S(i)nu bez s(i)nova

Drame i (dramski) fragmenti

Srđan Sandić izjavljuje da je za njega sve prostor drame. Iza ove izjave slijedi za današnje vrijeme vrlo odvažna rečenica: Sve je prostor poezije. Prostore razmaka (one grafičke, na papiru, i one psiho-fizičke koji obično izazivaju električno pražnjenje duha na sučelju tijela koja misle) on doživljava kao zrak; kao mjesto udaha i izdaha; kao egzistencijalnu nišu svedenu na temeljni događaj ljudskoga života, a to je disanje jednog identitetno višeznačnog, samouvirućeg Ja-Drugo. Sandićevo Ja koje govori (introspekcijsko, ispovjedno i tobože-ispovjedno) obraća se Drugome u sebi i izvan sebe. Prostor razmaka u toj komunikaciji je zrak za kojega on kaže da može biti kakav god to Drugo (ti drugi) vole, ali bilo bi dobro da bude onaj koji je njihov.