Vidimo se tamo gore

Povijesna freska žestokim bojama pripovjedao vremenu poslije Velikog rata, o zemlji koja veliča poginule i rješava se živih što su joj teret, o tragediji jedne izgubljene generacije — priču koja se ponavlja uvijek i posvuda, ali je rijetko kada ispričana ovako dojmljivo i zabavno

U studenome 1918., nekoliko dana uoči primirja i konačnog završetka Velikog rata, negdje u rovovima polumrtvi, iscrpljeni i sluđeni vojnici čekaju Vijest. Albert Maillard nehotice svjedoči ratnom zločinu častohlepnog natporučnika Henrija d’ Aulnay Pradellea i zato zamalo izgubio život — te Edouarda Péricourta, mladića iz bogate obitelji koji mu je spasio život, ali je za to platio visoku cijenu. Uskoro se ispostavi da je preživjeti u ratu jedno, a preživjeti u poslijeratnom "miru" sasvim drugo i da se razvojačeni prijatelji moraju dovijati načinima da opstanu u svijetu kojim zavladaju ratni profiteri...

U prvoj godini poraća dva ratna druga, kao i mnogi veterani, tonu u bijedu i morfij, dok se Henri d’Aulnay Pradelle bogati na unosnom poslu opremanja vojnih groblja sanducima za ukop (koji baš i nisu izrađeni po mjeri) te oženivši Edouardovu sestru, ulazi u obitelj Péricourt. Ona, baš kao i otac koji ga nikad nije prihvatio, drži da je Edouard mrtav… A Edouard, enfant terrible, umjetnik, podrugljivac, fantast i upropašten mladi život, snuje drugačiju vrstu prevare, takvu kojom će se narugati smrti i lažnim idolima koje nacija štuje umjesto života svog mladog pokoljenja. Prevara će biti uspješna, ali tko će uživati u milijunima franaka što će ih priskrbiti?

Roman je 2013. nagrađen Goncourtovom nagradom, a u istoj godini bio je najčitaniji roman u Francuskoj. Briljantan autor trilera na francuski način, velik pisac koji slika povijesnu fresku žestokim bojama pripovjedajući o vremenu poslije Velikog rata, o zemlji što veliča poginule i rješava se živih što su joj na teret, o tragediji jedne izgubljene generacije — priču koja se ponavlja uvijek i posvuda, ali je rijetko kada ispričana ovako dojmljivo i zabavno.