U crvenilu

Roman nominiran za prestižnu poljsku književnu nagradu "Nike"

"Tko je već svuda bio i sve vidio, mora na kraju otići u Ściege. Jednostavno sjesti u sanjke i dok ga ne svlada san juriti središtem ravnice puste poput bijelog lista papira, beskrajne kao život. Prije ili kasnije taj netko – možda trgovački putnik s putnom torbom prepunom uzoraka robe – ugledat će velike hrpe snijega što se protežu uzduž ulica na četiri strane svijeta prema pustoj, ledenoj zemlji. Ugledat će stupove od ledenih siga, potpornje snježnih kapa koje nestaju u tminama zimskog neba. Udahnut će u pluća zrak oštar poput britve koja reže osjet daha. Uvidjet će prednosti ozračja zauvijek oslobođenog od proljetnih dahova nemira, od bezvoljnosti ljetne žege, od maglovitih tuga jeseni. Svidjet će mu se mraz koji konzervira osjećaje i bogatstva, štiteći jedne i druge od truleži raspadanja." Pratimo tri priče  - u prvoj glavni likovi zatomljuju patnju sudjelujući u ratu, u drugoj ispunjavaju ispraznost vlastitih života gomilajući imovinu i novac, u trećoj, tražeći utočište od boli, predaju se ludilu.
Magdalena Tulli pripadnica je srednje generacije poljskih književnika (rođena je 1955. u Varšavi), kasno je počela pisati, a prvu je knjigu objavila 1995.. Roman "Snovi i kamenje" (Sny i kamienie) postao je u domovini pravi hit, 1997. za njega je nagrađena Nagradom zaklade Kościelski, a 1998.  je preveden na njemački jezik. Debitantica u poznijim godinama, Tulli se s margine uključuje u poljski kulturni život, premda na glamuroznost i popularnost gleda sa zadrškom i nerazumijevanjem. Godine 1998. objavljuje  roman "U crvenilu" (W czerwieni) koji je 1999. bio nominiran za prestižnu poljsku književnu nagradu NIKE, a preveden je na njemački i francuski.

Roman je bio nominiran za prestižnu poljsku književnu nagradu "Nike", a preveden je na njemački i francuski.