Život obilježen Auschwitzom

Autobiografski zapisi posljednjeg čovjeka izašlog iz koncentracijskog logora u Auschwitzu - Ispovijed o sretnom i ispunjenom životu, o važnosti obitelji, o utjecaju sreće, ali i stalnoj opomeni da se zlo u svojem najgorem obliku uvijek i lako može vratiti

Kada su ga 15. svibnja 1944. njemačke okupacijske snage u Opatiji s majkom i bakom zatočile jer su bili najbliža rodbina dr. Ante Mandića, jednog od najvažnijih sudionika NOB-a, tada jedanaestogodišnji Oleg Mandić nije ni slutio da će završiti u Auschwitzu, logoru za istrebljenje, a još manje da će biti jedan od onih koji će, zajedno s obitelji, dočekati oslobođenje logora te da će upravo on biti posljednji čovjek koji je napustio Auschwitz.

Fascinantna životna priča Olega Mandića, prepuna optimizma, i danas je inspirativna i možda važnija no ikada. Oleg Mandić jedan je od rijetkih živih svjedoka užasa Holokausta, a njegova predavanja o zlu fašizma te o važnosti antifašizma i tolerancije danas slušaju mnogobrojni mladi ljudi diljem Hrvatske i Italije. Knjigu je napisao s bliskim suradnikom Nevenom Šantićem. Ovo nije samo zbroj reminiscencija iz logoraških dana, već zapisi koji svjedoče o sretnom i ispunjenom životu koji Mandć vodi upravo zbog logoraške prošlosti i patnje koja mu se dogodila u djetinjstvu. Govori o svom podrijetlu, obitelji te aktivnostima koje okupiraju glavninu njegova života, kako bi danas (osobito) mlade upozorio na greške totalitarnih sustava i vladavina. Knjiga je popraćena slikama iz autorova života. Oleg Mandić čovjek je dječačke znatiželje, zarazna osmijeha, osoba čije su riječi poticaj za razmišljanje o boljem i pravednijem svijetu, a najvažnija poruka glasi da svatko može napraviti mali korak da se zlo kakvo je on preživio u Auschwitzu u budućnosti dogodi barem jednom manje.

Priredio Neven Šantić