Literatura o Antunu Gustavu Matošu (1896. - 2009.)

Deskriptivna bibliografija

U nacionalnoj književnoj historiografiji ime Antuna Gustava Matoša ima ključno značenje. Najistaknutiji je naš modernist – pjesnik, novelist, putopisac, esejist, kritičar, polemičar i feljtonist – ii za relativno kratkog života obilježio je književnu atmosferu svoga doba, stekao brojne sljedbenike i bitno utjecao na književno-kulturnu, političku sliku svoga doba i na njezin daljnji smjer. Zauzevši središnje mjesto u nacionalnom književnom kanonu, postao je nezaobilazan dio mišljenja o modernoj hrvatskoj kulturi. 

S vremenom je nastala bogata i raznovrsna porodica tekstova – od novinskih vijesti i članaka, brojnih eseja i kritika do rasprava i doktorskih disertacija – koja Matoša uvijek iznova ovjerava kao reprezentativnu kulturnu pojavu. U raznim prigodama ta se literatura pokušavala usustaviti, a među onim istraživačima koji su u tome najustrajniji i prema rezultatima najzaslužniji svakako je književni povjesničar Dubravko Jelčić.
Posvetivši Matošu dobar dio vlastitoga istraživačkog rada zapravo nikad i nije prestao pratiti recepciju Matoša.

Kao rezultat dugogodišnjeg rada ova Literatura okuplja 1 559 bibliografskih jedinica od 1896. do 2009., a ono što je čini posebno zanimljivom i važnom je činjenica da su jedinice ne samo registrirane već i opisane. Takav u nas inače rijedak tip tzv. deskriptivne bibliografije dobiva autorsku težinu i karakter priručnika za studij recepcije Matoša.