Zahvalnost prema knjigama

Odlazim na par dana na more i veselim se što će mi društvo raditi moji omiljeni pisci Aleksandar Hemon, Michael Ondaatje i Kazuo Ishiguro. Upravo sam počela čitati divnu priču o putovanju jedanaestogodišnjeg dječaka brodom od Cejlona, gdje je proveo svoje djetinjstvo do Engleske gdje ga očekuje majka. Tako Michael provodi 21 dan na divovskom putničkom brodu od sedam katova, sa šest stotina putnika i s brdom posade. Plovidba ide preko Indijskog oceana, Arapskog i Crvenog mora, kroz Suez sve do Sredozemlja. Michael na vrlo poetičan način prenosi kako doživljava svijet raznolikih odraslih suputnika jer na tom kratkom, ali za njega dugačkom putu, on je posve sam. Na početku putovanja upoznaje dva vršnjaka: astmatičnog Ramadhina i nestašnog Cassiusa koji mu postaju prijatelji i s kojima otkriva svijet odraslih. Mirno putovanje (koje je Ondaatje doista proživio u svojim ranim danima) pretvorit će se u pustolovinu tek kada ga desetljećima kasnije unuci nagovore da o njemu pripovijeda.
Prema knjigama i piscima trebamo osjećati neizmjernu zahvalnost. Knjige su za mene Božji dar. Zahvalna sam i počašćena da će mi prekrasni ljudi kao što su Ondaatje, Hemon i Ishiguro praviti društvo. Doista to shvaćam velikom privilegijom. Ondaatje je Kanađanin rođen na Šri Lanki i od kud je emigrirao u Englesku. Iako negira povezanost s dječakom na brodu mislim da svi pisci najveću inspiraciju ipak vuku iz vlastitih životnih iskustava i sjećanja. Hemon je Sarajlija koji je za vrijeme rata u BiH emigrirao u SAD. Trenutno živi i piše u Chicagu. Shvaćajući da ne može objavljivati svoje radove na materinjem jeziku, postavlja si zadatak svladati engleski jezik u roku od pet godina. Potpuno se predao ostvarivanju svog cilja i već nakon tri godine objavljuje svoju prvu "englesku" priču u jednom niskotiražnom književnom časopisu. Uskoro postaje književna zvijezda. Eto kako uz pomoć knjiga putujemo svijetom, upoznajemo različite sudbine, razmišljanja, kulture. Zar ima nešto ljepše?