Proust u Veneciji, Matoš u Mlecima

Kroz 1500 godina povijesti Venecije najlakše se kroči s pomoću umjetnosti nastale u njoj i o njoj...

Godine 1900. u Veneciju stiže Marcel Proust s majkom. Godine 1911. u Veneciju stiže Antun Gustav Matoš, sam. Između tih dvaju posjeta gradu na kanalima protežu se usporedni životi dvojice pisaca s kraja 19. i početka 20. stoljeća. Premda se nikada nisu sreli,Milana pronalazi odjeke i odbljeske njihovih snova, fantazija i spisateljskih ambicija te osobito čudnovate i skrivene opsesije Venecijom: Proust je oprezan kada piše o njoj da ne podsjeti čitatelja na Johna Ruskina.

Matoš nakon jednog popodneva iz Venecije bježi, sluteći da je nakon lutanja od Beograda do Beča, od Geneve do Münchena i Pariza, stigao u Smrtigrad iz vlastite priče. I koliko god se njihovi životi razlikovali, mogli bi se objediniti Matoševom rečenicom:  “Nikada ne mogah naći točke gdje prestaje lijepo i počinje istinito.”