Zašto psujem

Ona psuje kao Katul, psuje gore nego Petronije Arbiter. Psuje kao Rabelais i Bukowski zajedno. Psuje kao Vlah, psuje kao Balkanac, kao luda i kao kočijaš. Ali prije svega ostaloga, ona psuje kao dama. - Vladimir Arsenijević

Da je psovka književni postupak, znamo još od Janka Polića Kamova. Jedno stoljeće poslije, Riječanka Vedrana Rudan pokazuje nam da je još uvijek jednako efikasan i uznemirujući kao i u vrijeme najvećeg riječkog pisca. Nakon što u prologu objasni zašto psuje (jer se nikome ne mora dodvoravati, ‘zato što nije u sukobu interesa nego u sukobu sa svijetom i samom sobom’, zato što ne pristaje na tezu da ‘baba njenih godina treba u miru čekati smrt’, zato što želi pisati ono što misli bez obzira što drugi zbog toga mislili o njoj…) Vedrana Rudan u jednako furioznom ritmu  odgovara na pitanja: Čemu služe žene, Čemu služe muškarci, Čemu služe djeca, Čemu služi Hrvatska i Čemu služi život. Svakoj od tih tema posvećeno je desetak tekstova, a nakon što ih pročitate, potpuno vam je jasno čemu služi Vedrana Rudan.

Da nam kaže istinu, koliko god ona bila bolna!

Sve naslove autorice nađite na: Vedrana Rudan