Vjetrovi istoka

Treća po redu pjesnička knjiga povjesničara umjetnosti, galerista i pisca

Treća pjesnička knjiga povjesničara umjetnosti, galerista i pisca Damira Grubića pokazala se, na žalost, i posljednjom. Iako je uknjiženu poeziju objavio prvi put kasno, duboko u petom desetljeću života, Grubić je u nju ušao iskreno, bez kalkulacija, i već uz pozamašan kroz život akumulirani gorki teret iskustva. Dokaz su tome hvaljene Nebo je tvoja postelja i Moja koža.

Vjetrovi istoka, čije je objavljivanje na neko vrijeme odgodio Grubiićev prerani odlazak, dolaze uz slutnju smrti, pritisak egzistencijalne težine koju zadivljujuće lako otklanja – kao da je zaista riječ tek o vjetru; struji koje smo dio i ne možemo joj se suprotstaviti. Zadivljujuća je količina vitalizma, prozračnosti, lakoće u ovim stihovima, u kojima bolnička postelja ne predstavlja više od privremeno nužnoga okvira. Njihov obzor je svijet, a taj je svijet za Grubića nezamisliv bez poezije. U ovu knjigu ona ulazi sa svih strana i iz nje polako sipi, nalik pijesku što ga je ondje nanio vjetar.