Reci mi... (Stihomašina)

Izbor od šezdeset pjesama

Poezija je pušionica. Napišeš pjesmu i ona stoji nakrivo, jer nitko je ne čuje. Prostor oduzima autora i pola čitača. Velika usamljenost vlada poezijom. Muza je skrivena od skrivenog boga. Duboka nevezanost je istinita, poligon i trajni početak osobnog sudara sa sudarenom poezijom, naime ona je u prometnoj prolaznosti. Kostur poezije lako je sresti. Pređimo još na početak; knjiga poezije je plahovita u kojoj su važni njezini razasuti čitači. Ulica je predsadržaj, prethodi tuzi stiha. Ionako je priprema sve, poslije dolazi idealistička realizacija trojstva pjesnik–pjesma–publika (čitači).

Izbor od šezdeset pjesama napisanih na poetskim performansima Reci mi riječ i napisat ću ti pjesmu od 2017. do 2021. Pjesme su nastajale na ulicama, u parkovima, na trgovima, u gradovima i gradićima, na obali mora, u šumi, uz rijeku,  u buci uličnih festivala. Većina je pjesama inspirirana ponuđenim naslovom naručitelja, neke su nastale iz uspomena, a neke nadahnute trenutačnim raspoloženjem , no svatko je mogao dobiti svoju pjesmu: od Šešira, Abrakadabre, Svemira do tankoćutnijih odabira (Kozmonaut, Škuribanda, Penezi), koji zbirku vode u željenom smjeru… Ako ste se u pravo vrijeme zatekli na pravom mjestu, uz kuckanje stare pisaće mašine mogli ste čuti ritam stihova u nastajanju i postati koautor pjesme. Hej, čovječe – pjesme!