Kuća

Policajac, slikar, dvije kćeri i jedan samotnjak - svi žive u jednoj kući, svatko od njih ima svoje sjene

Kuća, i to onakva kako bi je nacrtalo dijete u nama: krov, prozori. Iza prozorskih okna pet je različitih egzistencija, a sve do jedne otuđena i besciljna, naprasno prekinuta ili pri svom kraju. Policajac, slikar, dvije nespojive i zavađene kćeri ostale iza preminulog gimnazijskog profesora i jedan blago neurotični samotnjak, koji kao da iz svoje izolacije svijet razumije bolje od nas koji se po njemu krećemo. Vrata na crtežu nema, jer stanari su zarobljeni, uplašeni i u slijepom pipanju za nekim ili nečim spasonosnim… Hoće li pronaći što im treba?

Roman je tonalitetom najturobniji roman Ivice Ivaniševića, prvi korak u tamu šarmantnog autora dobrih namjera koji nas je navikao na mediteransku vedrinu i divan, topao humor. Urban, melankoličan, mjestimice trpak, živ je i aktualan, jer doista, ne čini li nam se svima da nam nikad nije bilo gore? No, bez obzira na tešku tematiku, stvarnosnost, a mjestimice i filozofično razmatranje tabua, već s prvim retcima nekako znamo da smo u rukama  Ivaniševića, prepoznajemo besprijekoran stil, gipkost rečenice i svježinu metafore. Ima tu mraka, pa i latentne napetosti, ali taj je mrak topao, mek i pitom. Priča o našoj ćoškastoj realnosti, o ljudima i osjećajima...

Ostale naslove autora nađite ovdje: Ivica Ivanišević