Mladež bez Boga

Roman zabranjen u nacističkoj Njemačkoj

Gimnazijski učitelj povijesti i zemljopisa ima sigurnam posao, a čeka ga sigurna mirovina. No kad prekori jednog bahatog učenika, sina vlasnika koncerna, zbog njegova rasističkog komentara da su "svi crnci prefrigani, kukavički i lijeni!" koji je tih dana propagandistički odzvanjao na moćnom radiju, profesor kaže "Pa i crnci su ljudi". Naravno, biva optužen za "sabotažu domovine", a njegovi se četrnaestogodišnji učenici pobune tražeći da im više ne predaje.

Razred odlazi na logorovanje u netaknutu prirodu koje je podrazumijevalo predvojničku obuku, a zapravo je bilo u funkciji moralnog odgoja mladeži za rat. Profesor će pročitati tajni dnevnik jednog od dječaka što će dovesti do tragičnog ubojstva. Počinje senzacionalistički praćen sudski proces, s detektivskom rekonstrukcijom počinjenog umorstva i raskrinkavanjem pravog ubojice, a nekad prilagodljiv profesor, čovjek po mjeri fašističke države, koji je još kao momak u pubertetu napustio Boga jer nije mogao shvatiti kako on dopušta svjetski rat, priznanjem svog krimena u ubojstvu osvijestiti moralni zakon u sebi i, ne bez dvojbi, povjerovati u Boga. To njegovo priznanje istine može se iščitati kao otpor vremenu diktature laži: savješću protiv nacizma.

Roman je Ödön von Horváth napisao u egzilu, bježeći od nacista – i koji je po nalogu Gestapoa 1938. bio stavljen na Popis štetnih i nepoželjnih književnih djela.

Roman presijeca moralno stanje nacionalsocijalističkom ideologijom zatrovanog društva u kojem je mladež bezbožna jer odrasta a da ne shvaća što je pravednost i nema hrabrosti za istinu. Vjeruje u laži što pišu na transparentima, prepisuje ono što radio samelje, živi u raju gluposti, a ideal joj je prezir. Vrijeme je to u kojem divizije beskarakternih pod komandom idiotā čežnju za moralom bacaju u staro željezo, a ničice padaju pred brutalnošću stvarnosti.