Zov plime

Životna priča Galine Sedove

Galina Sedova je simbol rusko-američkog savezništva u borbi protiv fašizma. Bila je treća časnica na sovjetskom brodu Aleksandar Nevski, hrabra i sposobna žena, a sudjelovala je u evakuaciji ranjenika iz velike baltičke luke, dok je plovidbom iz opkoljenog Lenjingrada preko Islanda i sjevernog Atlantika do New Yorka izazvala divljenje američke javnosti. Sedova je tada dospjela u medije i postala velika zvijezda…

Životna priča Valentine Orlikove, treće časnice sovjetske trgovačke mornarice u četvrtoj je knjizi Irine Aleksandrove zapravo je priča Galine Sedove. Svim realnim akterima (s izuzetkom povijesnih ličnosti) izmišljena su imena kao, uostalom, i brodovima i gradovima (osim svjetskim metropolama). Knjiga je izašla 1943. u New Yorku, na engleski ju je preveo cijenjeni Bernard Guilbert Guerney. Baš u to vrijeme Irina Aleksander i muž joj Božidar bili osumnjičeni za špijunažu u korist Sovjetskog Saveza, pa roman nije bio izlagan javnosti. Prvih godina nakon Drugog svjetskog rata senator Joseph McCarthy je u svom lovu na vještice, tj koministe naredio izbacivanje tisuća sumnjivih knjiga iz javnih biblioteka, a pretpostavlja se da je tada stradao i Irinin roman. Prevoditelj Guerney Zov plime nikad nije spominjao kao svoj prijevod, a knjiga nije bila poznata ni u SSSRu iako je Orlikova dobila najveća društvena priznanja. I što je najčudnije, original na ruskom nikad nije pronađen! Aleksanderovi su preseljenjem u Europu 1955. godine iz Amerike dopremili osobnu arhivu s brojnim osjetljivim dokumentima, ali ne i rukopisom romana. Aleksandrova je živjela i u Hrvatskoj dvadesetak godina, do početka Drugog svjetskog rata i u svom se literarnom salonu družila sa zagrebačkim intelektualcima na čelu s Miroslavom Krležom.