Na Caminu sam zagrlio Boga

Na Caminu neprestano srećeš sebe. Stalno ti je na oku čovjek kakav želiš biti. Stalno osjećaš sebe kakav želiš biti! Stalno osjećaš slobodu, koja ti postaje sve draža i draža, sve si neskloniji birati sigurnost umjesto slobode. Stalno si u ljubavi, sav si ljubav, i strah ima sve manje šanse. Strahu je presuđeno.
Godinama bih tu i tamo za nešto rekao da je svršen čin shvaćanja. Ovo je bio svršen čin osjećanja. Nisam shvatio, nego osjetio. Djeca plaču kad dobiju igračku, ili kad nešto postignu. I odrasli. Osjetio sam zašto sam plakao svaki dan na Caminu. Jer sam dobivao i dobivao sebe. Sve dublje i dublje.
Na put od osamsto kilometara otišao sam kao odrastao čovjek, a vratio sam se kao Božje dijete.

Kupnjom ove knjige pomažete školovanje dvoje djece bez roditelja.