Ruski dnevnik

Roman o utjecaju "velike" povijesti na "male" sudbine.

U jednoj bosanskoj obitelji priče o Jusufu godinama su se prepričavale, a kada je unuk pronašao dnevnik svojega djeda, nastao tijekom zarobljeničkih dana u Rusiji, odlučio je napisati pravu malu obiteljsku kroniku iz koje saznajemo, između ostalog, kako je jedan alkoholičar začudno preobraćen u derviša i kako su mu Vidovdanski atentat i Prvi svjetski rat promijenili život. 

Ljeto je 1914. godine, onaj historijski Vidovdan je prošao. Seljanče iz Bosanskog Grahova već je izvršilo atentat na austrougarskog nadvojvodu. Bosna je u haosu. Svuda okolo zaudara na skori rat. Izvjesni Tuzlak Jusuf, trgovac i alkoholičar koji se nedavno, očaran sjetnim derviškim ilahijama, pridružio halvetijskoj tekiji, nastoji da izbjegne mobilizaciju ali biva otkriven, uhapšen i poslan u rat. I tu započinje neobična storija o njegovom ranjavanju i dugogodišnjem zarobljeništvu u Rusiji, te o tome kako pismenost koju Jusuf savladava tek u zreloj dobi, liječeći se u vojnoj bolnici od posljedica prostrijelne rane kroz trbuh, spašava i za buduća pokoljenja čuva ono što bi inače bilo zauvijek zaboravljeno.

Pripovjedač nevelikog, ali izuzetno slojevitog djela Jusufov je unuk koji s izuzetnom pedantnošću ispreda sve niti priče o svom djedu, jedne priče o nestalnosti i nepredvidivosti ljudske sudbine, te slučajnim, privremenim identitetima koja nam ona neprestano nameće. Veliko more svakako ne može stati u mali izvor, kako kaže izvod iz Mesnevije odabran kao moto romana, ali Ibrahimović je ovom nevelikom premda neobično zgusnutom knjigom dokazao da velike priče itekako mogu stati na mali broj strana.