Brodski!

Život, djelo (1940-1996)

Priredila Irena Lukšić

Uzborniku zborniku posvećenom Josifu Brodskom, jednom od najvećih ruskih pjesnika 20. stoljeća izložene su važne odrednice životopisa Brodskog, njegova puta od izgnanstva iz Sovjetskog Saveza do boravka u Engleskoj i Americi. Zbornik sadrži razgovore s pjesnikom, književno-teorijske analize Brodskijeva sloga, kronologiju njegova života, cjelovitu bibliografiju prijevoda i izdanja na hrvatskom jeziku, zatim tekst o Brodskom kao prevoditelju...  i pjesme Marine Temkine iz pisama Brodskom.

Odabrani tekstovi uglednih autora, prijatelja i poznavatelja pjesnikova djela, prezentiraju raskošan životni i umjetnički materijal, mjesta na kojima se biografske činjenice povezuju s tematikom i sudbinom poezije kao i dubinsku perspektivu stoljeća koje ničim nije navješćivalo pojavu umjetnika kao što je Josif Aleksandrovič. Na tom tragu Lav Losev, David Šrajer-Petrov i Tomas Venclova Josifa Brodskog iščitavaju iz prostorno-vremenske blizine, Irina Služevska i Georgij Levinton analiziraju citatno pletivo ruske kulture i autorsku strategiju Brodskog, dok ostali autori (Poluhina, Lukšić, Paunković, Temkina, Šimičević) istražuju pjesnikovu nazočnost u pamćenju suvremenika, u prevodilačkoj djelatnosti, potom u odjecima, u podrobnim biobibliografskim ispisima te u kronološkom sažetku života i rada.

Josif Aleksandrovič Brodski rođen je 1940. u Lenjingradu (Sankt Peterburgu). Po završetku osnovne škole promijenio je niz neatraktivnih zanimanja i na kraju se skrasio samo u jednom: pjesničkom. Bio je samouk. U književnosti je debitirao s čuvenoo "generacijom '56" koja se hrabro upustila u borbu za demokratizaciju sovjetskog društva, bolno izranjavanog staljinizmom. Družio se s Anom Ahmatovom, prevodio poeziju svjetskih klasika (među inima i našega Tina Ujevića), raspačavao stihove u samizdatu, za koje su suvremenici govorili da su genijalni, prkosio društvenim pravilima i 1972. završio u egzilu. U Americi je 1970-ih i 1980-ih godina postao medijska zvijezda, predavao je rusku književnost na prestižnim sveučilištima, zaslužio najveće društvene počasti i literarne nagrade, od kojih je svakako najvrednija Nobelova (1987). Najpoznatije zbirke pjesama objavio je u dijaspori: Stanica u pustinji (1970), Dio govora (1977), Nove stance za Augustu (1983) i Krajolik s poplavom (1995). Od esejističkih knjiga na engleskom izdvaja se Manje nego jedinka (1986). Umro je 1996. u New Yorku.