Memoari jedne trenerice

Ona je ispričala svoju priču. Posve osobnu, svoju, začudnu...Pitkim, jasnim, iskrenim rečenicama prostrujila je svojim životom. Pripovijeda nam, listajući album sjećanja, nižući slike svakodnevice pune emocija.

I ubrzo postajemo dijelom njezina djetinjstva, mladosti, oslikanih slikama Njezina grada kasnih sedamdesetih, osamdesetih, rata i poraća. Sjedimo u sjeni vinove loze i osjećamo miris jeseni slavonskih vrtova, dodirujemo klupe osječkih parkova, šetamo Korzom, uranjamo u Dravu. Postajemo bliski, ne samo čitatelji, postajemo dijelom priče, prepoznajemo svoja djetinjstva, šetnje, strahove, nesreće, prepoznajemo i osjećamo svaku tugu, blisku, žensku, suze, nepravde. Pred nama nestaju slova i uronjeni u osječku svakodnevicu, sjedeći jedna nasuprot druge...slušamo. A rečenice se nižu, britke, kratke, presijeca ih bijes zbog nepravde, povik...