Usvojili smo baku i djeda

Usamljena Latica želi braću, baku i djeda i odluči preuzeti stvari u svoje ruke...

Devetogodišnja Latica ne nalazi zajednički jezik sa svojom vrlo zaposlenom i rijetko prisutnom majkom Sonjom. Ima osjećaj da je nitko ne razumije i da je život prema njoj nepravedan. Provodi mnogo vremena u kući najbolje prijateljice Petre koja ima sve ono za čime Latica čezne: braću s kojom se može igrati, brižnu baku koja peče kolače i djeda koji s unucima pušta zmaja, pse i mačke. Nakon što se skoro izgubi prateći nepoznatu staricu i ušavši u pogrešan vlak, stvari se počinju odvijati na neočekivan i za Laticu konačno povoljniji način. 

Roman za djecu suprostavlja moderan način života s onim tradicionalnijim (Petrina obitelj), a uz utkane priče te kajkavsko narječje kojim govore neki od likova i krapinski kraj kao mjesto radnje pripovijeda i priču o djetinjstvu nekad i danas. Uči nas da nikada ne smijemo odustati od onoga što nam unutarnji glas govori te da odrasli mogu od djece naučiti puno, ako ih vide, slušaju i shvaćaju.

Ilustrirao Marijan Lončar