Sjećanja jedne liječnice

Fascinantan roman koji pokazuje probleme arapskih žena u Egiptu iz pera jedne od najfascinantnijih autorica današnjice

Suvremena egipatska autorica, i liječnica opisuje osjećaje i iskustva žene koja je profesionalno, izvan kuće, posvećena liječničkom pozivu, dok je u privatnom životu supruga i majka. Knjiga je prvi puta objavljena 1957.kao feljton i imala je veliki odjek u Egiptu i arapskom svijetu, prvenstveno zbog vapaja žene koja je dvostruko ugnjetavana - društveno i privatno. Bila je djelomično cenzurirana pa je originalna verzija stjecajem političkih okolnosti zauvijek izgubljena. Unatoč autobiografskom prizvuku, roman je ipak fikcija te predstavlja autentičan prikaz društvenog morala i ženske pozicije u to vrijeme.

"Sjećanja jedne liječnice" napisala sam prije 30 godina, kao mlada žena, u svojim dvadesetim, odmah nakon što sam diplomirala na Medicinskom fakultetu u Kairu. U njoj sam opisala osjećaje i iskustva žene koja je liječnica izvan kuće, a supruga i majka u privatnom životu. Sjećanja su se prvi put pojavila kao feljton u egipatskom magazinu Ruz al-Yusuf 1957. i ostvarila veliki utjecaj u Egiptu i arapskom svijetu. Neki kritičari su ih smatrali revolucionarnim feminističkim romanom koji je skinuo veo s dvostrukog ugnjetavanja egipatskih žena:  prvo je opće društveno ugnjetavanje, a drugo ugnjetavanje u braku. Knjiga je, također, bila  kontroverzna. U magazinu  Ruz al-Yusuf izbacili su neke dijelove na zahtjev vladinog ureda za cenzuru. Poslije sam pokušala objaviti knjigu u cijelosti, ali su  izdavači odbijali objaviti knjigu  bez cenzure. Kao sam bila mlada i neiskusna i nestrpljiva da vidim gotovu knjigu, pristala sam da bude objavljena nakon što su neki njezini dijelovi izostavljeni. Kasnije je roman često pretiskivan u Kairu i Bejrutu, ali nikad u cjelovitoj verziji jer je originalna verzija izgubljena. Usprkos ograničenjima, smatram je su Sjećanja jedne liječnice, premda nepotpuna, autentičan prikaz društvenog morala i ženske pozicije u to vrijeme. Neki misle da su Sjećanja autobiografsko djelo, no roman je ipak fikcija, iako su mnoge osobine glavne junakinje slične  Egipćankama poput mene, progresivne liječnice u to vrijeme.Jedno je pisati roman, a drugo pisati autobiografiju. U to vrijeme još nisam čitala feminističku literaturu o  borbi žena  za ženski status u suvremenom svijetu  - to se dogodilo tek kasnije. Iako sam poslije napisala mnogo romana i kratkih priča koji su možda bolje oblikovni, još uvijek su Sjećanja  poput prvog djeteta, prepuna  radosnog zanosa dok govore o stvarnosti u kojoj i danas živimo. To je jednostavan, spontan roman, podosta ogorčen zbog ugnjetavanja žena u mojoj zemlji, ali isto tako i puno nade za promjenom, za sirim horizontima i boljom budućnosti. - Nawal El Saadawi London,  lipanj 1987.

Nawal El Saadawi rođena je 1931. u malom mjestu Kafr Tahla, u blizini Kaira, u kojemu je odrasla i školovala se. Diplomirala je psihijatriju 1955. na Medicinskom fakultetu u Kairu. Godine 1972., nakon objave knjige "Žene i spol" u čijim pojedinim poglavljima se bavila osudom genitalne mutilacije žena i uzročno-posljedičnom vezom između seksualnih problema žena s političkom i ekonomskom represijom, bila je prisiljena odstupiti sa svih javnih dužnosti i ugasiti časopis "Zdravlje" koji je pokrenula i uređivala tri godine.
Kao politička disidentica koja se suprotstavila režimu Anwar El Sadata 1981. završila je u zatvoru, a nakon izlaska napisala je "Sjećanja iz ženskog zatvora". Osnovala je 1982. "Arapsku organizaciju ženske solidarnosti" čiji je rad vlast zabranila nakon tri godine djelovanja. Od 1988. do 1993. njezino se ime nalazilo na smrtnoj listi islamskih ekstremista, zbog čega je bila prisiljena napustiti Egipat i otići u Sjedinjene Američke Države, gdje je predavala na Sveučilištu Duke u Durhamu i Državnom sveučilištu Washington u Seattleu. Vraća se u Egipat 1997. , piše i bavi se ženskom organizacijom, a 2004. kandidirala na predsjedničkim izborima, ali se povukla pod prijetnjom državnoga progona. Rekla je da je njena akcija povlačenja kandidature bila simbolična kako bi ukazala na nedostatak demokracije. Dobitnica je nekoliko nacionalnih i internacionalnih nagrada za svoje književno stvaralaštvo, predaje na nekoliko sveučilišta, ima više od deset počasnih doktorata i jedna je od vodećih egipatskih spisateljica, psihijatrica, feministica i zagovornica prava arapskih žena. Jedna je od najproduktivnijih i najcitiranijih arapskih feminističkih spisateljica 20. stoljeća, čija su djela prevedena na više od 30 jezika. Autorica je brojnih kratkih priča, romana, drama, ali i znanstvenih radova i kritičkih eseja, u kojima se bavi suvremenim problemima arapskoga društva. Jedna je od prvih arapskih žena koja je javno iznijela pitanje seksualne opresije i općenito javno govorila i pisala o spolnom činu i ženskoj seksualnosti, seksualnim zlostavljanjima i genitalnom sakaćenju žena. Dakle, Nawal je autorica koja je sve vrijeme u žiži prijepora i kontroverznih, često oprečnih tumačenja, autorici koju su napadali brojni kritičari, razni arapski režimi su zabranjivali njena djela, a završila je i na smrtnoj listi islamskih ekstremista. Njena autobiografija zapravo je tekst u kojem su reflektirani višestruki problemi arapskih žena u Egiptu i oslikani društveni procesi koji daju sliku položaja žena u 20. stoljeću.