige o bolesti i smrti nisu negativne knjige i ne treba ih izbjegavati. Dapače, to su knjige koje nas mogu toliko toga naučiti, promijeniti naše stavove i učiniti nas svjesnijima sadašnjeg trenutka. Jer, vrijeme uzimamo olako. U meni takve knjige uvijek izazovu pojačanu vibraciju zahvalnosti i poniznosti. A toga nam, priznat ćete, svima nedostaje. Koliko smo puta dnevno ljuti, očajni ili tužni jer smo uvjereni da nam fali nešto materijalno ili nešto nebitno. Rijetko ili gotovo nikada u takvim trenucima ne osvijestimo koliko smo zapravo blagoslovljeni što smo zdravi, pokretni i sposobni obaviti sve naše zadatke. Ljudi koji napišu knjige o svojoj teškoj neizlječivoj bolesti i skoroj smrti ljudi su s izuzetnom unutarnjom snagom, prepuni hrabrosti i odlučnosti. I zato takve knjige treba cijeniti i promovirati jer pokazuju koliko je život važan, vrijedan i koliko ga trebamo svakodnevno cijeniti i slaviti. Nažalost, mnogi ljudi to shvate tek kada se razbole. A onda je obično već prekasno.
Talijanska poslovica nas uči: "Zdrav čovjek, ujedno je i bogat, iako toga nije svjestan."
Ovdje vam preporučujem četiri knjige. Sve su one prvenstveno posvećene ljudima koji prolaze kroz slične kušnje. Svaka od njih će vam slomiti srce, ali ga i ugrijati, natjerati vas u i u smijeh i u plač. Životi svih ovih divnih ljudi prerano su ugasli. Za njima su ostale njihove obitelji, njihova djeca i njihovi prijatelji, ali i ono najbitnije - putokazi kako nastaviti dalje izabirući sreću i ljubav, a odbacujući strah.
U knjizi "Prigrli život" Susan Spencer Wendel je ispunjena žena. Vrlo je uspješna novinarka, u sretnom je braku sa zgodnim i voljenim Johnom i majka je troje prekrasne djece. U svojim 40-tim godinama oboljeva od vrlo teške, neizlječive i smrtonosne bolesti– ALS-a. Mislila je kako treba nešto ostaviti djeci i mužu te je odlučila da to bude njezina posljednja priča pretočena u knjigu u kojoj do zadnjeg daha slavi život. Itekako je uspjela. To je jedna od najljepših knjiga koje sam pročitala.
Više si puta možemo reći zbogom, David Servan-Schreiber, Planetopija
Dr. David Servan Schreiber, istaknuti francuski psihijatar obolio je od teškog oblika tumora na mozgu i uz pomoć raznih alternativnih i konvencionalnih metoda liječenja produžuje svoj život za dvadeset godina. No ponovno se mora boriti za život i tada gubi bitku. Svo to vrijeme slavi život. Ovu knjigu posvetio je svojoj djeci i prijateljima.
Posljednje predavanje, Randy Pausch, Mozaik
Randy Pausch priča o svojoj teškoj bolesti - deset tumora na jetri. Otac je troje djece i oženjen ženom svojih snova. Mogao bi osjećati samosažaljenje, ali zna da to nikome ne bi donijelo nikakva dobra. Randy svoje posljednje dane želi provesti s obitelji, a sve što smatra vrijednim želi ostaviti djeci i to je i napisao i u knjizi i u obliku predavanja. Na tom putu svo vrijeme vrlo svjesno slavi život.
Dah koji život znači, Paul Kalanithi, Mozaik
Zovu je "publicističkim djelom godine", neurokirurg Paul Kalanithi oboljeva od najtežeg oblika raka. Kao i navedeni ljudi iz prijašnjih knjiga, Paul odlučuje o svojim zadnjim danima napisati knjigu. Ne želi tugovati, zatvoriti se u sebe, odustati, već želi do zadnjeg daha slaviti život. Poruka svih ovih knjiga nisu „samo“ osobne priče ovih ljudi. One jesu zaista osobne i nikada se više neće ponoviti, ali su i priče o sasvim običnim životima ljudi koji su možda mislili da su poput svih drugih, ali su ih okolnosti i sudbine pretvorili u posebne ljude koje nije bilo strah svoja razmišljanja podijeliti sa svijetom. Najvažnije, željeli su i po meni su u tome uspjeli, kroz svoja iskustva pomoći svima nama da s više pažnje gledamo na naše naoko "obične" ili "male" živote. Možda o tome ne volimo razmišljati, ali smrt će nas sve jednog dana posjetiti. Nekog prije, nekog poslije. Do tog trenutka trebamo SLAVITI ŽIVOT! Jer, kako je rekao Paulo Coelho: "Smrt primorava ljude da bolje osjete život."
Ove su knjige potvrda te misli.
