Imaš cigaru, jarane

Pravi 'fakinski' roman, malo Kundera a malo Bukowski i Miller, fin mangupski roman!

Knjiga koju se može posmatrati kao autobiografsko-dokumentaristički roman koji nas vodi kroz ambijent urbanog miljea, ima jednu značajnu karakteristiku, naime, poslije rata je štampano mnogo knjiga sa temom izbjeglištva u kojima su ljudi koji su spašavajući svoje živote odlazili iz rata, ili su protjerani, u nekoj novoj životnoj sredini došli u sukob sa predrasudama o izbjeglicama i stereotipu da su to nesretnici koji svojim socijalnim i intelektualnim kapacitetima nisu u stanju prilagoditi se civilizacijskim normama nove sredine, ljudi za žaljenje, pa im je sudbina dodijelila ulogu društvenih autsajdera koji će vječno patiti za zavičajem.

Lazukić razbija taj stereotip, njegov junak je odrastao na asfaltu, od mladosti je odgajan na europskim civilizacijskim normama urbane sredine. Intelektualno siguran u sebe, ne pristaje na ulogu žrtve, odlazi iz besmislenog rata i u novoj, civiliziranoj sredini se uspješno uklapa u normalan život bez ikakvog traga izbjegličkih frustracija.

Roman u kome su likovi samo naizgled fikcija sa izmišljenim imenima, stilski se nastavlja na “prozu u trapericama” kakvom je svojevremeno Momo Kapor znao odlutati u banalizaciju, Lazukić pleše na ivici između klasične književnosti i beletristike, sleng mu je često način ubjedljivije karakterizacije likova, čime uz neke dokumentarističke replike o društveno-političkim odnosima širem krugu čitatelja približava mogućnost ulaska u svijet ove knjige. (...) Ibro Mulaomerović

bosanski jezik

Knjiga je super!! Malo sam plakao, puno se smijao, bilo mi je zao kada sam zavrsio, a nisam mogao docekati da završim. Bravvvooooo!  Siniša, USA

 ... Prvi dio me ledio, vratio čas u lijepe dane mladosti, čas u najgori dio naših života, pokušavajući svakom liku iz knjige dati njegovo ime u stvarnosti... mene što se tiče, ovo je pravi bestseller! Odličan stil, drži pažnju od početka do kraja... i... čekam nastavak. - Ismeta, Zenica

 … Odlicni dijalozi, ubacivanje stihova pjesama, knjizevnog znanja, interesantni opisi gradova i mjesta-restorana, folklora, jako, jako dobro. I ono najvaznije, zdrav pristup prema ratu i nacionalizmu…“ Carmen, Zagreb