Trebalo bi srušiti zidove

Osma zbirka stihova jednoga od najznačajnijih hrvatskih pjesnika srednjeg naraštaja

U svojim stihovima progovara o stvarnim i duhovnim zidovima, koji postaju prepreke među ljudima, koji sputavaju čovjekovu emocionalnost i radoznalost, koji ljude tjeraju da se zatvaraju u sebe, da se skrivaju i bježe od svijeta. No, destrukcija, makar i slikovita, u Bagićevim metaforičnim i asocijativnim stihovima, samo je preduvjet kreacije. Jer neke zidove treba i podignuti - da bi zaživjeli kao zakloni ili utočišta te da bi povezali razdvojene prostore. Pri kraju knjige pjesnik tako prepisuje grafite i uključuje ih u pjesme. Na taj način listovi knjige pretvaraju se u zidove poetske kuće koju autor gradi i u koju poziva sve sebi bliske i dobronamjerne.

Zbirka je u rukopisu nagrađena Nagradom "Dobriša Cesarić" za najbolji neobjavljeni pjesnički tekst 2010. godine.