Nebeski biciklisti

Ljeto 1967. za Teu i njene prijatelje posljednje je prije nego - odrastu

Tea sa svojim prijateljima iz dvorišta pokušava ostvariti ideju o komercijalnom iskorištavanju ljepota rijeke Mrežnice, ali se već prvoga dana društvo raspada: razmažene sestre Horvatinović, čiji je otac stolnoteniski trener na privremenom radu u inozemstvu, nenajavljeno otputuju na ljetovanje u Split; Natalija, najbolja prijateljica, počinje "loviti dečke" i razmišljati o udaji; Robertova mama počini kazneno djelo; Mirna nosi sjećanje na neugodne susrete s obiteljskim prijateljem pedofilom itd. Tu je i egzaltirana Ljiljana, gimnazijalka koja pokušava uhvatiti lokalnu radijsku zvijezdu. Tea shvaća da se u tom općem raspadu sistema događa nešto čudno, ali ne prepoznaje da je riječ o prijelazu iz djetinjstva u mladost, o odrastanju. Istodobno, i odrasli u tom svijetu imaju neke iracionalne probleme: Natalijin otac je sekretar općinske partijske organizacije i zavidan je Teinom ocu koji kao "tvornički kadar" boravi na Brijunima i iz prve ruke saznaje detalje iz života druga Tita i drugarice Jovanke, kao i prave razloge smjene Aleksandra Rankovića, rata na Bliskom Istoku itd…
Priču o ljetu 1967. prati nekoliko naracijskih tokova o tipičnim obiteljima iz vremena socijalizma te mnoštvo isječaka iz novina, radijskih i televizijskih emisija koji zaokružuju duh jednog zanimljivog doba. Tako ćemo naći ulomke iz vijesti o pokretu nesvrstanih, savjete o modi i intimnom životu izPlavog vjesnika, riječi najvećih pop-hitova, kuhinjske recepte, izvješća o gostovanjima svjetskih zvijezda, filmske plakate, dijaloge iz popularnih televizijskih emisija. Osim fiktivnih likova – u pripovjedno su tkivo upletene i stvarne osobe: Stanko Lasić i njegov otac Franjo, Nikica Petrak i njegov djed doktor Longhino, utemeljitelj Pamučne industrije Josef Jerusalem, Arsen Dedić, The Shadows, Delfini, Grupa 220, pisci, političari itd.

Roman zamišljen kao prvi dio buduće trilogije o 1960-im godinama - vremenska okosnica je 1967. - emitira duh sretne socijalističke zemlje, njenu politiku, zabavu, književnost i začetke tipično zapadnjačkog potrošačkog mentaliteta. Glavnina radnje je šire područje Karlovca, ali ne zbog "učinka autobiografičnosti" nego zbog činjenice što je to područje desetljećima pa i stoljećima bilo susretište različitih kultura i civilizacija, koje su ponekad, kao u okviru SFRJ, uspješno koegzistirale. U tom industrijskom bazenu doseljenici iz Češke, Slovenije, Mađarske i Njemačke nositelji su znanja i vještina koje su domaćem stanovništvu otvarale "prozor u Europu".