Bijeg s vješala: povijest jedne borbe TRENUTNO NEDOSTUPNO

Rukopis iz godine 1946. o zatvorskim danima arhitekta Kovačevića

Romansirani dokumentarni zapis u kojem veristički opisuje, bilježi sedmomjesečna zatvorska stradanja svoga sina Milovana Kovačevića (istaknutog zagrebačkog arhitekta) od svibnja 1943., kada ga je ustaško radarstvo uhitilo zbog civilnog pomaganja antifašističkog pokreta, pa sve do 20. prosinca te godine, kada je trebao – zajedno s još šesnaestoricom intelektualaca, tzv. prosinačkih žrtava – biti obješen u zagrebačkoj Dubravi, no njemu je jedinome uspio, kako i naslov rukopisa, bijeg s vješala.
Faktura romana satkana je od fine mreže dvojice pripovjedača: detaljne, potresne ispovijesti onoga koji kazuje i decentnog literarnog valera onoga koji to uobličava, od zajedničkog slikanja ne samo osobne patnje, već posredno i tragične zagrebačke ratne stvarnosti sredinom Drugoga svjetskog rata. Zabilježeni iskaz Milovana Kovačevića ima vrijednost i jedinstvenog dokumenta o stradanju pripadnika ondašnje zagrebačke građanske intelektualne elite, među kojima se ističu prof. Bogdan Ogrizović, prof. Radovan Reiherzer, novinar Petar Mihočević, novinar dr. Branko Ivakić, fizičar dr. Aleksandar Florić i drugi, o čijem doprinosu humanoj borbi protiv fašizma gotovo da nema – osim općenitih natuknica i ponekog svjedočanstva u stručnim knjigama – nikakvih podataka.

Objava rukopisa nakon što je gotovo šezdeset godina odležao svezan tugom obitelji i ustrajnošću da vlastitu tragediju zadrži privatnom, omogućit će seriozniju ocjenu cjelokupnog djela Andrije Kovačevića, književnika kojemu niti jedna dosadašnja povijest hrvatske književnosti nije posvetila veću, dužnu pozornost. Kao dokument naše memoaristike, po mnogim literarnim elementima na tragu Jakovljevićeva “Konclogora na Savi”, roman Bijeg s vješala također će upotpuniti logorologiju kao odvjetak naše književnosti koji osvjedočuje nimalo sretnu hrvatsku političku povijest.

Prema ocjeni akademika Ivana Supeka iz opširnog pogovora "knjiga autentični je dokument jednog strašnog vremena. I više od toga: ona će biti nezaobilazna u hrvatskoj književnosti. Ono što je uzdiže iznad samih činjenica i čini ‘literaturom’, povrh svega su uranjanje u čovjekovu dušu i obilje detalja, skrivenih faktografskom oku. Knjiga otvara i mnoga moralna pitanja. Kako je to bilo moguće da su jedni nad drugima izvršili takva užasna mučenja i ubojstva? (…)"

Knjiga sina i oca Kovačevića priziv je na savjest svakoga od nas da bilo kakva nacionalna ili politička uvjerenja i privrženosti ne razore u nama samima i u društvu onu čovječnost koja se iskazuje u sućuti, prijateljstvu, slobodi, pravdi i potrazi za istinom – u svemu onome što je osnova opstojnosti i napretka svijeta.”